Toliko širine i prostora!!! Ali, čekaj samo...

Subject: Raja iz Osijeka. Target: Veliki kuk. Action: Prevođenje adrenalina u endorfin "via feratta" metodom

Svatko, tko odlazi u planine, na izletima sluša (ili čita na Zoni) priče "starijh" i "iskusnijh" planinara o nekim višim planinama i težim putovima. Onda kad se vrati kući, crv mu u onom dijelu tijela koji se nalazi tamo negdje iza tridest i nekog krlješka, ne da mira, te mu svako veče prije spavaja doziva u misli pitanje "Mogi li i ja to?". Tako smo i mi manje slušali, a više gledali na "Zoni" o Prenju i Čvrsnici. Nije nam dugo trebalo da se odlučimo za Čvrsnicu i Veliki kuk via ferrata. Mislili smo da svatko tko je i malo muško treba gore po ferrati. 

Grabovica, čuvar separacije (kiselo): "I vi ćete po klinovima i sajlama gore?!?!??"

I tako se naša peteročlana "muška" ekipa otisnula zadnjeg kolovoškog petka iz Osijeka u nepoznato. Put "klasika": Šamac, Zenica, Sarajevo, Jablanica... U Jablanici stadosmo, kako nam rekoše na najbolji burek u cijeloj Bosni i Hercegovini. Uz pomoć dvije ljubazne Jablaničanke nađosmo burek "Kod Čome". Burek je bio odličan, sirnica još bolja, ali najbolja je bila Čomina kava. Od nje, a prije će biti od nervoze pri pomisli na klinove i sajle koje nas čekaju sutra, svi smo se cijelu noć vrtili i stenjali. 

Prvi udar ljepote protekao je  bez gubitaka

Nakon odmora u Jablanici, put pod gume pa do separacije kod Dive Grabovice. Tu smo ostavili auto, te uz kiseli osmijeh i komentar čuvara separacije "I vi ćete po klinovima i sajlama gore?!?!??", krenuli suhim koritom u mrak. Tu su već neki, psihički labilniji, počeli preispitivati ispravnost naše odluke da se ide na Veliki kuk. Sva sreća da je bila noć i da se Veliki kuk samo nazirao u tami jer da je bio dan vjerojatno bi potrpali stvari u auto brže nego smo ih i izvadili i otišli "Kod Čome" na još jednu kavu, te pravac Osijek. Ovako smo, s čeonim lampama (što je nekima bilo prvo iskustvo), kroz šumu do Bivka.

Bliski susret sa "Sfingom". Ovu uspavanu glavu šiljatih ušiju, slomljenog nosa i njegovane brade vide samo oni koji imaju oči za to!

Sutradan kad smo se izbavuljali iz vreća i izašli iz Bivka svi smo razrogačili oči i usta i bez komentara uživali u ljepotama koje su nas okruživale: Izlazak sunca iznad Prenja s jedne, a Veliki kuk s druge strane! Nakon što smo poreživjeli prvi udar ljepote ili straha (kako tko) navukli smo na sebe penjačke naveze, posuđene iz drugih društava, i biciklističke kacige posuđene od vlastite djece. Naravno, i za nas vrijedi ono pravilo "samo ciganjenje i džabe".

Kako se u lokalnom žargonu kaže "pentranje Kukom"? Kukanje!!!

Put prema Velikom kuku ne može se dočarati fotografijam, a još manje opisati riječima, to jednostavno treba doživjeti. Moram priznati da se na Veliki kuk nismo popeli. Prateći markaciju otišli smo prema Peharovim stanovima. U daljini smo vidjeli srušenu planinarsku kuću. Sam Kuk je ostao iza nas s desne strane. Kada smo to shvatili bili smo već kratki s vremenom te smo se odlučili za povratak. Prijedlog onim koji markiraju putove na Čvrsnici da izmarkiraju put na sam Kuk.

Uspon sajlama! Ovdje gdje adrenalin tjera "pumpu" u crveno, a noge šiju k'o "singerica"... e, ovdje nećemo ništa komentirati.

Planinarska fraza da je lakše ići uzbrdo nego nizbrdo i ovaj se put pokazala točnom. Kratko rečeno jedva smo se spustili. Iako smo prije puta računali na 20% gubitaka u ljudstvu ipak smo se svi živi, zdravi i veseli vratili do Bivka.

Respect, girls! U lokanom žargonu: Aferim, cure!!!

Druga je neć prošla puno mirnije. Samo je, s vremena na vrijeme, tišinu noći prekidao vrisak nekih koji su se u snovima ponovo penjali na Veliki kuk.
Nedjelja jutro, još jedan prekrasan izlazak sunca... Puni utisaka i sretni što se nikom nije ništa dogodilo krenuli smo kući u ravnu Slavoniju, sanjati sljedeće uspone...

Veliki Kuk (desno u pozadini) je ostao na dohvat ruke... ovaj put!

Komentar Zone-2000: Experti sa Zone-2000 su zaključili da je, uprkos tvrdnjama da se ekipa izvukla bez gubitaka, ipak bilo gubitaka u ljudstvu i to najmanje 20%. Kako?
Jednostavno, ekipa je, sudeći po opisanim uvjetima, u toku uuuuuuuuspona i siiiiiiiiilaska "iznojila" jednog cijelog čovjeka. Kontate? A jedan na petoricu je 20%. Zdraaaaaavo!

Autor teksta i fotografija:
Željko Zahirović
HPD Zanatlija Osijek