Ova tura se trebala zvati Erač-Lupoglav-Vidina kapa-Herač, ali na kraju osta samo Lupoglav. Nešto je bilo do nas, nešto do drugih okolnosti, uglavnom sve se hairli završilo sa Lupoglavom.
Krenuli smo u subotu poslije podne, sa planom da noćimo u Tisovici kako bi mogli što ranije početi sa turom. Imali smo informaciju da je put od Rapti do Tisovice malo lošiji, ali ako se pažljivo vozi može se i sa putničkim autom. Nekoliko obilnih kiša u zadnjih mjesec dana je dosta pokvarilo makadam iz Konjičke Bijele ka domu na Raptima. Prolazili smo njime prije manje od dva mjeseca i na nekim dijelovima je razlika bila primjetna. Dio od Rapri do Tisovice je otprilike u istom stanju s tim što je na par mjesta za mala vozila stvarno kritično. Najgori su zadnja dva kilometra. Nas je još na tom mjestu uhvatio mrak što je dosta otežavalo vožnju jer svjetlost farova pravi čudne sjene na makadamu. Odlučili smo da sutra trebamo bar te prve kilometre preći prije mraka, jer će uzbrdo sigurno biti još teže. Inače. nije nam problem kad nas uhvati noć na turi, ali ovaj put ćemo morati paziti da se to ne desi, pa makar je morali i skratiti.
Planirali smo prenoćiti u kontejneru, koji se nalazi na samom početku Tisovice. Kada se autom stigne u dolinu, treba skrenuti desno i pažljivo voziti preko livade još nekih 500 metara (vide se tragovi guma). Za svaki slučaj ponjeli smo i šator, ako u kontejneru bude gužva. Nedugo zatim, dođoše još dvije osobe u nekom terencu, vjerovatno lovci (bahato ponašanje i maskirne uniforme), krenuše da nalože vatru i napuni se kontejner gustim dimom. Isto kao da im je bio cilj da nas otjeraju. Ko zna koliko će trebati dimu da se raziđe, a i nismo željeli da nam se sve stvari usmrde, pa smo se pokupili i prešli u šator koji smo postavili kilometar južnije. Sreća pa ga ponesosmo.
Probudili smo se u 5.30. Još je mrak, i samo se čuje zvono na vratu jednog od konja, koji su bili stotinjak metara od nas. Spakovali smo šator, doručkovali i krenuli put Lupoglava nešto prije sedam. Sunce je tek izlazilo, obasjavalo okolne vrhova, ali cijela Tisovica je bila u polumraku. Pri kraju doline, putokaz Lupoglav 5h, koji pokazuje desno, u pravcu zapada. Put se lagano penje, i prolazi ispod vrha Kantar. Tu su nas dohvatile i prve zrake sunca. Sa naše lijeve strane Otiš, Zelena glava, greben Vjetrenih brda i u daljini Erač i Lupoglav. Prolazimo pored izvora Zakantar. Vode nam sada ne treba, jer nas dvoje u ruksacima smo ukupno imali 6,5 litara. To je ujedno i posljednji izvor na putu do našeg cilja. Treba izbjegavati nepotrebno kretanje oko Zakantara jer se predpostavlja da iznad samog izvora još uvijek ima mina.
Staza dalje prolazi iza vrha Crnoglav, i skreće ka jugu kroz područje koje se zove Rupe. Ovaj dio taj naziv nosi zaista opravdano i treba se pažjivo kretati jer se lahko može povrijediti, uganuti noga i sl. Kad se stigne iznad doline Lučine, skrenuti lijevo podnožjem vrha Soplje doći ispod Erača. Na ovom dijelu smo napravili veliku grešku. Pokušali smo se popeti na Erač sa njegove južne strane (ona prema Lupoglavu). Prvo stmi uspon uz sipar, koji kao rijeka teče pod nogama, i uspješan izlazak u sedlo. Dalje ka vrhu vodi uspon kroz stijenu. Krenuli smo pažljivo, ali kako je stijena kršljiva, a mi nismo ponjeli uže jedina razumna opcija je bilo odustajanje. A falilo nam je samo još nekih 40 metara. Erač neće nigdje, a sigurnost je na prvom mjestu. I ovako smo pretjerali. Neki drugi put, sa druge strane će biti lakše :). Topla preporuka da se ne penje Erač sa ove strane. Stvarno je opasno.
Spustili smo se niz sipar i nastavili ka Lupoglavu. Prošli smo preko sipara sa sjeverne strane vrha i izašli na sedlo. Prošlo je dosta vremena kako ovu stranu, prema Barnom dolu nisam vidio ljeti. Nastavili smo lagano putem kroz kleku ka vrhu Kako smo na Eraču izgubili skoro dva sata na vrh smo izašli tek oko 2 sata.
Par fotografija, malo odmora i puno kalkulisanja. Jedno je sigurno, ako krenemo ka Vidinoj kapi i Heraču nema šanse da u Tisovicu stignemo prije mraka. A velika briga nam je bio onaj loši dio makadama. Tako odluka pade i krenusmo nazad. I ova dva vrha će morati sačekati neki drugi put. U povratku je bilo stvarno toplo. Bilo je teško naći malo hlada za pauzu. Valjda smo zbog toga, iako smo štedjeli, kod Zakantara došli sa samo pola litre vode. Hladna izvorska voda je pravo osvježenje. Dobro smo se napili i napunili sve prazne flaše. Daleko je do kuće, a organizam je dehidriran i treba mu vode.
Na putu do auta, usput nabrasmo i malo gljiva. Krenuli smo 20 minuta prije zalaska sunca. Uspjeli smo proći prvi, onaj kritični, dio puta i potpuni mrak nas je uhvatio negdje oko doma Rapti. Tu smo se konačno mogli opustiti i napraviti pauzu za većeru.
I na kraju, da li nam je žao Erača, Vidine kape i Herača. Pa i nije. To je razlog više da uskoro ponovo dođemo na Prenj.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1321 m
- Maksimalna brzina
- 5.76 km/hr
- Maksimalna visina
- 2095 m
- Prosječna brzina
- 1.75 km/hr
- Ukupan uspon
- 1329 m
- Ukupna udajenost
- 20.82 km
- Ukupan silazak
- 1352 m
- Ukupno vrijeme
- 11h 55m 27s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Kontejner
|
0 m | 0 km |
| 2 |
Tisovica start
|
1318 m | 0.74 km |
| 3 |
Zakantar
|
1584 m | 2.9 km |
| 4 |
Raskrsnica Lupoglav-Lučine
|
1591 m | 4.26 km |
| 5 |
Sipar
|
1916 m | 6.36 km |
| 6 |
Erač 2082
|
2082 m | 6.6 km |
| 7 |
Lupoglav
|
2000 m | 7.4 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 131 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
