Stvarno ne znamo ko je pustio ovoliku maglu. Mi nismo ništa dirali! Foto: Amer Musić Čupo

Za onog ko je u dilemi kako najjednostavnije objasniti pojam "Vlašić", evo šta kaže E. Durmo: "Vlašić - The whole mountainous world at one place." Nadamo se da smo se razumjeli...

Prvo, red klasike: Planina Vlašić nalazi se u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Njome dominira najviši vrh Paljenik (ili Opaljenik), 1943 m. Mnogi vjeruju da je teško opisati svu ljepotu Vlašića i zato, poput Čupe iz Travnika, pribjegavaju fotografijama. Nemamo ništa protiv. Naprotiv!
Snijeg se na ovoj planini dugo zadržava, a vrijeme je obično mirnije i stabilnije nego u širem okruženju. Tokom ljeta, zbog bogatih šuma, cvijetnih livada, rijeke Ugar i na daleko čuvenog (to se ne smije preskočiti) "vlašićkog sira", ova planina si je obzbijedila sve adute koji će vas dovesti ovamo. 

Šta se to ovdje dešava? Letač?! Hm, obješenjak jedan..! Foto: Anis Čeljo

Kažu, fenomenalno je to što na Vlašiću ima snijega i kada na drugim planinama raste cvijeće, ne kažu koje, no pretpostavljamo da nisu visibabe. Neki opet tvrde da vas i u junu na Vlašiću može iznenaditi snijeg. A kad je već riječ o snijegu, prema (još nedemantiranim) informacijama koje imamo, na Vlašiću je prvi put u BiH izvedena "back country ski tour", i to ne bilo kakva tura, već sa - snowboardom. Ovo "b.c.s.t" i "snowboard" su nam donirali stranci, pa dok ne utešemo, izvezemo, skucamo, ispredemo... domaće izraze, zadovoljite se stranim. (Da nije engleza, kako bismo se razumjeli?) 

Ovom maglom želimo pokazati kako će izgledati Vlašić kada se otope plolovi. Foto: Amer Musić Čupo

Do sada se nismo osvrtali na ovu planinu jer, jednostavno, niko se nije javljao iz te zone. To smo objašnjavali time što svi oni koji bi nešto mogli reći nisu spremni dijeliti svu tu ljepotu sa kojekakvim "uljezima". Sve dok se nije javio Čupo iz Travnika i demanotvao tezu. (Čupo, mi te volimo!).
No, medalja ima i drugu stranu. Radi informacije (što bismo mogli prevesti i sa "radi mirne savjesti") napominjemo da postoje područja Vlašića gdje se pretpostavlja da bi moglo biti mina. E... ga! Ipak, kako saznajemo, nije tako crno kako bi se moglo u prvi mah pomisliti. Toliko! Ne možemo vam više pomoći.

Onima koji sad, zahvaljujući magli, re-evoluiraju dole u dolini, puna su pluća ove kaše. Ne može bit' da nisu. Foto: Amer Musić Čupo

Nakon klasike, red narodne: Neka padaju ćuskije, nek' se, otope i polovi i folovi sa kojima nas (na žalost, s pravom) plaše. Kad se mi hodači ovdje na Vlašiću osjećamo tako uzvišeno i čisto, za razliku od one vrste, prema biološkoj sistematici kategorizirane kao homo sapiens, tačnije, podvrste koja sad počiva u miru dolina i koja je od primata evoluirala u inteligentna bića, ali ne još toliko inteligentna da bi iz žablje perspektive shvatila poruku skrivenu u magli, bića koja su upravo na putu da re-evoluiraju (evoluiraju u obrnutom smijeru, ovo vole plavuše koje vjeruju da će time biti podmlađene), dakle(m)... šta ono htjedosmo reći... ja, kad se mi osjećamo ovako uzvišeno, za razliku od goreopisanih bića, kako li se tek osjeća onaj "skywalker" okačen o paraglider. Obješenjak! 

Jednostavno - obješenjak!!! Foto: Amer Musić Čupo

Vlašić... (opet red klasike, a onda...) Nećemo vam, za razliku od turističkih agenata i agnecija (agencija = agent ženskog roda) tupiti i šupljiti o Babanovcu, skakaonici, pokalu "Vlašić", bikerima, hikerima, sminkerima, snowboarderima, alpinerima, paragliderima, gliderima i ostal-ima, kao kavopijama, poguzijama, ispičuturama... hm, kako to da za ove zadnje nemamo strane riječi?!? Ne! Bavit cemo se, iz naše perspektive, prizemnim stvarima, sasvim normalnim, običnim, 74', pripreme za Kavkaz, Centralni stup Devečanskih stijena na Vlašiću neprepenjan: "Bez partnera, a sa Bonatijevim sistemom samoosiguranja, upustio sam se u taj uspon..."
Prepoznajete li stil? Gafa, naravno!

Da sam ptica i da imam krilaaaa, ja bih cijelu Bosnu preletiiiiilaaaaa... (Silvana Armenulić, prije pojave paraglidera) Foto: Amer Musić Čupo

"...stotinjak metara od podnožja dočekala me je prevjesna stijena. Serija klinova i opterećenje na onaj najviši. "Pjevao" je pri zabijanju i garantovao dobro uporište." Ali...
"...Prihvatajući se za karabiner i klin, podižem se visočije i... Klin i karabiner ostadoše mi u ruci, stijena sunu gore i vrijeme mi poče isticati. Osjetih snažne trzaje prusike na pojasu. Svaki taj udarac je izbio po jedan klin. Metalni zvuci, poput udarca čekića po šupljoj stijeni, uz cijuk klinova stopiše se predugačak trenutak. A onda, silovit trzaj užeta na pojasu, bol u ramenu i aterirah na policu..."
Ovim odlomkom iz knjige M. Gafića "Odiseja 7000" željeli smo vam pokazati jedno manje poznato lice Vlašića i njegovih stijena koje se (možda i sad) nadnose nad morem magle i u kojima, kroz nas, odzvanja njihova vlastita povijest.

Da ne bismo ponovo re-evoluirali u primate nakon ulaska u maglu, nabacit ćemo gas maske, ne brinite. Foto: Amer Musić Čupo

Dobro, Čupo je bio nicijalna kapsula, a mi smo "eksplodirali" u nastojanju da vam približimo Vlašić da umalo Gafa nije zijanio. A sad da izvučemo zaključak prije nego se izgubimo u pravcu Vlašića. Riječ dajemo Edinu Durmi, jednom od zlatnih momaka našeg alpinizma, takođe i jednom od onih "obješenjaka" koje pomenusmo ranije u tekstu:
"As skiing is the first thought about Vlašić in winter, so are the sheep, sheperds and well-known cheese from Vlašić in spring and summer. The fact that Vlašić is an impressive mountain of endless potentials and riches is also confirmed by various activities in this region, challenging endlessness of its plateaus, rocky barriers, and ideal airstrips, fragrant meadows full of medicinal herbs and honeyed plants, numerous springs and wells, shepard's huts and mountain houses... The whole mountainous world at one place."

Nadamo se da smo se razumjeli. Za svaki slučaj, evo prevoda: "Vlašić zove!"