O Prenju ste sigurno, kao i ja, puno slušali. Nazivaju ga bosanskim Himalajima. Jednostavno rečeno jedna predivna planina. Došlo je vrijeme i da je posjetimo. Planirana tura je trebala ići od Bijele (selo pored Konjica) pa do najvišeg vrha Prenja Zelena Glava (2153 m/nv). Obično se ova tura podjeli na dva dana i noći se u planinskoj kučici Jezerce.
Isto tako, u dužim ljetnim danima, ako se ne prave velike pauze može se obaviti u jednom danu. Naš kombi je u Bijelu stigao oko 5.40. U šumi je još bilo mračno. Dok smo vadili rance iz gepeka dogovarali smo sa vozačem kada će doći po nas. Pred nama je trebao biti jedan preljep i vedar dan. Prvi dio pta je kroz šumu. Oko nas su se uzdizali vrhovi Prenja i osječali smo se kao da smo u rupi. U početku se ide par kilometara makadamskim putem, a onda počinje jak uspon. Dogovorili smo prvu veću pauzu da napravimo kog planinske kučice na Jezercetu. Kada smo poslije nešto manje od tri sata izašli iz šume potvrdilo se da su metereolozi bili u pravu. Pred nama je bio jedan prelijep dan. Za nekih pola sata od ruba šume smo stigli do planinske kučice Jezerce. Tu smo napravili jednu malo veću pauzu i na obližnjem izvoru obnovili zalihe vode.
Markirana staza prema vrhu je vodila preko stjenovitog masiva Prenja. Ubrzo smo izašli na čistinu odakle se u daljini vidio vrh Zelena glava. U tom momentu smo osjetili i surovost planine jer nas je izuzetno jak vjetar, iako nije bilo hladno, natjerao da obućemo zimske jakne. Na par mjesta staza je bila osigurana čeličnom sajlom, tako da bi se olakšao uspon. Kada smo izašli na Sedlo između Zelene glave i Otiša dogovorili smo se da se poslije silaska za Zelene glave popnemo i na susjedni vrh Otiš, jer bilo bi šteta preči toliki put i onda samo proči pored njega. Zadnjih stotinjak metara uspona do vrha je cijelim putem osigurano čeličnom sajlom, jer se penje rubom stijene. Na sami vrh smo izašli ranije nego što je bilo planirano i to nam je dalo više vremena za uživanje u preljepom danu i pogledu na okolne vrhove Prenja. Poslije ručka i jedne malo duže pauze uputili smo se nazad, do sedla gdje smo ostavili ruksake i popeli se na susjedni Otiš. Gore se nismo zadržavali jer nas je čekao dug put do Bijele.
U povratku smo napravili samo jedan kraći odmor kod pk Jezerce i to zbog vode. Nevjerovatno je kolike su potrebe za vodom na cjelodnevnim ljetnim turama. Taj dan sam popio oko 6 litara vode, i da nije bilo ovog izvora imali bi velikih problema jer smo nosili otprilike 2 litra po osobi. Najteži dio puta je bilo zadnjih par kilometara kroz šumu. Velika strmina, prekrivena debelim slojem lišće, klizavo, a noge umorne od cjelodnevnog pješačenja. U takvim situacijama se mora dobro paziti jer je velika mogučnost da se zapne za neki korjen ili ugane zglob na neravnom terenu. Do kombija smo došli negdje oko 7 sati, vidno umorni i iscrpljeni. To je bio onaj "slatki" umor jer je sve pošlo kako je i planirano, dan je bio preljep, kao i tura koju ćemo gledati da ponovimo u što skorije vrijeme.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Polazna tačka: Konjička Bijela
Završna tačka: Zelena glava
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem u pravcu juga. Na tom mjestu se desno odvaja put koji viodi prema Tisovici. Idete lijevo, kroz Rakov laz, zatim se ponovo odvajate na lijevu stranu markiranom stazom koja vodi kroz šumu, uzbrdo, preko Skoka, ispod Osobca sve do kućice na Jezercu. Izvor se nalazi stotinjak metara od kućice. Od Jezerca krenuti na jugozapad, proči ispod Kopilica a ondana zapad svedo sedla između Otiša i Zelene glave. Sam uspon na Zelenu glavu je osiguran čeličnom sajlom. Povratak je istim putem
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona na Zelenu glavu. Nema opasnosti od mina
| Tehnička zahtjevnost ture: | Kondiciona zahtjevnost ture: |
 |
 |
- Minimalna visina
- 638 m
- Maksimalna brzina
- 0 km/hr
- Maksimalna visina
- 2058 m
- Prosječna brzina
- 0 km/hr
- Ukupan uspon
- 1785 m
- Ukupna udajenost
- 16.05 km
- Ukupan silazak
- 1784 m
- Ukupno vrijeme
- 0h 00m 00s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
|
Waypoint no: 5
|
|||
| 1 |
Bijela
|
635 m | 0 km |
|
Waypoint no: 2
|
|||
| 2 |
Jezerce
|
1606 m | 3.02 km |
|
Waypoint no: 4
|
|||
| 3 |
Otiš
|
2041 m | 4.6 km |
|
Waypoint no: 8
|
|||
| 4 |
Pilana
|
530 m | 10.02 km |
|
Waypoint no: 1
|
|||
| 5 |
PK Jezerce
|
1599 m | 14.45 km |
|
Waypoint no: 3
|
|||
| 6 |
Zelena glava
|
2049 m | 16.3 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 147 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
