Mt Matier i Joffre Peak

Činjenica da "Joffre Group" (Mt. Matier 2770m, Slalok 2640m i Joffre 2710m), spada medju najpopularnije alpinističke destinacije u jugozapadnoj Britanskoj Kolumbiji govori sama za sebe. Ljepota omamljuje, a dominirajući vrh, Joffre, alpiniste privlači sa svojih desetak penjačkih opcija koje vode do vrha.

A sa vrha, kao nagradu za trud, ali i opasnost kojoj ste se izlozili, dobijete spektakularan i nezaboravan pogled na okolne planine, jezera, glečere...

Joffre Peak, Australijski kuloar: Petsto metara nagiba od preko 50 stepeni

Vrh, ujedno i glavni cilj naše male ekspedicije, se zove Joffre, a ruta po kojoj smo se na njega popeli "Australijski kuloar". Po kome je Joffre dobio ime, uspio sam saznati (po francuskom maršalu J.J.C Joffre iz Prvog svjetskog rata), ali napor koji sam uložio da saznam zašto uz kuloar ide pridjev "australijski" nije urodio plodom.

Joffre Peak, Australijski kuloar: "Skup" na glečeru ispod kuloara

Radmila, Marjan i ja, sa većom grupom penjača iz Vankuvera, krenuli smo na Joffre zadnjeg kalendarskog dana zime 2006. Da kalendar u planinama ne znači mnogo, uvjerili smo se i ovog puta. Iako na koncu, zima se nije predavala tako lako: temperatura je bila oko - 15, a snijeg daleko od topljenja, što nam je, na glečeru koji smo morali preći, ali i na samom penjanju uz kuloar, išlo u prilog.

Joffre Peak, Australijski kuloar: Marjan na početku uspona kroz kuloar

Do Cerise potoka, gdje smo postavili kamp, izašli smo dosta lako. Tako radi većina: prvi dan izađe do kampa, gdje postoji i skloniste, da bi slijedeći dan izašli na vrh, vratili do kampa, spakovali, te kasno naveče vratili do parkinga. Ja sam, sa dva ambiciozna partnera, pokušao Joffre popeti u februaru za jedan dan i - nisam uspio, tako da je ovo bio moj drugi pokušaj.

Joffre Peak, Australijski kuloar: Još malo pa na pola kuloara. Marjan i neidentifikovani penjač ispod

Sa usponom smo krenuli rano ujutro. Pakovali smo se po jakoj, srebrenoj mjesečini i temperaturi koja se spuštala i do -20. Sam kuloar je dug oko 500m nagiba oko 50 stepeni. Bilo je malo nervoze prije nego što smo se uhvatili u koštac s njim. Kada se nađete ispod samog kuloara, izlazak na vrh po njemu ne izgleda nimalo lak. Ipak, grupa je bila jaka, a dereze i cepin probadale su odličan snijeg bez ikakvih poteškoća. Stanje sa glečerom i naročito lavinama, kojih smo se više plašili, izgledalo je relativno sigurno.

Joffre Peak, Australijski kuloar: Izlaz iz kuloara sa Mt Matierom u pozadini

Den, član naše grupe, posebno je sve upozoravao da se isuviše ne zavaravamo budući da je on bliski susret sa lavinom imao baš na Anniversary glečeru i to neposredno nakon što je njegov instruktor ocijenio snijeg kao "veoma sigurnim". Gledano školski, opasnosti od lavine nije bilo, ali ona se, eto, ko zna zašto, opet dogodila. Lavine u planinama Britanske Kolumbije predstavljaju veliki rizik za one koji ih pohode u zimskim i proljetnim uslovima. Nema sezone a da one ne odnesu nekoliko života. Oprema za spasavanje, obuka i oprez pojačavaju sigurnost i reduciraju opasnost, ali je, na žalost, nikada ne otklanjaju u potpunosti. 

Joffre Peak, Australijski kuloar: Na vrhu Joffre Peaka

Sam vrh je "poezija". Posebno pogled na Mt. Matier sa iza. Mislim da se tu rodila i ideja da na povratku, ukoliko budemo imali vremena i energije, popenjemo i Mt. Matier koji je s vrha Joffrija tako mamio svojom ljepotom.

Joffre Peak, Australijski kuloar: Spust uz turbo sreću i dobro podmazanu vještinu

Među nama je bio i Greg, poznat u vankuverskim krugovima ekstremnih skijaša, koji je iskoristio dobar snijeg da se sa skijama spusti niz kuloar. To je u stanju da izvede samo mali broj vrsnih skijaša. 

Mt Matier: Sedlo koje dijeli Mt Matier i Joffre Peak

Na sedlu koje spaja Matier i Joffre, motivisani uspjehom sa Joffrija, nismo dugo oklijevali: odlučili smo da definitivno popenjemo i Matier, do kojeg je bilo oko dva sata napornog penjanja.

Mt Matier: Pravolinijski uspon

Matier je takođe nudio izvrsne uslove za penjanje. Pršić je škripao pod derezama i blještao u suncu. Iznad nas plavetnilo, oko nas more predivnih bijelih vrhova... Pravolinijski, u koloni, svodeći otpor pršića na najmanju mjeru, napredovali smo prema bijeloj krijesti vrha koju još nismo vidjeli. Već je gotovo bilo izvjesno da će Joffre i Matier biti najljepši zimski usponi ove sezone. 

Mt Matier: Priječenje padine pri vrhu Mt Matiera

Prije izlaska na greben doživjeli smo pravu malu kanonadu letećih zrnaca snijega, a vjetar je nosio pršić i odmah zasipao naše tragove dok smo priječili već prilično eksponiranu padinu pri vrhu Mt Matiera. Bio je to vrhunski užitak. 

Mt Matier: Balansiranje na vjetru, na uskom vršnom grebenu

Jedino što bi se moglo smatrati problemom bio je uski greben, nalik na krijestu, prije vrha, preko kojeg se moralo preći s dosta opreznosti. Ostatak je bio penjačka rutina. Na vrhu smo imali pravo malo slavlje, a kako i ne bi: Joffre i Matier, dva prelijepa i teska vrha u jednom danu nije mala stvar. 

Mt Matier: Izlazak na vrh doima se atraktivno

Na vrhu se intenzivno doživljava ambijent zbog blještavila sunca, zasićenosti svjetlom, vjetra koji puni pluća svježinom, zrnaca snijega koja se poput staklenih perli odvajaju od podloge pri najmanjem dodiru i nestaju s vijetrom u strmim vrtoglavim padinama... Uglavnom, bio je to još jedan "praznik" u istom danu... 

Mt Matier: Na licu nije marmelada već poderotina od leda

Silazak je bio dosta neprijatan, mada olakšan dubokim snijegom koji je Radmili, nakon što se u jednom trenutku okliznula, pomogao da se uz pomoć cepina brzo zaustavi. Osim ogrebotine na licu (i straha kojeg smo svi pretrpjeli), nikakvih drugih posljedica nije bilo. 

Mt Matier

Anniversary glečer, prekriven dubokim snijegom, izgledao je drugačije nego ljeti kada se na njemu pojave zjapeće pukotine. Zimi lavine, ljeti glečerske pukotine: nikad kako treba. Na strmim potezima prema grebenu zavidio sam onima koji su krenuli na skijama. Znao sam kako će im se lako biti spuštati na povratku, dok ću se ja patiti na krpljama.