Prenj je za mene jedna od najlijepših planina u BiH. Iz tog razloga sam se odlučio ovako brzo vratiti na nju. Ista tura kao i prije par mjeseci, ali ovaj put će biti malo zahtijevnija za izvesti. Dan je već puno kraći, a u ekipi koja ovaj put ide raspon godina je od 8 - 67. Samim tim će tempo morati biti malo sporiji. U Bijelu smo stigli u 7.30. Iako je sunce izašlo prije sat vremena u šumi je bilo mračno. Ipak na mjestu koje je okruženo vrhovima Prenja kao što je Bijela, sunce ne možete vidjeti prije 10 sati.
Naša ruta je trebala ići od Bijele, pa do planinske kućice Jezerce, odatle na Zelenu Glavu. Ukupna dužina je otprilike oko 17 km i cijelim putem do vrha je konstantan uspon. Visinska razlika od podnožja do vrha je skoro 1500 m što ovu turu čini kondiciono izuzetno zahtjevnom. Iz tog razloga smo odlučili praviti češće pauze, ali ne duže od 5 minuta.
Put kroz šumu zna biti malo naporan. Sparina je, a tlo je prekriveno lišćem i prilično klizavo. Još kada se tome prdruži konstantna uzbrdica, stvari se znaju zakomplikovati. Sreća je da smo navikli na takav teren i da smo bili u adekvatnoj obući. Inače, na planinarenje je, bez obzira na vremenske i terenske uslove, preporučeno ići u gojzericama, jer na taj način štitite svoje noge i zglobove. Tene, japanke i slične stvari je bolje ostaviti za običnu šetnju po prirodi.
Poslije nekih tri sata uspona izašli smo iz šume i uvjerili se da je vremenska prognoza bila tačna. Dan je bio idealan za planinarenje. Vedro nebo, bez vjetra, a opet ne pretoplo, tako da je ostatak puta do planinske kućice Jezerce bio pravi odmor. Iako je ta kućica prilično mala (zato se i zove kućica) tu noć je u njoj prespavalo 37 planinara. Ona se obično koristi kao "među-stanica" na putu za Zelenu glavu. Stotinjak metara iza kućice je malo jezerce, po kojem je i dobila ime, i izvor gdje smo dopunili zalihe vode. Sa sobom smo ponijeli dovoljno vode za cijeli put, jer nismo znali u kakvom je stanju izvor zbog velikih suša koje su bile ovo ljeto. Pošto smo se uvjerili da je izvor "živ" prosuli smo višak, a za ostatak puta nasuli svježu, izvorsku vodu, koja je puno bolja od one koju smo mi ponijeli.
Od PK Jezerce pa do vrha ima oko 2 sata hoda po kamenjaru i stijenama. Zadnjih par uspona je osigurano čeličnim sajlama što je posebno oduševilo našeg najmlađeg planinara (8 godina). Njega smo za svaki slučaj na tim usponima dodatno osigurali konopcem. Na vrh smo izašli nešto prije dva sata, i napravili pauzu za ručak. Tada je već bilo jasno da će nas u povratku sigurno uhvatiti mrak. Vraćali smo se istim putem, i ponovo svratili na Jezerce da se osvježimo. Mrak nas je uhvatio nedugo po ulasku u šumu. Iz ranaca smo izvadili čeone lampe koje su neizostavan dio opreme čak i na kraćim turama, jer uvijek može doći do nekih komplikacija i nepredviđenih situacija.
U Bijelu, kod auta smo stigli oko pola deset. 1500 m visinske razlike, 17 km razdaljine i ukupno 14 sati hodanja su na nama ostavili tragove. Svi smo bili vidno umorni, al' zdravi i nepovrjeđeni što je najvažnije.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Konjička Bijela
Završna tačka: Zelena glava
Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane.
Opšte upute: Krenuti makadamskim putem u pravcu juga. Na tom mjestu se desno odvaja put koji viodi prema Tisovici. Idete lijevo, kroz Rakov laz, zatim se ponovo odvajate na lijevu stranu markiranom stazom koja vodi kroz šumu, uzbrdo, preko Skoka, ispod Osobca sve do kućice na Jezercu. Izvor se nalazi stotinjak metara od kućice. Od Jezerca krenuti na jugozapad, proči ispod Kopilica a ondana zapad svedo sedla između Otiša i Zelene glave. Sam uspon na Zelenu glavu je osiguran čeličnom sajlom. Povratak je istim putem
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona na Zelenu glavu. Nema opasnosti od mina
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Detalji putnih tački
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
