Već skoro mjesec dana vrijeme vikendom  je tmurno. Kiša, snijeg, magla i vjetar se smjenjuju i na planini možete naći samo istinske zaljubljenike u prirodu. Zaista je teško objasniti taj osjećaj šta planinara tjera napolje čak i po lošem vremenu. Najlakše bi bilo reči da nema lošeg vremena, ako je raspoloženje dobro. Barem nam toga ovu nedjelju nije nedostajalo. Dogovorili smo izlet na vodopad Skakavac sa članovima udruženja Avantur. Nadali smo se da je vodopad zaleđen i da ćemo moći napraviti nekoliko lijepih fotografija

U Sarajevu se snijeg već odavno otopio, tako da smo dobar dio puta od Nahoreva prešli autom. Međutim, na mjestu gdje prestaje asfalt led se malo duže zadržao, tako da smo odlučili nastaviti pješke. Zbog leda je u par navrata je bilo prilično klizavo i nezgodno za hodati. Snijeg na putu se pojavio tek kod kapije na ulazu u spomenik prirode "Skakavac". Tu se nalazi i raskršće za Bukovik, preko Sedam vrela. Na putokazu za Skakavac je pisalo da je udaljenost do samog vodopada 3 km.  Čim se prođe kapija možete birati između dva puta. Prvi, na lijevoj strani, vodi kroz šumu do ispod vodopada, a drugi, širok da se može proći i sa autom, do vidikovca iznad Skakavca. Mi smo se odlučili za ovaj drugi, jer se puno lakše spustiti od vidikoca do podnožja nego ići u suprotnom smjeru.

Cijelim putem se mogu vidjeti info panoi koji će vas detaljno upoznati sa endemičnom florom i faunom ovog područja. Poslije 3 kilometra ugodne šetnje stigli smo do Skakavačkog potoka. Odmah iznad puta je dom koji je srušen u ratu, a radovi na njegovom obnavljanju su tek počeli. Ispod doma, sa desne strane se nalazi česma sa pitkom vodom. Lijevo od potoka je drveni putokaz koji označava put prema vidikovcu, iznad vodopada. Sa tog mjesta ćete moći vidjeti sami vrh 98 metara visokog vodopada koji se, iako nema veliki protok vode, odlikuje izuzetnom ljepotom, naročito zimi kada je zaleđen. Nažalost, zbog malo visočijih temperatura u zadnjih par dana led sa vodopada je otpao i veliki komadi su se mogli vidjeti u podnožju.

Put je prilično uređen i ograđen tako da je silazak bezbjedan. 98 metara niže pruža se pogled na vodopad, ali sada iz druge perspektive, iz njegovog podnožja. Iako je taj prostor prilično uređen morate paziti ako hodate po kamenju jer je uvijek mokro i klizavo, a sada i dodatno prekriveno komadima leda.Povratak je bio pravim šumskim putem, širokim tek toliko da se dva čovjeka jedva mogu mimoići. Na par mjesta ga presjecaju ga korita potoka koji su aktivni jedino na proljeće i poslije večih kiša. Preko tih korita su improvizovani drveni mostići.

Ova tura čak i u zimskim uslovima nije tehnički zahtjevna, tako da cijelih 12 kilometara koliko smo prepješačili, može preči i osoba sa slabijom kondicijom. Umorili se ili ne sigurno je da ćete uživati u pogledu na najviši vodopad u regiji.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)

Tehnički podaci o turi:

Polazna tačka: Nahorevo

Završna tačka: Skakavac

Upute za dolazak do polazne tačke: Ukoliko idete svojim vozilom uputiti se preko Koševa i Pionirske doline prema Nahorevu. Proći kroz selo i produžiti uzbrdo sve do table koja označava ulaz u park prirode Skakavac.

Opšte upute: Od ulaza u park prirode Skakavac uputiti se ravno putem koji prolazi kroz šumu. Poslije otprilike 4 km doći će te do u ratu srušenog doma. tu skrenutu lijevo i uskom šumskom stazom dolazite do vidikovca iznad vodopada. Od vidikovca se uređenom stazom spuštate do pod sam vodopad. Ne morate se vraćati nazad istim putem nego samo od vodopada produžite markiranom stazom nazad do mjesta gdjeste parkirali auto.

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.

Rezervišite ovu turu !