Morali smo ići tačno jedni iza drugih zbog otpora vazduha

Cepin sam nekontrolisano zabijao u meniskus lijeve noge, jer mi je desna bila već promrzla i nisam imao osjećaj jesam li i tu zabijao. Kad je već dotle došlo odlučio sam otkinuti palac i srednji prst desne noge...

Uspon na vrh Vito ličio je na red za humanitarnu, nebudiprimjenjeno! Nikad doć na red, a pogibe se! Ama, kak'a crna humanitarna, ako ste pomislili da se ondje gore nešto djeli džabaluka ili da su sa druge strane palme, piramide, kamile i gole koke... - nisu! To samo jedna izolovana grupica nas fanatika vjeruje da se može zimi popeti na Vito, dok isti vrši nemilosrdnu selekciju i desetkuje naše redove. Morali smo ići tačno jedni iza drugih da smanjimo otpor vazduha. Samo oni najteži su uspjeli opstati na vrhu.

Nnnn... igdje magle, ako me osjećaj ne vara, a nije

Vraćajući se sa vrha, bez dva prsta desne noge i bez pola meniskusa (ako me osjećaj ne vara, a nije), bez brila i u poderanim iberhoznama, jedući Milku sa cimetom, a bolja je nego ona sa jogurtom, okrenuo sam se i usrao videći ovaj sablasni prizor: Nnnnn...igdje magle, sunce sija ko u sred svrbnja (Op. Z-2000: vjerovatno srpnja).  Vito pokazuje još jednom da se nije igrati sa njim - u jednom danu dva suprotna godšnja doba. E, j... ga, za ovo nisam mentalno treniran.

Ima li ko sprej za maglu? (Op. Z-2000: valjda protiv magle)

Pošli smo po divnom sunčanom, ljetnom bi rekli, danu, a popeli se na vrh Vito krajem ožiljka (Op. Zone-2000: valjda ožujka) po magli i mećavi koja je sa vrha otpuhala sve ispod 70 kila. Zato su mnogi pribjegli mjerama stabilizacije koje su podrazumijevale povećanja težine i "odrečavanje". Na ramena su se tovarili teški ruksaci i skije sa oštrim kantovima i sve što žulja i reže da se ne bi morali štipat i šamarat, a na sebe smo oblačili drečave proizvode ne bi li  ostali zabilježeni na fotografijama i imali dokaz da smo bili među rijetkim na vrhu Vito.

Ostaci planinarskog doma starih Bogumila. Vito u pozadini

Vito je evgenije! Još su Bogu mili i dragi, a vragu mrski Bogumili, bili opičeni... pardon, opčinjeni Vitom i redovito ga pohodili kroz sva četri glavna i nekoliko pomoćnih godišnjih doba. Ovdje vidimo ostatke njihovog planinarskog doma izgrađenog od limestonea, koje modernisti iz nepoznatih razloga prozvaše stećcima, koji svjedoče o alpinističkim dometima starih Bogumila, čega ovi uopšte nisu bili svjesni...

1234 otkucaja srca do vrha - što od zorta, što od srkleta

Back to the frka! Pred vrhom mi puče prusika (u prevodu: špaaaga, od spagetti), pa sam se snašao i privezao za fiksno uže kaišem od digitalnog karabinera sa ugrađenom kamerom. Cepin sam nekontrolisano zabijao u meniskus lijeve noge jer mi je desna bila već promrzla i nisam imao osjećaj jesam li i tu zabijao. Kad je već dotle došlo odlučio sam, zbog fijuka bjesnog vjetra od koga i onako nisam čuo upute vođe ekspedicije, otkinuti palac i srednji prst desne noge i ugurati ih u lijevo i desno uho umjesto tampona, zbog čega sam zalutao. I kad sam već pomislio da sam uspio, okliznuo sam se pola kilometra niz zaleđenu 400-metarsku padinu, poderavši nove iberhozne, a u padu izgubio brile... I tako oslobođen nepotrebne opreme za penjanje uspio sam se lako popeti na zaledjeni vrh Vito.

Samo još crnci fale (bez zadnjih misli, molim)

Evo ga, u sredini je taj prokleto lijepi Vito, koji uvijek iznova privlači lagane da se penju na njega i na...ebu ko žuti, zeleni i crveni (crne još nije niko registrovao ovdje). No, ovaj puta mi nismo pobijedili planinu, kao obično, nego sami sebe. Kako? Lako! U onom behutu prilikom uspona sve je bilo moguće. Dobro, hajd' zdravo, odoh sad u Egipat penjat sfinge i piramide (joj, kako mi liče na Vito, nije normalno).
Vito, vito, e pa šta je, ako j' Vito nije Tito... (Desanka Šakić)

Tut Ankh Amon nema pojma ko je (Danny de) Vito

PS: Pozdrav od Dinne iz doline kraljeva. Čekamo u baznom logoru dozvolu za penjanje na Tut Ankh Amon-ovu piramidu. Sa Vitom u mislima, ledom "pod prstima" (Gin-tonic sa ledom) i bolovima u meniskusu lijeve noge... Vaš Dinno (u društvu magarca sa 99% refleksije, u koga se nemože gledat kao ni u Vito na suncu...)