Auto smo parkirali na malom trgu u Kraljevoj Sutjesci, naselju koje se nalazi 12 km sjeveroistočno od Kaknja. Trg je odmah uz ulaz u dvorište franjevačkog samostana, po kojem je Kraljeva Sutjeska danas i poznata.
Zajedno sa tvrđavom Bobovac je bila sjedište dva bosanska kralja dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka. U pisanim tragovima iz XIV. stoljeća zabilježeno je da je Sutjeska već tada bila formirano naselje varoškog tipa i da je u izvjesnom smislu bila predgrađe Bobovca. Prije nego je Austro-Ugarska dala mjestu naziv Kraljeva Sutjeska u starijim dokumentima, u XIV. stoljeću susreće se naziv "Curia bani", što u prijevodu znači Banski dvor. Naime prije krunidbe kralja Tvrtka (1377.), u Milama , bosanskom su državom vladali banovi (Kulin, Prijezda, Stjepan Kotromanić).
Ovo naselje je najpoznatije po franjevačkom samostanu. Osim samostana ovdje se nalazi i Dusper kuća, najstarija kuća u centralnoj Bosni, a potiče iz ranog 18. vijeka. Kuća je nacionalni spomenik i nalazi se pod zaštitom države. Na ulazu u selo nalazi se jedna od najstarijih bosanskohercegovačkih džamija koja je po predanju sagrađena 1463. godine za samo nekoliko dana po nalogu sultana Mehmeda II.
U dvorištu samostana je i spomenik posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini. U Kraljevoj Sutjesci žene kao znak te žalosti za njom u svojim tradicionalnim nošnjama pokrivaju glavu crnom maramom. Kada su Osmanlije osvojile tvrđavu Bobovac, Katarina je ili izbjegla u Rim, i nikad više nije vidjela Bosnu. Zapisano je da su njena djeca odvedena u Istanbul, gdje je njen sin, pošto je primio islam, postao značajna osoba.
Prošli smo kroz dvorište samostana, prešli preko malog mosta i uputili se cestom koja vodi u pravcu sjeveroistoka. Nakon nekih 600-700 metara, na desnu stranu, kod rampe, se odvaja zapušten betonirani put koji se u serpentinama penje uz obronke brda Rid. Put vodi pored nekoliko vikendica, a na njegovom kraju, pri vrhu brda se nalazi porušen planiarski dom. Po izlasku na vrh grebena, krenuli smo se spuštati planinarskom stazom na suprotnu stranu. Ovaj dio puta uopšte nije markiran. Par stotina metara niže se nalazi mali izvor, odmah iznad maog, najvjerovatnije u ratu devastiranog naselja. Spustili smo se pored par porušenih kuća do makadamskog puta, koji u pravcu sjeveroistoka vodi do izletišta Riječnjaci. Tu smo prvi put prešli mostić preko riječice Bukovice i napokon izašli na markiranu stazu.
Staza prati kanjon rijeke Bukovice, uz nekoliko zaista predivnih mjesta za odmor. Još dva puta smo preko betonskih mostića prelazili Bukovicu do početka završnog uspona na Bobovac, koj je na nekim mjestima prilično strm i treba biti pažljiv. Zaista je bio neopisiv osjećaj naći se u jednom tako starom i toliko historijski bitnom gradu za Bosnu Hercegovinu.
Status prijestolnice srednjovjekovne Bosne Bobovac je dobio u vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića (1322.-1353.) i to je ostao do zadnjih dana bosanske državne samostalnosti 1463. godine kada su ga zaposjeli Osmanlije. Bobovac je bio ključ bosanskog kraljevstva, administrativno vojni centar, mjesto gdje se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Stjepan Ostoja, Tvrtko II Tvrtković i Stjepan Tomaš.
U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. U odbrambene svrhe ovo mjesto je korišteno još u bronzanom i starijem željeznom dobu (II milenij do 400. godine prije naše ere). Nakon 1463. godine Bobovac gubi svoju važnost, a zadnji put se spominje 1626. godine kao već napušten grad. Bobovac se pribraja među najveće gradove srednjovjekovne Bosne, čije jezgro je nastalo još u kasnoj antici (4.-6. stoljeće). Činili su ga kraljevski dvor na jugu u funkciji citadele, glavna ulica, kompleks sakralnih objekata na Crkvici, stambeno naselje unutar bedema, Predgrađe - manje naselje izvan gradskih bedema i tzv. Grad - naselje naselje trgovačko-zanatskog karaktera (podgrađe) ispred sjeverne kapije.
Hstorijsko područje - srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. (Opis sa info panoa u Bobovcu)
Pažlivo smo obišli cijeli grad, ne želeći da nam išta promakne. Od bunara na jugu, Donje palače i kraljevskog dvora, Preko trga na Crkvici sve do sjeverne Branič kule na Visu. Ipak, uzeli smo u obzir da se krećemo kroz ruševine srdnjovjekovnog grada koje, iako su uređene za posjetioce, traže izvjenu dozu opreza. Kraljevski grad Bobovac je prilično dobro uređen, nema smeća, opasna mijesta su ograđena, i nalazi se dosta info panoa sa bitnim opisima i mapom. I vrijeme nam je bilo idealno, pa smo napravili jednu malo dužu pauzu za ručak i kahvu ispod jednog drveta blizu kraljevskog dvora, a zatim se istim putem uputili nazad, prema Kraljevoj Sutjesci. Kako se dan već dosta produžio, a i ova tura nije nešto posebno duga napravili smo još nekoliko pauza uz rijeku Bukovicu i uživali u pereljepoj prirodi.
Sa naše strane imate toplu preporuku za ovu turu. Za sve one koji ne vole hodati ostaje opcija da autom dođu do sela Dragovići, a odatle imaju samo 10 minuta do sjeverne Branič kule na Visu.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 469 m
- Maksimalna brzina
- 6.12 km/hr
- Maksimalna visina
- 792 m
- Prosječna brzina
- 1.67 km/hr
- Ukupan uspon
- 634 m
- Ukupna udajenost
- 11.44 km
- Ukupan silazak
- 660 m
- Ukupno vrijeme
- 6h 49m 48s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Kraljeva Sutjeska
|
494 m | 0 km |
| 2 |
Franjevački samostan
|
509 m | 0.18 km |
| 3 |
Izvor
|
0 m | 1.53 km |
| 4 |
Muzej Bobovac
|
756 m | 4.04 km |
| 5 |
Bobovac
|
769 m | 4.11 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 177 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
