Dio masiva Prokletija

Za deset dana naša je ekipa ispenjala, što zajedno, što po grupama, dvotisućnjake: Ljuljaševića karanfil, Ravna Kolata (Albanija), Zla Kolata, Trojan, Starac, Crni krš, Maja Jezerce (Albanija), Djevojački krš, Planinica i Visitor. Na mene je najsnažniji utisak ostavio pogled sa najvisočijeg vrha Crne Gore Zla Kolate, na magične Karanfile i mistični Bjelič sa vrhom Maja Rosit

Miloš Bjelajac - Juma je izvanredno osmislio i organizovao 15-dnevni put u Crnu Goru, na Prokletije, Komove i Durmitor. Dugoročna vremenska prognoza s interneta pokazala se tačnom. Vrijeme od 05. do 19. jula je bilo izvanredno za planinarenje. Sa sunčanim jutrom i Zijom Omerovićem, kod koga sam prespavao, čekam Mišu, Vesnu Poljak i Vesnu Šprajc na Bazenima u Sarajevu. Pojavljuju se sa dva automobila. Kratko ćaskanje, upoznavanje sa Vesnama, opraštamo se sa Zijom i krećemo put Pala. Mišo mi reče da je Miro, koji je trebao ići s nama, nagazio na ekser. Peh!

Odraz u prokletijskom jezeru

Njih troje, Mišo, Vesna & Vesna, su ustali u dva sata ujutro i krenuli iz Siska put Prokletija, s tihom znatiželjom. Odmah poslije Prače "mašili" smo put i prema Ustiprači krenuli starom uskotračnom prugom u dužini of dvadesetak kilometara, kroz mnogobrojne niske tunele. Par automobila pokraj puta uz rijeku Praču nam nagovještava da su tu ribari i da je put, vjerovatno, u cjelosti prohodan. Stižemo u Mesiće i na asfalt, napokon. Kao da smo izronili iz prošlosti. Poslije toga sve je teklo glatko.

Kod granične oznake u Prokletijama

Od Višegrada cijelim dijelom puta, od Priboja preko Bijelog Polja do Brezojevice, vozimo se tokom rijeke Lim, impresivno. U Brezojevice, par kilometara prije Plava i izvora Lima, stižemo kasno popodne do Miće Praščevića, našeg domaćina narednih deset dana. 

Pogled na Maja Jezerce u sredini

Mićo je dijete Prokletija i to će uvijek ostati, njegove priče o Karanfilima, Kolatama, Bjeliču, su pune tople nepatvorene ljubavi iz dna srca i duše. Dok priča o biljkama, visovima i predjelima, priča treperi u vazduhu poput blagog povjetarca na vlatima rosom posutih planinski cvjetova, milujući ih i tepajući im nježno, poput bezazlenog djeteta. Njegova je kuća u podnožju Visitora, kojeg smo svakodnevno posmatrali s balkona, na kojemu je uredio i markirao staze, postavio kontrolni sandučić i tablu na samom vrhu, sa pokazateljem svih okolnih planina.

Primjerci ezgotične flore Prokletija

Kod Miće zatičemo Boštjana Surinu, altruistu, biologa i botaničara iz Rijeke, rođenjem Slovenca, s kojim ćemo se intenzivno družiti svo vrijeme boravka u Brezojevicama i koji će nas opčiniti svojom ljubavi ka Prirodi i biljkama. Botanički vrt "Velemun" koji se nalazi u sklopu porodičnog imanja, je prepun biljaka i predstavlja sav njegov izraz ljubavi i poštovanja Prokletijama. Tu u vrtu, gdje se smjestio Boštjan u šatoru, njih dvojica su satima proučavali, sortirali i u herbare stavljali biljke koje su tih dana donosili sa okolnih planina.

Šupljika kod Očnjaka

Za deset dana naša je ekipa ispenjala, što zajedno, što po grupama, vrhove: Ljuljaševića karanfil (2240 m), Ravna Kolata (2556 m) u Albaniji, Zla Kolata (2534 m), Trojan (2190 m), Starac (2352 m), Crni krš (2426 m), Maja Jezerce (2694 m) u Albaniji, Djevojački krš (2002 m), Planinica (2077 m) i Visitor (2211 m). Pod zadnjim snježnikom, pri usponu na Maja Jezerce, pridružili su nam se Jadranko i Ana (iz Zagreba) koji su logorovali na obali jezera.

Silazak sa Maja jezerce. Manja slika: Na vrhu Maja Jezerce.

Na mene je najsnažniji utisak ostavio pogled, kao na dlanu, sa najvisočijeg vrha Crne Gore Zla Kolate, na magične Karanfile, mistični Bjelič sa vrhom Maja Rosit (2524 m), Maja Jezerce koji jednostavno bode u oči, i prelijepe visove Krasničijevih Prokletija. Blagonaklonost, srdačnost, gostoprimstvo i topla ljudska riječ su nas pratili svo vrijeme u Plavskom i Gusinjskom kraju. Pred smiraj dana svi bismo se okupali na terasi i veselo čavrljali o proteklom danu.

Pogled na Vasojevački kom (2461 m)

Jedan dan smo iskoristili da odemo na Štavnu, podno Komova, da bi smo sa lokalnim stanovništvom i izletnicima proslavili prvi dan striganja ovaca. Šetali smo Grbajom, prošli kroz Vusenje i Ropojanu, bili na Ali-pašinim izvorima, vidjeli izvor, tok i poniranje planinske riječice, obišli Redžepagića kulu i džamiju, divili se Plavskom jezeru. Na rastanku s Boštjanom, koji je otišao na Kosovo, i Mićinom porodicom smo bili radosni što smo upoznali tako divne osobe.

Savin kuk (2313 m) i Šljeme (2455 m), Durmitor

15. jula krećemo na Žabljak gdje smo već rezervisali vikendicu na brijegu, s pogledom na Durmitor. Koristimo vrijeme da se ugodno smjestimo i da dopunimo hranu za naredna tri dana.

Bezimeni vrh (2487 m) i Bobotov kuk (2523 m), Durmitor

Jutro je osvanulo olovno tmurno, a sjeverac je čitav dan tjerao oblake, u istom ritmu. Ipak obilazimo vidikovce Ćurovac (1625 m) s kojeg se pruža pogled na kanjon Tare, a poslije odlazimo na Zminje (1520 m) i Crno jezero (1416 m), konstatujući usput da je eko služba zakazala.

Pogled na Veliko i Malo škrčko jezero sa Planinice (2330 m)

Naredna dva dana smo posjetili Planinicu (2330 m) odakle je, zasigurno, najljepši pogled na Malo škrčko jezero (1711 m) i Veliko škrčko jezero (1686 m), te Prutaš (2393 m) i Šarene pasove (2248 m), potom Bezimeni vrh (2487 m) i Bobotov kuk (2523 m). Drugi dan smo se ispeli na Šljeme (2455 m) odakle se vide sve staze i bogaze u srcu Durmitora. Kako smo davno prije ispenjali Komove i Bobotov kuk, nisu nam bili sada u planu.

Susret sa Milošem na Čakoru

Povratak kući putem Žabljak - Trsa (asfaltirano) - Šćepan Polje - Brod - Trnovo - Sarajevo (četri sata vožnje). U Trsi primamo autostopera do Plužina. Ispostavilo se da je predsjednik planinarskog društva iz Trse, e to nam baš treba. Iduće godine smo planirali, u šestom mjesecu, obići Pivsku planinu, Bioč, Trnovački Durmitor i Maglić. Dogovorismo se vrlo lako, on će nam biti domaćin i vodič.

Impozantni prokletijski kameni džinovi

Na kraju, pomenuo bih ponovo Miću Praščevića s kojim smo bili u kontaktu i koji je učinio da se naša tura uspješno okonča. Mićo nudi smještaj i vodičke usluge po Prokletijama od ove godine, pa savjetujem sve one koji imaju želju otići u Prokletije da ga kontaktiraju kako bi dobili potrebne informacije o smještaju i aktuelnom stanju puteva itd... Mićo živi u Plavu, a kontakt telefoni su 0038269470022 ili
0038287251612. 

"Ljetovanje" podno Kolata, Prokletije

Napomenut ću samo da vas je ovom fotoreportažom kroz crnogorske planine proveo Mirsad Salihagić Gorsky. Većinu fotografija snimio sam sam, a jedan dio ustupio nam je Boštijan Surina. Do iduće godine pozdravljamo te, Crna Goro.

Ljepota - zov "prokletih planina"