Dugo smo odgađali turu na Botine, nekad loše vrijeme, nekad neke porodične obaveze. Uglavnom ovu nedjelju se sve poklopilo i negdje oko 6 ujutro smo krenuli autom ka Crnom polju.
Makadamski put koji od Boraka vodi na Crno polje na nekim mjestima je bio u dosta lošem stanju. Jake kiše su napravile duboke kanale i dosta velikog kamenja je bilo na putu. Ipak, ako se pažljivo vozi, može se proći. Na Crnom polju smo na brzinu doručkovali, spremili se i avantura je mogla početi. Nebo je bilo vedro, bez ijednog oblaka i bilo je dosta toplo. Na nekim web stranicama su spominjali neku kišicu popodne, na drugim možda samo oblačnost, ali nismo se plaho opterečavali sa tim. Poželili smo Prenj i nismo htjeli da malo lošeg vremena pokvari ovu turu. Prvu kratku pauzu smo napravili kod izvora Kamenac, koji svoju hladnu vodu ljubomorno čuva sakrivenom u pukotini stijene kraj staze. Nedaleko od tog izvora sretosmo dvoje planinara iz Visokog, koji su se vraćali sa dvodnevne ture na Prenju. Slijedeća kratka pauza je bila neposredno prije PK Jezerce. Na brzinu smo pregledali zalihe vode i dogovorili se samo da produžimo dalje, te da ne svraćamo do izvora.
Na putu iznad Jezerca naiđe naš prijatelj Dino Karadža, veliki ljubitelj planine i kaže da je juče sa jednim kolegom završio markiranje staze na Botine. To je zbog nepristupačnog terena prilično velik posao, ali vrlo bitan jer su se mnogi planinari teško snalazili na tom dijelu Prenja. Nerjetko su i gps uređaji ispod tih visokig vrhova gubili signal, pa je orijentacija znala biti prilično teška. Drago nam je bilo da među prvima prođemo tom tek markiranom stazom. Rekao nam je da od Jezerceta do Botina 2015 treba oko 1h 50min. Kako smo išli laganim tempom znali smo da će nama trebati dosta duže.
Sa sedla između Male i Velike Kopilice smo se spustili u podnožje Zelene glave, sve do puta koji vodi ka Bijelim vodama. Sa tog mjesta počinje markacija za Botine. Da se razumijemo, sve je odlično markirano, ali nema staze i hoda se prilično nezgodnim i divljim terenom. Zato je potreban oprez. Sa tog mjesta se Botini još uvijek ne vide. Prvo se potrebno se popeti na jedan mali greben, koji se nalazi u južnom podnožju Zelene glave. Ispred nas se otvorila jedna mala stjenovita kotlina, sa čije desne strane se nadvijala Zelena glava, a pravo ispred i lijevo je bio greben Botina. U dnu kotline se nalazi mali izvor, što je vrlo bitno znati, pogotovo kada na Botine idete ljeti. Tu se vide tragovi još dva izvora koji su ovaj put bili suhi.
Prvi vrh na grebenu Botina sa desne, sjeverne, strane (do Zelene glave) je ujedno i najvisočiji sa visinom 2033 metra. Sljedeći do njega je vrh Botini 2015 i taj je jedini kotiran na topografskoj karti. Ova markacija, koju smo pratili, prolazi neposredno ispod najvišeg vrha i onda strmom istočnom padinom se penje na Botine 2015. Pogled sa vrha je fenomenalan. Vide se svi vrhovi Prenja. Ta ogromna količina kamena i surovosti a ujedno i velike ljepote. Da bi ste uživali na Prenju, nije dovoljno samo voliti prirodu. Na neki način trebate postati "ekstreman" planinar koji će voliti svaku kap znoja, svaki žulj, bol u koljenima, ogrebotine od oštrih stijena, umor, žeđ... I sve to htjeti opet ponovo i ponovo... Tek tada možete reči da potpuno uživate u Prenju.
I tako dok smo uživali na vrhu u daljini smo osluškivali grmljavinu i gledali u oblake koji polahko zatvaraju nebo nad nama. Valjalo je krenuti, ali nismo htjeli žuriti. Vjerovatno ćemo malo pokisnuti i vjerovatno će nas i noć uhvatiti, ali i taj dio planinarenja ima svoju čar. Spustili smo se do izvora, i uz supu i kahvu napravili malo dužu pauzu. Prve kapi kiše su nas uhvatile na sedlu između Male i Velike Kopilice. Obukli smo kabanice, međutim to je bilo samo par kapi i sve je trajalo nekoliko minuta. Kako planinari često kažu sreća prati hrabre. Iako smo ručali, kod Jezerca napravismo još jednu pauzu. Sedin je iz ruksaka izvadio kilu grožđa i dinju. Nevjerovatno šta mu je sve stalo u ruksak :)
I tako polahko, nogu za nogom dođosmo do Crnog polja. Mrak je već odavno pao i zadnjih sat vremana smo hodali uz svijetlost čeonih lampi. Iznad nas je bilo nebo, opet potpuno vedro i prekriveno milionima zvijezda. Dvadesetak kilometra, oko 1100 metara uspona, malo ljenčarenja i dosta uživanja i na kraju noge umorne a duša sretna :)
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1350 m
- Maksimalna brzina
- 5.04 km/hr
- Maksimalna visina
- 1970 m
- Prosječna brzina
- 1.43 km/hr
- Ukupan uspon
- 1113 m
- Ukupna udajenost
- 18.66 km
- Ukupan silazak
- 1113 m
- Ukupno vrijeme
- 13h 03m 21s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Crno Polje
|
1687 m | 0 km |
| 2 |
Vrelo Kamenac
|
1442 m | 2.79 km |
| 3 |
PK Jezerce3
|
1600 m | 5.55 km |
| 4 |
Izvor ispod Zelene glave
|
1877 m | 7.56 km |
| 5 |
Botini 2015
|
2015 m | 8.2 km |
| 6 |
Botini 2033
|
2033 m | 8.48 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 240 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
