Planina Elbrus, sa svoja dva vrha, zapadni i istočni Elbrus, predstavlja najvisočiju tačku Evropskog kontinenta.Elbrus je dio visokog gorja Kavkaza a od glavnog grebena koji razdvaja Evropu i Aziju odvojen je riječnom dolinom, tako da je uvučen u samu Evrupu i Rusiju, ostavljajući moćnom centralnom grebenu funkciju tisučljetnog graničnika između dva kontinenta, dva svijeta.

Upravo zbog te pozicije, uspon njegovim sjeveroistočnim smjerom otvara prekrasne poglede na centralni greben Kavkaza, kao sa prirodne osmatračnice, na vrhove preko 4000 i 5000 mnv. koji se protežu hiljadu kilometara spajajući Kaspijsko jezero i Crno more. Zbog sudara struja sa ova dva mora/jezera, vrijeme na Kavkazu i Elbrusu je promjenjivo i nepredvidivo.Dodamo li tu temperaturu, koja je i u ljetnim mjesecima duboko ispod nule, te vjetrove koji neumorno pušu na samom vrhu ali i tokom prilaza istom, shvatamo zašto je Elbrus teško popeti, te zašto je san svih visokogoraca i planinara. Elbrus je i jedna od najsmrtonosnijih planina na svijetu, upravo zbog čestih promjena vremena, niskih temperatura, magle, sniježnih i grmljavinskih oluja. Tu su i vječni glečeri, koji su jedini put ka vrhu planine, a u povratku, po maglovitom vremenu, lako je izgubiti orijentaciju te spustiti se ranije sa traverze na pogrešan glečer. Na tim visinama, greške se skupo plaćaju i vrlo često povratka nema. Samo poštovanje dolazi u obzir kada izgovorimo ime ove planine. Elbrus 5642.mnv.

Nije Elbrus samo Elbrus. Puki vrh, tamo neke planine na granici Evrope i Azije. Ta planina, to visoko gorje, zove se Kavkaz, a za Elbrus kažu da je vrh Evrope. Ali nije Elbrus samo vrh Evrope. Nije Elbrus ni avionski let od Beograda preko Moskve do Mineralnih voda. Nije Elbrus ni vožnja zabačenim dijelovima Rusije dok se približavamo selu Terskol i zadnjem ljudskom naselju Azau, odakle vas gondola diže u utrobu planine. I nije Elbrus, od stanice Mir, ili Garabashi pa do Dizel hut-a. Niti je Elbrus čekanje u kampu na 4100mnv; 5 noći, ne bi li duhovi planine konačno nam dali šansu. Nije Elbrus ni noćni uspon od ponoći do zore, do prevrnutog ratraka na 4800mnv. Niti je Elbrus borba sa visinskom bolešću dok idemo traverzom prema sedlu. Nije Elbrus ni bajkovito svitanje na putu prema sedlu, niti je Elbrus konačni odmor na suncem obasjanom sedlu, pokušaj mrdanja zaleđenih prstiju dok se pogled pruža na cijeli lanac Kavkaza. Nije Elbrus ni taj finalni uspon, taj osjećaj nevjerice i sreće, kada se vrh ukaže u neposrednoj blizini. Pa nije Elbrus ni slika sa vrha, koja tobože dokazuje, koliko smo jaki, spretni i uporni.

Elbrus je puno više od toga svega... Elbrus je jedno htijenje,pokretačka energija, jedan dugačak put, koji svako ko je gore stojao, morao prevaliti sam sa sobom i u sebi, tiho i odlučno.
Elbrus nije cilj, Elbrus je put... Elbrus je put pun odricanja...
Taj put počeo je barem 10 mjeseci ranije. Od prve pomisli da bi se moglo krenuti na ovakav put, pa do svjesnih ili nesvjesnih radnji koje su vodile ostvarenju ovog sna.

Elbrus je decembarski uspon na Konjuh kroz mećavu...
Elbrus je januarski uspon na Subar (Visočica) po olujnom vremenu, dok zvuci lavine sa Vita nas opominju koliko smo zapravo mali u planini...
Elbrus je zimski trening za Lupoglav na Konjuhu, izgubljen mobitel, ali nađeni novi prijatelji i mentori koji će svojim savjetima moj daleki san učiniti realnijim.
Elbrus je februarski uspon na Lupoglav (Prenj) kroz maglu mećavu i vjetar.
Elbrus je bezbroj puta ponovljeni zimski noćni uspon na Trebević. Srijedom svake druge sedmice...
Elbrus je zimska škola alpinizma u organizaciji SŠA, tehničko sazrijevanje i upoznavanje ljudi koji inspirišu i motivišu da se približimo svojim snovima...
Elbrus je aprilski, ali skoro zimski uspon na Matorac (Vranica), snijeg se dugo zadržao na našim planinama...
Elbrus je majsko hodočašće po Prenju i odustajanje pod Osobcem na nekih 200 metara od vrha, treba znati i odustati i vojnički slušati vodiča i kada mislimo da možemo... Ali tu su Zelena glava i Otiš kao utješna nagrada, kao i dvodnevno lutanje vrletima Prenja gdje se snijeg držao i u maju...
Elbrus je vožnja od 350 km i prženje na junskom Suncu na Cincaru, ujedi neumornih insekata i spašavanje prijatelja nakon ozlijede...
Ali Elbrus je i kupanje u Šatorskom jezeru nakon patnji na Cincaru i penjanja Šatora...
Elbrus su ozbiljni treninzi sa LRS vodom OS BiH.
Elbrus je beskrajno trčanje oko kasarne i po sarajevskim parkovima i ulicama...
Kao finalna provjera, Elbrus je i vučko trail od 39 km istrčan za 6 sati...
Elbrus je trening, trening i priprema... AMAT VICTORIA CURAM - moja omiljena latinska krilatica, „pobjeda voli pripremu“ Ozbiljno sam shvatio i samu šansu da idem pokušati penjati jednu takvu planinu...
Elbrus je finansijska konsolidacija...
Elbrus je život pored kasarne u Rajlovcu, u pomoćnom objektu, da ne kažem garaži...
Elbrus je voženje poluispravnog auta, jer tobože, popravit ću ga kad se vratim...
Elbrus su svi oni koji su me napustili ili pomogli na bilo koji način... Bila to riječ podrške, neki savijet, kupljena knjiga, 10/20 KM ili posuđen komad opreme. Znat ću da cijenim...
Elbrus su i besane noći , smišljajući kako izbiti koju marku iz posrnule BiH privrede... Sastavljanje molbi; na većinu niko neće odgovoriti...
Elbrus je promocija mog putopisa u najljepšem planinarskom domu Javorje na Konjuhu... Podrška planinarskog društva i prodaja skoro svih knjiga koje sam na leđima gore uznjeo... Jedan od najsretnijih trenutaka u životu...
Elbrus je kupovina i kompletiranje opreme koja fali... Sigurno da će se još koristiti...
Elbrus su svi ti divni ljudi koje sam gore upoznao, 35 kraljeva od kojih sam toliko toga naučio i sa kojima ću sigurno ostati dugo u kontaktu, možda šta i penjati...

Vidite, Elbrus nije samo ekspedicija, Elbrus je puno više...
Elbrus je počeo puno prije same ekspedicije i trajaće puno nakon mog povratka kući... Jer Elbrus je put... Elbrus je sada dio mene, i sa ovakvih putovanja ne vraćate se isti...