Da bi vam ovaj ambijent i "zvučao", a ne samo "izgledao", poslušajte melodiju Dilmano dilbero, dok čitate reportažu

Putovanja i planinarenja i postoje da bismo upoznali neki drugi svijet, da bi nas neka druga logika življenja zbunila. Nemojmo se ničemu čuditi jer i mi smo drugima jednako čudni. Musala 2925m, najviši vrh Bugarske i Balkana, zimski uspon...

Probajte se sjetiti kad ste zadnji put putovali više od dvadeset sati nekim prevoznim sredstvom na točkovima. Baš dobra prilika da se nauči i neka bugarska pjesma. "Dilmano dilbero, kaži mi kak se sadi pipero... Dilmano..."

No umor nije potkresao grančice naših razgranatih želja. Dovoljno je bilo da ugledamo masiv Maljovice i da damari dodatno prorade. Slušali smo kako mnogi planinari više vole penjati ovaj vrh zimi i od same Musale. Pa da vidimo!

I dok su pijetlovi svoje krijeste skrivali negdje u dnu njedara, grupa "Dilmano" napušta tek zagrijane postelje. Ogrnuti plaštom tame, sa podloženom vatrom u srcima i raščišćenim prostorom u dušama, spremnim da prime sve što priroda istrese iz sebe, krećemo u okno planine.

Sofijski Trebević (Vitosu) je ovog jutra više interesovalo kretanje Dilmana, nego da gleda šta se po sofijskoj čaršiji zbiva. Krili smo joj se na momente, al' gdje ćeš se planini u planini sakriti. Uvijek ona nađe neki svoj prijevoj i drelji u tebe kroz njega.

Neko od Dilmana u svom razgovoru sa samim sobom, neko k'o lebdeći satelit planine, a neko daje takt škripuckanjem cipela po snijegu. A svi tu.

Kao kad majci nestane brige s lica i bore se pretope u najljepši osmjeh, takvim sjajem nas je obasjalo lice Maljovice, koja nas je primila u svoja njedra, puna tajanstveno tihog eha davnina.

Pulsirala je ravnomjernim otkucajem naših planina, pa nam osmjesi nisu napuštali lica. Osjećali smo se k'o kod kuće. Planina Rila unosila je u nas lagano osjećaj širine i beskraja.

Maljovica (2729m/nv). Lavina se ugnijezdila u ovom dijeli Rile i skoro svake godine uzme neki život. Ove godine u januaru, stradao je i hizar (domar) doma "Musala" pod Jastrebcom.

Isti dan, ista nafaka. Pojeli čorbe u domu i... naniže, pa u kontejner od busa, u Borovec - bježi što prije iz gužve i vreve, na gondolu, a onda nam se u daljini ukaza Musala (2925m). Onaj desno vrh sa više snijega.

Porobiše Osmanlije Bugarsku, ugledaše ovaj vrh i zavikaše: "Mus Allah" (Allahova planina). Od Musale lijevo je Mala Musala (2902m) i skroz lijevo Ireček (2852m). Nazire se i dom Musala, ispod sjene male Musale i Irečeka.

Dom "Musala". Lijepo se smjestili, sami u domu. Al' treba vode i za večeras i za sutra. I domaćinu navući koju kantu. Od preko 200 Rilskih jezera i ovdje se srećom jedno našlo, pa se može i zimi do vode doći.

Jezera su kao oči, svako ima svoju boju, al' zimi se niti jedno ne može vidjeti do ove zjenice jednog jezerskog oka. Vakat je ići na spavanje, jer ujutro opet "dvije sreće grabimo". U ovoj ljevoj hiži se jede dobar grah, a u desnoj se spava.

Martovsko sunce zna i pretjerati, al' ovog jutra nam to nije smetalo. Rastvorila se planina u svim svojim čarima. Dilmanci iskisli i gonjeni vjetrom u zadnja dva vikenda pod Maglićem, pred polazak u Bugarsku, evo dočekase da vide nebesku modrinu. U pravi čas! A kao da nam se najviše žele izvinuti prve zrake sunca što miluju vrhunce oko nas. Ovakvi dani u planini ostaju za pamćenje. Za neko posljednje doba života, u kojem će nas samo pokoje vedro sjećanje vraćati u one čase za koje se i živjelo.

Zaslon Ledenoto Ezero, popularno nazvan Everest (2709m), kao da se sam smjestio ovdje. Pored njega je Ledeno jezero, koje ovaj put nećemo vidjeti. Ali kao đto je to i u nađim životima uobičajeno, svojim skrivanjem nam je samo dodatno dalo do znanja da želi da ga se vidi.

Moraće se doći i početkom nekog od idućih ljeta. Jučer nas je Vitoša "snimala", a danas se ne možemo skriti Mjesecu. Završni brijeg Musale čeka na nas. A, što može čekati! 

Mora brijeg pokazati ko je ovdje glavni, pa je pozvao vjetar u pomoć. Naša zgledanja odavala su istu misao: samo ti puši, a ti nebo nastavi modriti od hladnoće. Eno ti sunca pa se grij... i ne miči od nas, niti se roguši ako ti naumpadne nešto loše iz tvog nebeskog sjećanja. Tako i bi, unina se nebo u svojoj tinti i ne našara ništa po sebi. 

Cccc... Vitoša baš zavrla. Gdje i neće kad smo pod samim vrhom. "Dilmano dilbero, kaži mi kak se sadi pipero... Dilmano..."