Neke od najljepših tura se dese u ovo doba godine, kada je planina još uvijek pod snijegom, a vrijeme toplo i sunčano.
Ovo je jedan od tih dana i trebalo ga iskoristiti. Najljepše od svega je da je dan već dovoljno dug da se ne mora žuriti i da se može prepustiti uživanju u čarima planine. Auto smo parkirali u Sinanovićima i uputili se laganim korakom ka Puzimskom groblju. Odlučili smo se da idemo putem jer je u Jelenjači sada isuviše mokro pa nismo htjeli da nam to pokvari turu. Nebo je bilo bez ijednog oblaka pa je kombinacija plave i bijele boje obećavala predivne fotografije. Snijeg malo mokar, ali ipak dovoljno tvrd da se ne propada puno.
Obično, kad idemo na ovu turu prvo popemo Baturak, a onda produžimo na Glatko. Međutim, uspon na Baturak u jutarnjim satima zahtjeva dereza jer se penje sjevernom stranom, pa smo odlučili ovaj put promjeniti redosljed. Prošli smo ispod grebena Baturka, popeli u sedlo i onda ravno produžili na vrh Glatko. Na vrhu slab vjetar i na kupi do koje smo došli strelica 10 min do vrha Glatko. Blizu je to, ali na karti je ova prva kupa označena kao vrh. Nije to neka udaljenost, a i visinska razlika je samo par metara. Prošetali smo do sljedećeg vrha koji je označem kamenom pločom. Već sam se nekako navikao na ovo da se vrhovi obilježavaju od strane planinara, entuzijasta. Nažalost, kad Planinarski savez ne poduzme inicijativu za tako nešto onda to rade pojedinci i tu ne može biti nikakvih standarda i može biti zbunjujuće.
Poslije malo duže pauze na vrhu krenuli smo nazad ka sedlu, pa onda grebenom do vrha Baturak. Tu se nismo puno zadržavali, par fotografija i uputili smo se niz strmu livadu nazad ka cesti kojom smo došli. Kako se približavalo vrijeme sumraka na nebu su se počeli pojavljivati oblaci. To ionako nije bilo bitno jer smo mi našu turu polahko privodili kraju.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
