Alpe: Sunce, visine, sloboda, avantura, drugarstvo...

"Alpe 2010" je ambiciozan projekat koji podrazumjeva uspon na pet najviših vrhova pet alpskih zemalja. Ne treba ni naglašavati kako su ti vrhovi zahtjevni, a neki od njih, recimo Grossglockner, Dufourspitze ili Matterhorn i izuzetno eksponirani.

Uz vrlo malo odmora između, što zahtijeva posebnu psihofizičku čvrstinu i pripremljenost, rezultat je bio slijedeći...

- Pogled se penje iz zelenih dolina, prelazi planinske pašnjake, laviništa, strme litice i završava u oblacima. Ali, tu nije kraj. Visoko iznad oblaka propinju se vrhovi, kao da lebde, tako apstraktni, kao nestvarni...

Povodom obilježavanja šesdeset godina postojanja, Planinarsko društvo "Željezničar", Sarajevo, organizovalo je visokogorsko-alpinističku ekspediciju sa ciljem uspona na najviše vrhove alpskih zemalja: Triglav u Sloveniji (2864 m), Grossglockner u Austriji (3798 m), Dufourspitze u Švajcarskoj (4634 m), Mont Blanc u Francuskoj (4810 m) i Grand Paradisso u Italiji (4061 m).
Pored toga, dvojica alpinista, Salih Mulaosmanović i Armin Gazić, planirali su uspon sjevernom stijenom Eigera (3970 m), koja se svrstava među najteže klasične uspone u Alpama, poznate kao "The last classic Alp's problems" (Eger North Face, Grandes Jorasses N. Face & Matterhorn N. Face).

Grossglockner, najviši vrh Austrije - Eno, tamo ćemo! Ako neko misli da nismo u stanju... hm, neka misli!

- Iza nekog sniježnog sedla ili grebena iznenada se otvore vidici pa nas iznenade vrhovi pred nama, tako oštri i šiljati da se prosto pitamo kako... kako mogu stajati tako oštri i tako visoki... i u tolikom broju?

Ekspedicija je brojala 16 članova različitog nivoa znanja i iskustva, velikom većinom mladih ljudi. Tokom pohoda uspješno su izvedeni usponi na Triglav (2864 m, po zahtjevnoj Tominškovoj poti, te u nastavku "plezalnom poti" na vrh), Grossglockner (3798 m, klasičnim usponom preko Erzherzog-Johann hut, vrlo eksponiranim u završnici), Dufourspitze (4634 m, preko Gorne-glečera, Mt Rossa Hutte te zapadnim grebenom (via normale), takođe vrlo eksponiranim u završnici), Breithorn (4164 m, preko Kleine Matterhorna) kao i solo uspon na Matterhorn (4478 m, klasični uspon Hornli-grebenom).
Zbog vremenskih (ne)prilika odustalo se od uspona na Eiger (3970 m), Mont Blanc (dostignuta visina 3815 m n/v) i Grand Paradisso (4061 m). Tokom boravka u regionu Zermatta (Švajcarska), pošto je vrijeme tad pogodovalo penjani su vrhovi Breithorn (4164 m) i Matterhorn (4478 m), iako nisu prvobitno planirani. 

Prvo Triglav, pogled iz pravca Aljaževog stolpa na greben između Malog Triglava (u pozadini) i glavnog vrha.

- Sajla, sajla, klin, sajla, nogostup, sajla... tako satima! Pravo je čudo ne promašiti jedno od tolikih. Sreća, pa imamo pri sebi prusiku i karabiner, kad osjetimo da pada koncentracija...

Ekspedicija će ostati zapamćena po izuzetnoj atmosferi, međusobnoj podršci i saradnji članova, dobroj organizaciji i veoma pozitivnim iskustvima sa ispenjanih vrhova. Mora se istaći da je u ekspediciji ravnopravno učestvovalo šest djevojaka, čiji uspješni usponi predstavljaju značajan rezultat ženskog bosanskohercegovačkog alpinizma i visokogorstva.
Značajno je i to, da su svi usponi protekli bez ozbiljnijih problema iako je za većinu mladih članova ova ekspedicija bila prvo ozbiljno visokogorsko iskustvo, odnosno prvi alpinistički uspon na visinama preko 3000 m.
Dvanaest od šesnaest članova ekspedicije "oborilo" je lične visinske rekorde, dok ih je devet prešlo nadmorsku visinu od 4000 m

Endorfinska faza - Svitanje u padinama Grossglocknera, dok sunce "krmelja"

- Adrenalin se odmah osjeti u krvotoku pri pomisli na mogući vjetar dok budemo penjali "nož". Svi nešto u posljednje vrijeme pričaju o adrenalinu... pomaže li stvarno taj napitak, ha, ha...

U maju 2010. god. na sastanku Upravnog odbora PD "Željezničar" donesena je odluka da se pristupi organizaciji ekspedicije u Alpe sa ciljem uspona na najviše vrhove alpskih zemalja. Razlozi zbog čega je izbor pao baš na Alpe i vrhove Triglav, Grossglockner, Grand Paradisso, Dufourspitze i Mont Blanc leže u slijedećem: Pošto Društvo obilježava šesdesetogodišnjicu postojanja, ista je trebala biti obilježena na prigodan način - planinarskim usponom koji bi bio primjeren jubileju, tekućim dostignućima na našem prostoru ali i mogućnostima članova društva.
Za "prekomorske" ekspedicije u visokim gorjima nije bilo sredstva, a ni kapaciteta u društvu. Sekcija za visokogorstvo i alpinizam je počela sa radom tek 2010, dok je ranije fokus više bio na sportskom penjanju.

A onda... uozbiljimo se! U vršnom grebenu Malog Glocknera, na putu ka Grossglockenru.

- Fokusiran na metar, dva ispred sebe, uđeš u eksponirani dio i pogled iznenada propadne u dubinu. Sva vizuelna kinetika se preobrazi u stanje u kome duhom i tijelom lebiš u otvorenom i spoznaš u tom momentu da je jedina spona sa egzistencijom, a i tim prostorom tvoja volja i namjera da držiš i ne ispustiš oprimke.

Dalje, ekspedicija u Alpe predstavlja izuzetnu priliku za edukaciju mladjih članova društva, jer su dobili priliku da upoznaju skoro sve aspekte visokogorstva i alpinizma u relativno umjerenim okolnostima, kao što su:
- kretanje osiguranim stazama (via ferrata),
- penjanje u suhoj stijeni,
- kretanje po glečeru,
- penjanje sniježnih padina, leda i kombinovanog terena,
- te penjanje na nešto većim nadmorskim visinama (zone 3000 i 4000 m)
Za ekspediciju se može reći da predstavlja ambiciozan projekat, jer podrazumjeva uspon na pet visokih vrhova (od kojih su neki relativno teški i eksponirani) uz vrlo malo odmora između, što zahtjeva izuzetnu psiho-fizičku pripremljenost. Niži troškovi i relativna geografska blizina omogućuju učešće većeg broja članova društva.

Silazak sa Malog Glocknera i hvatanje u koštac sa glavnim vrhom. Eksponiranost je maksimalna!

- Bilo gdje da pogledaš, gotovo bilo šta da ti zapne za oko, tu je nekad u vremenu stajao neko, prošao, vidio, doživio... Eto, i to je jedna dimenzija Alpa! Sreća, ako ne prostora, bar tog vremena ima još, i za nas...

Razmatranjem alternativa, potrebne opreme, troškova i vremena zaključilo se da je potrebno minimalno petnaest dana da bi se cilj ekspedicije mogao ostvariti. Odlučeno je da učešće u usponima mogu uzeti samo aktivni članovi sekcije, odnosno članovi društva koji su ranije učestvovali u sličnim ekspedicijama i već imaju iskustva.
Salih Mulaosmanović, član društva i penjač sa izuzetnim rezultatima je izrazio želju da pokuša izuzetno ozbiljan poduhvat savladavanja Sjeverne stijene Eigera. Članovi Upravnog odbora su podržali ovu inicijativu i predložili da se uspon na Eiger uključi kao dodatak planiranoj ekspediciji da bi se izbjegli dodatni troškovi i da bi Mulaosmanović imao potrebnu podršku.
Mulaosmanovićev partner za penjanje Eigera je trebao biti Armin Gazić iz Kluba ekstremnih sportova "No Comment", te je isti pozvan da se priključi ekspediciji. Pripreme za uspon na Eiger su planirane i izvođene odvojeno od priprema za uspone na pet vrhova Alpa i za njih su bili odgovorni penjači lično

Uspon iz Zermatt-a preko Gorne-glečera ka kući Monte Rossa u istoimenom masivu. Sutra ćemo gore negdje u magli potražiti i taj najviši vrh Švajcarske.

- Stojiš pred glečerom i gledaš, osluškuješ... pa osjetiš da te nešto privlači iz tog haosa. I tim zovom počneš mjerit vrhove koje si pregazio i kojima ideš u susret. I uvidiš, iznenađen, da u tom zovu ima snage koliko i u zovu vrhova.

Za planiranje pohoda, obezbjeđivanje zajedničkih sredstava i organizaciju prevoza je bio zadužen Dalvin Kadirić, dok su Emina Šunje i Velid Alibašić zaduženi za obezbjeđivanje sredstava i promociju.
Kenan Muftić je određen kao vođa uspona i planirao je pripreme članova. Svi članovi su bili dužni da održavaju i rade na poboljšanju aerobne kondicije tokom radne sedmice, a u periodu od 15. maja do 17. jula 2010. održano je za članove ekspedicije osam tematskih treninga u bosanskohercegovačkim planinama. Cilj je bio da se adekvatno pripreme za moguće teškoće u toku uspona i steknu potrebnu izdržljivost. Ti treninzi su takođe imali za cilj provjeru psihofizičkih sposobnosti članova, kao i provjeru poznavanja alpinističkih tehnika.

Dolazak pred novu kuću Monte Rossa - trenutno najsavremenije planinarsko zdanje sa komforom i funkcionalnošću nepojmljivim za ove visine u uvjete.

- Kad sniježne padine i strmine prerastu u kolače sa šlagom, šampite, puslice i sladolede... onda nešto nije u redu. Ili... ili je to to!

Slijedi pregled pripremnih treninga, uz, kako je napomenuto, dužnost svakog člana pojedinačno da u toku radne sedmice radi na poboljšanju aerobne kondicije:

23.05.2010 Prenj - dugotrajno pješačenje sa usponom 1800 m n/v, veranje, kanjoning, 4 h
29.05.2010 Romanija - pješačenje, alpinizam, 10 h
03.06.2010 Visočica - dugotrajno pješačenje, 12 h
18.06.2010 Čvrsnica - via ferrata, dugotrajno pješačenje, 14 h
26.06.2010 Prenj - pješačenje
04.07.2010 Prenj - dugotrajno pješačenje: 55 km, savladanih 3000 m uspona, 14 h
10.07.2010 Maglić - via ferrata, dugotrajno pješačenje, veranje, 14 h
16.07.2010 Prenj - alpinizam, pješačenje, 10 h

U stijeni Dufourspitze-a: Ovdje su svi elementi na koje se mora računati pri usponu na najviše alpske vrhove, čak i u sred ljeta.

Slijedi pregled učesnika pohoda "Alpe 2010", dio 1/3:

1. Dalvin Kadirić (1984) vođa ekspedicije    
2. Kenan Muftić (1975) vođa uspona    
3. Dado Delić (1987)     
4. Lejla Porobić (1975)     
5. Kenan Kapo (1984) pomoćnik vođe uspona

Dufourspitze: Greben se gore pri vrhu prelama i završava dužom, eksponiranom krijestom sa više vrščića.

Pregled učesnika pohoda "Alpe 2010", dio 2/3:
6. Amra Muftić (1977) bolničar u kampu
7. Emina Šunje (1987)    
8. Amila Šunje (1987) bolničar na usponu     
9. Valida Durajlić (1977)
10. Emin Komarica (1980)     
11. Velid Alibašić (1984) pomoćnik vođe ekspedicije

Pogled unazad na dio pristupnog grebena Dufourspitzea, dok studen prožima do srži.

Pregled učesnika pohoda "Alpe 2010", dio 3/3:
12. Tarik Muhamedagić (1984)     
13. Amra Resić (1987)     
14. Salih Mulaosmanović (1986)    
15. Armin Gazić (1990)     
16. Rami Al Kaissi (1978)

Kao gosti, grupi su se pridružili i Armin Gazić iz Kluba ekstremnih sportova "No Comment" iz Sarajeva i Rami El Kaissi iz Jordana. Gazić je partner Saliha Mulaosmanovića koji se priključio ekspediciji zbog uspona na Eiger, dok je El Kaissi prijatelj nekih članova društva. El Kaissi je takođe zajedno sa članovima društva Avdić Adnanom i Muftić Kenanom u decembru prošle godine uspješno ispenjao najviši vrh Afrike - Kilimandžaro (5890 m n/v).

Zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama u regionu Zermatta, jedna grupa je ispenjala Breithorn, vrh u lancu između Matterhorna i Mt Rosse.

- Perle od ljudi na koncima od ugaženih tragova kao da stoje u bjelilu i blještavilu strmih padina vrha. Kako je samo moćna svjetlost na ovim visinama... Nezemaljska!

Okvirno, plan ekspedicije je bio da se:
- Izvede uspon na Triglav u jednom danu
- Izvede uspon na Grossglockner i samim tim aklimatizuje za uspon na više vrhove
- Izvede uspon na Dufourspitze, kao najteži cilj ekspedicije
- Nakon potrebnog odmora izvede uspon na Mont Blanc i ...
- ... ukoliko uslovi budu dozvoljavali i bude dovoljno preostalog vremena, izvede uspon na vrh Gran Paradiso.

Uspon na Eiger je planiran u vremenu od 03. do 12. 08. Pošto je ostvarenje plana najviše zavisilo od vremenskih uslova, u slučaju lošeg vremena je trebalo pomjerati planirani vrh za kraj ekspedicije. U takvom scenariju, kao aklimatizacija za Dufourspitze i Mont Blanc predviđen je vrh Breithorn u masivu Monte Rosa. 

Impozantna figura Matterhorna u kojoj se, u vrijeme fotografisanja, nalazi jedan od članova grupe.

- Mogu li ja to? Pitanje koje se iz perspektive osvojenog vrha doima prozirnim, osjeća se jedino kao hladnoća na koži, kao potreba za zrakom, ne vidi se, ne prija, ne smeta...

Od uspona na Monte Bianco (Mt. Blanc, 4810 m) se odustalo zbog padavina i grmljavine koje su nas dočekale na Du Gouteru, a koje nisu bile prognozirane. Razvedravanje koje je trebalo početi oko 4h ujutro je takođe kasnilo dva sata, a nove padavine su bile najavljene za 11 sati.
Za uspon na vrh i povratak na "sigurno" po tome definitivno nije bilo vremena, te smo odlučili da se dostojanstveno povučemo u Chamonix. Po baksuzluku i ta nova prognoza nije bila tačna i bilo je vedro do kraja dana koji je predviđen za uspon na vrh Mt Blanca. Nove šanse nije bilo jer je najavljivani mokri talas stigao već narednog dana, čime je i uspon na Gran Paradiso bio isključen

Kakav doček spremaju strme padine Mt Blanca, trenutno niko ne zna. Prilazak od Tete Rousse u pravcu Dome de Gouter (Refuge de Gouter)

Pregled uspona: