Kom je najjužnij vrh Visočice i prilično je daleko u kratkom zimskom danu otići do njega iz Sinanovića. Zbog toga smo odlučili iskoristiti novi put i autom proći sve do Puzimskog groblja. Put još nije asfaltiran, ali je prije mjesec dana bio u odličnom stanju. Sudeći po količinama snijega na cesti do Sinanovića nadali smo se da ćemo bez problema stići do naše polazne tačke. Međutim od Jelenjače je put bio potpuno prekriven ledom tako da smo morali stavljati lance.
Sa Puzimskog groblja Visočica je izgledala potpuno drugačije nego iz Tušila. Ovdje je sve bilo prekriveno snijegom i pitali smo se da li ćemo uopšte moći završiti današnju turu bez cepina i dereza. Bilo je sunčano i potpuno vedro nebo pa smo očekivali da će snijeg, na nekim mjestima dubok nekih 30-ak cm malo omeknuti i da neće biti leda. Spustili smo se cestom pored Mandine vode i započeli uspon na Baturak. Sa tog istog mjesta počinje i staza za Crveni kuk, samo se ide na istok umjesto na zapad. Izlaz na vrh vodi između dva kamena, a lijevo i desno od njega su bile male strehe snijega. Sa Baturka se pruža lijep pogled na Crveni kuk i Puzim sa istočne, a na Džamiju i Ljeljen sa zapadne strane. Ovaj put je naš užitak pokvarila grupa manijaka (ne znam kako bi ih drugačije nazvao) koja se se džipovima penjala uz Crveni kuk. Nažalost uvijek iza njih livade ostanu uzorane.
Nastavili smo dalje grebenom prema vrhu Glatko, a onda se spustili u dolinu koja vodi prema Komu koji je bio prekriven snijegom, ali srećom bez leda. Sami greben koji vodi prema vrhu je bio potpun suh. Na vrhu nije bilo snijega. Naprotiv, dočekao nas je neugodan miris paljevine i potpuno izgorjela trava. Požar, neuobičajen za ovo doba godine je još trajao u Ljutoj, južno od vrha. Zbog toga smo pauzu napravili tek u povratku, u podnožju Koma. Kratki zimski dan se već primicao kraju i morali smo požuriti. Prošli smo kroz Meki do prema dolini između Crvenog kuka i Baturka. Taj dio je prilično nezgodan za hodanje zbog strmine i stijena koje su sada dodatno bile prekrivene i snijegom. Sumrak nas je uhvatio kod potoka, na početku doline, a ispod Crvenog kuka je več bio potpuni mrak. Čak i tada ovaj dio Visočice izgleda predivno. Dok smo ulazili u auto sa Puzimskog groblja se vidio požar koji još uvijek gori u Ljutoj.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Puzimssko groblje
Završna tačka: Kom
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Sinanovića. Na kraju ceste skrenuti na makadamski put desno, proči putem iznad Jelenjače sve do Puzimskog groblja.
Opšte upute: Od Puzimskog groblja sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Od česme produžiti još oko 500 metara cestom, a zatim lijevo uz livadu prema vrhu Baturak. Sa vrha grebenom na jug sve do Glatko, a onda se treba spustiti istočno na sedlo sa kojeg počinje uspon na Kom. U povratku sa Koma,ne ići na Glatko nego se spustiti u dolinu sjeveroistočno prema Crvenom kuku. Na tom mjestu staza nije markirana morate između stijena potražiti put kojim je najlakše proći. Dolinom uz potok proći ispod Crvenog kuka, pa putem do Puzimskog groblja
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Detalji putnih tački
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
