Capilano je ime koje se nasljedno daje poglavicama plemena Squamish, ali i ime jednog interesantnog vrha u BC. Idemo tamo da okusimo malo te egzotike. Gorane, ožeži!

Kada me je Brajan, kompanjon s kojim već petu godinu krstarim planinama Britanske Kolumbije, pitao da li sam raspoložen za davno planirani, a nikad ostvareni Mount Capilano, odgovorio sam... Bezbeli! Jeste da u vodiču stoji: Samo za "only truly fit people" ali... pa nismo ni mi tako truli. Deder!!!

Zagrizosmo prvi dosadni dio tridesetkilometarske staze - na biciklima. Žeže "zvizdan", nimalo tipično za Britansku Kolumbiju, sve me na momente podsjeća na one naše hercegovačke pripeke. Kontam, sad ću i na magare naleti. Potom sastavi ono "još malo uzbrdo i nema više nizbrdo", prvo nekim drndavim makadamom, pa onda nekim starim, uskim šumskim puteljkom koji je bio još neprijatniji i koji je na nekoliko mjesta bio presječen isušenim potocima gdje smo bicikla morali nositi. Satima! Jedina utjeha nam je bila da će povratak biti brži i lakši. Kad se s biciklima više nije moglo, sakrismo ih, zategnusmo gojzerice i porvasmo se sa usponom do Beth Lake. Ama, "pita šampita"!

Za ovaj impresivni vrh iznad čarobnog "Beth Lake" greškom smo, zahvaljujući nepreciznoj mapi, mislili da je vrh Mount Capilana. Malo nas je zbunjivao i natpis na obližnjoj stijeni gdje je neka brižna duša napisala kako do vrha Mt Capillana ima tri sata. Ako je u vrijeme uračunat i povratak, sve je pod kontrolom. Ako nije... ne smijem ni misliti na to.
Dohvatismo se slabo markirane, strme staze. Čudno bi što ne sretosmo niti jednog jedinog planinara, iako je bio praznik, Dan Britanske Kolumbije. Mount Capilano nije pretjerano poznat, a moguće je i da dužina, odnosno težina staze mnogima ne zvuči pretjerano primamljivo. Ili..

Kao da ova planina ne želi nikog ni zimi ni ljeti: zimi ovdje caruju lavine, a ljeti - kamena džungla. Ali šta možemo, želimo mi nju. Kad je staza počela da zavrće umjesto lijevo, prema onom što smo mislili da je Mt Capilano, desno, prema jednom drugom vrhu koji se pojavio u daljini - sve nam je bilo jasno.
Bio sam pravo demoralisan. Gunđao sam što nismo ranije krenuli, što ćemo zakasniti na roštilj, što... I bolje da smo ostali da se kupamo na Beth Lake, ama kakvi indijanci i palci! Onda se umiješao Brajan i dolio malo ulja na vatru: "Sve je, uključujući i vrh planine i kupanje i roštilj još uvijek ostvarljivo!" i pružio korak uza stranu.
Jest, ako ne izgorimo na vrućini!!!!!!!!

Brojna glečerska jezera i prirodni bazeni pored kojih smo prolazili, djelovali su primamljivo za kupanje, ali u planinama valjda postoji neki red: prvo vrh pa onda kupanje, bolje reći kaljenje (pa da vidimo "čija majka crnu vunu prede").
Grabimo prema vrhu. Još malo pa smo gore, barem Brajan, ja imam nekih obaveza prema raji sa Z-2000. NIje izgovor, časna pionirska. Htio sam sa aparatom da što više pribilježim pa sam, razumije se, morao ići malo sporije ;-). Ako vam se ne sviđaju slike onda mi ništa ne vjerujte.

Nekih šest sati do vrha vrijedilo je napora. Mt Capilano, 1685m, 2. avgust 2004. godine, na Dan Britanske Kolmbije. Capilano je inače ime koje se naslijedno daje poglavicama plemena Squamish. Vrhovi s moje lijeve strane zovu se Skypilot. Vrlo im je teško prići, a penjanje na njih je, po onome što sam ja čuo, prilično komplikovano. Pretpostavljam da treba imati pogon na "sve četiri" sa "redukcijom" da bi se ti vrhovi ispenjali.

O "Lavovima" i Mt Brunswicku već je bilo riječi na Zone-2000. Evo ih ponovo iz perspektive Mt.
Capilana: dvije grbe lijevo su "Lavovi", a široki plato desno, na kome se još uvijek tvrdoglavo drži snijeg, je Mt Brunswick. Tamo smo bili u junu, ko se sjeća.

Na stranu roštilj (na koji smo, usput, svakako zakasnili, a i nismo mi neke žderonje, više nam je do ugođaja) kupanje u ovom, među stjenama ukliještenom jezercu, bilo je najbolji dio ture. Nakon napornog uspona po debelom "zvizdanu", a bezbeli nakon osvojenog vrha, došlo je kao nagrada. Da bi se ovo jezero i ovaj ugođaj vjerodostojno opisali, čovjek bi zaista trebao imati "priču". Kontam, kako bi se Zuko* ovdje snašao.

*Zuko Džumhur, putopisac (Hodoljublja)