Prošlo je sigurno 10 godina od naše zadnje posjete Konjuhu. I eto, došlo je vrijeme da ponovo posjetimo ovu preljepu planinu. Doduše ovaj put sa njene druge, sjeverne strane.
Plan je bio da od planinarskog doma Zobik, preko vrhova Varda i Mali Konjuh dođemo do najvišeg vrha Konjuh (1318mnv), a zatim se kružno vratimo nazad do doma. Iz Sarajeva smo krenuli oko 7, putem ka Tuzli. U Živinicama se skrene lijevo, ka Banovićima, a zatim u Oskovi ponovo lijevo, na stari put koji prolazi ispod nadvožnjaka ka Hotelu Zlaća. Ukoliko vam je lakše možete do ovog Hotela koristiti Google navigaciju. Od Hotela do polazne tačke put nije baš najbolje označen pa preporučujemo da se koristi ovaj gps track: https://planinarenje.ba/component/gpstools/track/188-konjuh/608-hotel-zlaca-pd-zobik?Itemid=435.
Na ulazu u zaštićeno područje Konjuh dočekala nas je rampa i morali smo platiti ulaz 1KM po osobi i 2KM za auto. Put je u prilično dobrom stanju, osim mostova koji su prekriveni fosnama i izgledaju malo nesigurno. Jedan od mostova iza hotela je skroz propao pa se zaobilazi putem koji vodi u desno nekih 100 metara prije mosta. Uglavnom iza hotela nas je dočekala nova rampa. Za prolazak dalje autom je trebalo platiti dodatnih 10KM. Nismo imali nekog izbora jer ako bi išli pješke to bi predugo trajalo, a isuviše vremena smo potrošili na put iz Sarajeva. Uglavnom platili smo i to i prošli autom skroz do proširenja na putu koje se nalazi nedaleko od doma Zobik.
Od parkinga do doma ima nekih 15-ak minuta pješačenja. tu nam prilazi čovjek sa akreditacijom (vjerovatno domar) i naplaćuje nam "Eko taksu". Nije puno, samo 1KM po osobi, ali ovo je već treća taksa, a još nismo kako treba ni počeli sa turom. Što je puno puno je. Vjerujem ja da se taj novac koristi za uređenje staza, ali bilo bi puno jednostavnije da se cijela taksa plaća na jednom mjestu.
Kako je bilo već 10 sati, a napolju prilično toplo, domar nam je zabrinuto skrenuo pažnju da se pazimo vrućine jer je uspon prilično strm. Istina, iako je Konjuh sa svojih 1326 mnv izgleda nisko, na ovoj nas turi čeka oko 850 metara uspona. Staza od doma vodi lijevo, u pravcu istoka i vrlo jakom strminom se u sermpentinama penje do vrha Varda (793 mnv). U nekih 500 metara udaljenosti smo popeli nešto više od 200 mnv i bilo nam je jasno zašto je domar onako zabrinuto govorio o vrućini i jakom usponu. Od Varde ka Malom Konjuhu staza je dosta ugodnija. Nije više tako strma a ima i dosta više hladovine. Sigurno najljepši dio ove ture je prelazak preko Vinkovačke kose, malog grebena neposredno ispod Malog Konjuha. Poslije još jedan jači uspon od nekih 300mnv i stigli smo na Mali Konjuh. Tu smo napravili pauzu za ručak, malo se odmorili i onda lagano na najvišem vrhu.
Na vrhu se nalazi vojni objekat, i treba makadamskim putem proći ispod njega. Zatim se mala planinarska staza penje udesno i pored jednog planinarskog skloništa vodi do vrha. Tačnije ovo je najviša tačka van ograde objekta i mislim da je pravi vrh unutra i da se do njega ne može doći. Ali to nije toliko ni bitno. Ovo je panorama sa Konjuha, a tu su još i one sa Malog Konjuha i sa Varde.
Ovdje nije bilo potrebe za pauzom i krenuli smo lagano u pravcu zapada i odmah se uključili na stazu koja vodi ka Zidinama. 15 minuta od vrha se nalazi mali izvor. Za njega smo znali ali nismo bili sigurni u kakvom je stanju pa smo cijelim putem štedjeli vodu. Zato je ovo bio jedan od ljepših momenata na turi, voda u neograničenim količinama :)
Poslije izvora usljedila je lijepa staza grebenom i nakon jednog kilometra smo izašli na makadamski put. Nismo dugo išli njime, možda 300 metara i ugledali smo markaciju i stazu koja se odvaja desno, nizbrdo ka domu Zobik. Staza je bila strma ali veći problem je bila sparina koja je bila u šumi. Izgleda da je prognoza tačna i da se spremala kiša. Poslije nekih pola sata smo stigli do potoka Kasovača. Njegovo korito je bilo prekriveno crnim kamenjem tako da je to potoku davalo baš interesantnu boju. Ostatak puta, sve do doma smo išli uz potok. Nekoliko puta smo morali prelaziti sa jedne obale na drugu, i to je trebalo raditi pažljivo jer je ovo crno kamenje bilo neobično klizavo. Od kiše ne bi ništa, pa nam je ostala samo sparina, ali kako smo stigli kod doma i izašli iz šume i ona je popustla.
Uprkos jakoj vrućini i vrlo strmim dijelovima staze tura je zaista odlična. Pogotovo kad se hoda grebenom, po kojem rastu preljepi borovi. Eh da je Konjuh bliže, vjerovatno bi bio i češće :)
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 523 m
- Maksimalna brzina
- 4.68 km/hr
- Maksimalna visina
- 1317 m
- Prosječna brzina
- 1 km/hr
- Ukupan uspon
- 842 m
- Ukupna udajenost
- 8.57 km
- Ukupan silazak
- 844 m
- Ukupno vrijeme
- 8h 33m 58s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Parking Zobik
|
525 m | 0 km |
| 2 |
pd Zobik
|
540 m | 0.65 km |
| 3 |
Varda
|
760 m | 1.15 km |
| 4 |
Vinkovačka kosa
|
1003 m | 2.27 km |
| 5 |
Mali Konjuh
|
1165 m | 2.81 km |
| 6 |
Planinarska kuca
|
1363 m | 3.61 km |
| 7 |
Konjuh
|
1317 m | 3.65 km |
| 8 |
Izvor ispod Konjuha
|
1259 m | 3.93 km |
| 9 |
Skretanje na pl. stazu ka Zobiku
|
1044 m | 4.86 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 50 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
