Kako je u popodnevnim satima najavljena kiša, planirali smo otići na Visočicu, vrh Subar. Tura je kratka i taman bi se trebali vratiti prije kiše.
Međutim, kad smo prolazili pored doma Bijele vode i krenuli se spuštati prema Visočici na šoferšajbu počeše padati sitne kapi, koje su kako smo se približavali Tušilima postale ozbiljna ledena kiša. Dom zatvoren, nema se gdje ni sačekati se vrijeme malo popravi, pa odlučismo da idemo nazad. Vidjećemo kako je na Igmanu, jer već više puta smo se uvjerili da je sa one strane Bjelašnice skroz druga klima. I stvarno, kada smo auto parkirali na proširenju iznad Velikog polja, ne da nije padala kiša, čak je povremeno izvirivalo sunce.
Uputili smo se ka Hrasničkom stanu, ali ne planinarskim stazama nego putem, kako bi izbjegli mokri snijeg i blato kojeg je bilo dosta. Cilj nam je bio samo što duže ostati na planini. I tako putem, sve okolo, pored Ratne džamije, do Hrasničkog stana. I ovaj dom je bio zatvoren, ali srećom neko je očistio snijeg sa klupa ispred, tako da smo tu napravili jednu dugu pauzu za ručak i kahvu.
U povratku, u zadnjoj trećini puta počela je lagana kiša, taman kako je najavljeno na prognozi. Nije to bilo ništa strašno i trajalo je samo 15-ak minuta, a onda opet proviri sunce. Nije sve bilo kako smo planirali, završismo na drugoj planini i drugoj turi ali lijepo iskoristismo dan.
Tura je pogodna za svakoga, iako je to nekih 15-ak kilometara uopšte nije zahtjevna jer se cijelo vrijeme hoda širokim i uređenim putem.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
