Prošle godine smo išli na Vodopad Lučica iz Nahoreva. Jedna preljepa tura do lokacije koja je poznata malom broju planinara, ali nam je u sjećanju ostala po stazi koja je u vrlo lošem stanju, zarasla i nemarkirana.

Ali barem smo na to navikli :)  Po povratku smo kroz razgovor sa kolegama planinarima ustanovili da postoji još jedan vodopad na Lučici, koji se nalazi nešto više od kilometar uzvodno. Manji je ali sigurno bi ga vrijedilo posjetiti. Plan je bio od njega produžiti do stećaka u Donjim Močiocima i onda se putem ispod Čardaklije vratiti nazad do auta. Taj dio je navodno i markiran.  Planovi, planoovi, planovi....

Auto smo ponovo parkirali na prvoj velikoj okuci iznad Nahoreva i onda se sa puta koji vodi ka Skakavcu odvojili desno ka rijeci Lučici. Pošto se pređe preko riječice nastaviti makadamskim putem sve do njegovog kraja, kod jedne drvene kapije. Tu ponovo prelazimo na desnu obalu, nastavljamo uzvodno par stotina metara i vraćamo se nazad na lijevu obalu. Od ovog mjesta ulazimo na stazu koja je mjestimično zarasla i potrebno se mnalo pažljivije kretati. Poslije nekih 1500 metara odvojimo se lijevo nizbrdo na puteljak koji nas vodi do samog vodopada. 

Prostor oko vodopada nije uređen i potrebno je malo više opreza da se nebi okliznuli i pali. Vodopad ima dvije kaskade i moguće se slikati ispod njega, kao i na prostoru iznad gdje smo napravili ovu našu panoramu. Zatim smo se vratili istim putem na stazu i produžili dalje, uzvodno uz Lučicu. Međutim, samo par stotina metara dalje je put nestao u gustoj šikari. Lutali smo, tražili, provlačili se, gazili preko potoka i oborenih stabala. Povremeno bi nailazili na dijelove na kojima se nazirala staza, ali i dalje je to bilo u lošem stanju i zaraslo. Odmakli smo se možda jedan kilometar od prvog vodopada kad smo odlučili da nema smisla ići dalje. Najbolje doći ponovo u jesen kad vegetacija nije tako gusta, ili krenuti sa druge strane do gornjeg vodopada gdje kažu da postoji markirana staza.

U povratku smo naišli na jedan put koji je bio u malo boljem stanju od ovog našeg. Međutim i od njega smo odustali kad smo vidjeli da ide previše uzbrdo. I on bi nas doveo do auta, ali bilo je besmislemo penjati se pa silaziti ponovo. Spustili smo se šumom nekih stotinjak metara na stazu kojom smo i došli i njome vratili do auta. I tako, bi nam lijepo a ovo istraživanje Lučice nastavljamo na jesen...

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)