Polovica februara, a jutro neobično toplo. Vedro nebo, sunce, nema vjetra - šta još poželjeti? Naravno, želimo da nemamo nekih obaveza i da smo na planini.
Auto smo parkirali u Sinanovićima i pakujemo stvari. Snijega ima, doduše ne puno. Planinari koji se također pakuju u autu parkiranom pored nas raspravljaju da li treba nositi krplje. Mi opet razmišljamo o derezama, nositi ih ili ne. Baturak nije neki zahtjevan vrh, ali ako bude leda nećemo moći izači. Toplo je, vjerovatno neće trebati. Ali opet, šta ako zatrebaju a mi ih ostavili u autu? I tada mi naumpadne jedan kolega koji nekad davno reče: "Ako ima imalo snijega, a ideš iznad 1500mnv ponesi dereze".
Spakovasmo i njih i polahko krenusmo. Vidim na ruksaku kod naših "komšija" stoje i krplje. Na sigurno idemo, nek ne bude iznaneđenja :). Asfaltirani put koji vodi ka Puzimskom groblju je uglavnom bio prekriven snijegom. Na neklim mjestima se vidio asfalt, ali je na njemu bio tanki sloj leda i trebalo ga je izbjegavati. Na sve strane je pucao predivan pogled. Iza nas Bjelašnica, desno Vito i Mokre stijene, ispred markantni Puzim. Škljocaju aparati i mobiteli, svako se trudi da ponese što više uspomena na ovako lijep dan.
U sijeni ispod Puzima je dosta hladnije. Na trenutak se podsjetismo da je februar i da zima još traje. Ali brzo je prođosmo i izađosmo ponovo na sunce. Sad smo mogli vidjeti Crveni kuk, a ubrzo iza njega proviri i Baturak, naše današnje odredište. Kada smo se sa puta odvojili na livadu koja vodi ka vrhu snijeg je bio dubok 20-30 cm, ali kako smo krenuli uzbrdo nailazili smo na sve više leda. Ispostavilo se da smo bili u pravu za dereze, jer da ih nismo ponjeli morali bi odustati od uspona. Pri kraju uspona podloga je bila toliko tvrda da skoro nisu ostajali nikakvi tragovi ni od dereza. Doduše penjali smo se stranom koja skoro u potpunosti gleda ka sjeveru i u ovo doba godine je uglavnom u hladu. Na vrhu skroz druga priča. Ima snijega, ali uglavnom se otopio i mogli smo sjesti na travu.
Malo sunčanja, ručak, kahva, slatko... Jednostavno rečeno prava uživancija. A onda polahko povratak nazad. Krenuli smo na jug, i spustili se u sedlo između vrhova Baturak i Glatko, a onda iz sedla na livadu kojom smo i došli na vrh. Na ovom dijelu je bilo manje leda i dosta smo se lakše spustili.
Do auta smo se vratili istim putem. i za kraj u Tušila na jednu zasluženu zeljanicu.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1160 m
- Maksimalna brzina
- 6.12 km/hr
- Maksimalna visina
- 1771 m
- Prosječna brzina
- 1.66 km/hr
- Ukupan uspon
- 676 m
- Ukupna udajenost
- 11.5 km
- Ukupan silazak
- 566 m
- Ukupno vrijeme
- 6h 55m 33s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Sinanovici
|
1267 m | 0 km |
| 2 |
Mandina voda
|
1526 m | 3.25 km |
| 3 |
Puzimsko groblje1
|
1504 m | 3.81 km |
| 4 |
Baturak
|
1773 m | 5.59 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 56 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
