Istražujući Volujak i njegove vrhove, ostao sam očaran onim što sam vidio prvim izlaskom na mjesto nekadašnjeg katuna na Vratnicama! Pa još dalje, uz strme livade prema vrhovima Lica ili silaskom u valu pod Stocem i Tiholjicu.

U to vrijeme rijetko je ko zalazio u ovu napuštenu, prekrasnu, krševitu divljinu sa divnim proplancima, skrivenu gustim šumama u podnožju. Osjećao sam se kao nalazač skrivenog blaga! Svoje oduševljenje sam znao podijeliti sa hadžijom Avdijom r.a. koji nas je uvijek sa radošću dočekivao u Mrkaljima. Nije on mogao Sarajeva, ostajao bi preko zime sam u selu. A koji god da sam mu detalj opisivao, on je za to znao, davno prehodao čuvajući stada širom Volujaka i Zelengore. Samo bi mu se oči zaiskrile, a moglo se od njega štošta saznati. Kao npr da su nekad, kolskim putem kroz šumu čak i kamioni izlazili sve do katuna Vratnice.

Kod našeg prvog izlaska na Lica sa Vratnica, odmah smo popeli sjeverni vrh, a do južnog smo se jedva provukli kroz gustu kleku. U naredna dva dolaska smo makazama za voće prosjekli ovaj prolaz u želji da i drugima omogućimo jednostavniji izlazak na ovaj vrh. Na južni vrh Lica se može popeti i iz Tiholjice, ali je ovo mnogo teži pristup koji podrazumjeva i rizično penjanje eksponiranim grebenom. 

Geografija Volujaka je prilično jednostavna, stoga će teksta biti manje, ali slike koje možete doživjeti na Volujaku spadaju u sami vrh bosanskohercegovačkih planina.  Volujak je masivni visoki greben u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore, a pruža se u potpunosti osnovnim pravcem Dinarida: sjeverozapad-jugoistok. Na sjeverozapadu je omeđen dubokim kanjonom Sutjeske, a prema sjeveru dolina potoka Suhe i prašuma Perućica ga dijeli od Maglića. Sutjeska je ispod Tovarnice prosjekla visoku stijenu i tako razdvojila Volujak od Zelengore. To mjesto, nekad zvano Prosječenica, sad je poznatije po tunelu Vratar kroz koji prolazi put Tjentište-Čemerno-Gacko. Odatle, pa sve do Tjentišta, Sutjeska se probija kroz visoke, vrletne stijene između Volujaka i Tovarnice. Na jugu i jugozapadu njegove padine se spuštaju na visoravan Čemerna koja ga odvaja od Lebršnika. U sjeveroistočnom dijelu, od Trnovačkog Durmitora i Maglića ga razdvaja dolina Trnovačkog jezera i Suva jezerina koje su sa dolinom Suhe činile odvodnu ledničku dolinu u vrijeme povlačenja lednika. O tome svjedoče i grube oštre stijene poput onih na Makazama. Na krajnjem istoku, Volujak se preko Trzivke veže na susjedni Bioč.

Krenuvši sa zapada, Volujak počinje visokim, strmim liticama koje čine desnu stranu kanjona Sutjeske, koji je na nekim mjestima širok svega nekoliko desetaka metara. Te visoke litice ovdje završavaju vrhovima Lica 2111 m i 2153 m. Sa suprotne strane, prema sjeveroistoku, Lica se strmim gorskim pašnjacima prošaranim rijekama kamenja spuštaju na zaravan katuna Vratnice. Ispod Vratnica je gusta šuma kojom se probija potok Suha. U gornjem toku Suhe, prema Suvoj jezerini, šumu postepeno zamjenjuju strmi stjenoviti odsijeci obrasli planinskom travom i rijetkim stablima četinara. Kod ušća Suhe u Sutjesku, nekad je bila žandarmerijska stanica, a sad je tu rampa NP Sutjeska. Iza rampe, uz potok postoji makadamski, a zatim šumski put koji vodi sve do zaravni Suva jezerina. Danas je put za terenske aute prohodan tek nekih 6-7 km do ovog odvajanja preko Suhe za Vratnice.

Idući sa vrhova Lica dalje niz glavni greben, uočavamo vitko sedlo koje razdvaja Lica od vrha Badnjine 2243m. Sa jugoistočne strane ovog sedla, unutar i u srcu Volujka je manja uvala Tiholjica, gdje je nekad postojala planinarska kuća. Počevši od Vratnica i Tiholjice, ova strana grebena Volujaka sa strmim liticama Lica, stjenovitim odsijecima, velikim kamenim siparima, strmim točilima, obodom prašume Perućice i dolinom prelijepog srcolikog Trnovačkog jezera, čine prizore na kojima vlada divlji lom od stijena i krša, a cijela okolina puna je divlje romantike. Ovo je svakako i najljepši dio planine. Suprotna strana grebena, okrenuta jugozapadu su travnati pašnjaci koji se u početku strmo, a kasnije blago spuštaju u dolinu Sutjeske.        

Galerija slika

 Od Badnjina niz greben dalje na jugoistok, reljef Volujaka je prilično jednostavan jer se sastoji od jednog masivnog grebena koji završava platoom čija visina uglavnom prelazi 2100m. Sjeverni rub ovog platoa je po apsolutnoj visini viši od južnog. Južna strana se u dolinu Sutjeske spušta dugim strmim padinama, a prema sjeveru se smjenjuju vertikalne litice, masivni sipari, točila i tek ponegdje dugačke travnate strme padine.

Ovaj visoki plato, u potpunosti obrastao gustom planinskom travom, od Badnjina na sjeveru do Vlasulje na jugu, dug je oko sedam kilometara, a širok od 400-500m, pa do više od kilometra. Na visoravni ima nekoliko izvora npr Dobra i Vilina voda u blizini Badnjina. Izvor Studenac je jugoistočno od Velikog Oštrikovca pod vrhom 2283 kojega i nazivamo Studenac, mada na topo karti nije imenovan. Ovaj plato je tek povremeno razdvojen neizrazitim sedlima i kupastim uzvišenjima od kojih se najviša nižu sjevernim rubom platoa (Prsti 2271m i Previja 2294m). lspod ovih vrhova su strmi stjenoviti odsjeci, dok se od Velikog Oštrikovca 2296m teren nešto blaže spušta prema dolini Trnovačkog  jezera i Rudinama. Ovdje su travnate padine povremeno obrasle klekovinom iz koje ponegdje proviruje i pokoja manja stijena. Ispod vrha Veliki Oštrikovac počinje rascjep u grebenu koji se spušta sve do Rudina i Trnovačkog jezera. Greben nakon rascjepa gubi visinu sve do sedla nad Rudinama, odakle se ponovo uzdiže zakrećući blago prema istoku sve do vrha Vlasulja. Sa više sjeverne strane sedla nad Rudinama je vrh Rudinski kom 2157m, a sa južne, klekom obrasli Kozji pogled 2077m, oba sa divnim pogledom na Trnovačko jezero. Na Rudinama je još uvijek stočarsko naselje, katuni razbacani po pašnjaku kojim s proljeća teče potok prema Trnovačkom jezeru.

Od sedla, sjeverni rub platoa ponovo dobija na visini, tako da plato prestaje i prelazi u strmu travnatu padinu prema najvišem vrhu Volujaka. Sjeverni rub ove padine naglo prestaje i završava monumentalnim srtrmim, stjenovitim blokovima koji se nadnose nad dolinu Boja, sve do Bojanskih vrata kuda i ide planinarska staza sa Trnovačkog jezera. Najviši vrh Volujaka Vlasulja (Volujak) 2334m se nalazi na krajnjem jugoistoku planine. Ovdje Volujak završava velikim kupastim uzvišenjem naziva Vlasulja. Sa južne, zapadne i jugoistočne strane Vlasulja je obrasla planinskim pašnjacima, dok su sa sjeveroistoka spomenute strme litice. Istočno od Vlasulje je sedlo Bojanska vrata koje je veza Volujaka sa Trzivkom i Trnovačkim Durmitorom. Sa sjevoistočne strane glavnog grebena možemo uočiti i isprekidani niži greben na kojem se visinom ističu  samostalni vrh Stolac 1985 i Adžovac 2041m koji je preko Stanetine grede vezan na glavni greben. 

Mapa Volujaka

Prema jugoistoku, glavni greben nema stjenovitih odsjeka već se strmim pašnjacima spušta u dolinu Sutjeske koja čini prirodno razgraničenje između Volujaka i Lebršnika. Na ovoj strani grebena, ističu se Vlasulja i Kočanj kuk na kojem je najviša kota 2103m. Sutjeska izvire ispod stijene Kuka i tvori lijepu dolinu punu izvora i potoka koji završavaju u njenom toku nastavljajući na sjeverozapad. Iznad doline na malom platou u Papinom dolu je izgrađen planinarski dom. Ovo je polazna tačka za uspone na Lebršnik, Kuk, Vlasulju i Bioč.
Uz malo mašte, Volujak zamišljam kao velikog mačka spremnog na skok. Naprijed oštre kandže u stijenama nad kanjonom Sutjeske, zatim glava (Lica) sa dva podignuta uha (vrhovi Lica 2151 i 2111). Slijedi vitki vrat iz kojeg se uzdižu jake i široke plećke (Badnjine), a zatim jaka, široka i ravna leđa (Prsti, Studenac, Oštrikovac). Zadnji dio je blago podignut u odnosu na ostatak tijela spremnog na skok (Vlasulja). Mačak je svoj rep je pružio sa desne strane tijela (to je nešto niži isprekidani greben sa vrhovima Stolac i Adžovac :)

Fotografije su poredane redom pojavljivanja u tekstu, a nastale su na turama:

Prijevor-Suva jezerina-Trnovačko jezero-Rudine-Boja-Bojanska vrata-Volujak 2334
Prijevor-Suva jezerina-Rudine-sedlo nad Rudinama-Rudinski kom-Studenac
Suha-Vratnice-Lica sjever
Suha-Vratnice-Lica jug-sedlo
Suha -Vratnice-Tiholjica-Adžovac
Izgori-Kuzminska stupa-Badnjine-Marguilov do-Klekov do-Kozji pogled
Izgori-Kuzminska stupa-Badnjine-Prsti-Previja-Veliki Oštrikovac-Studenac
Papin do-Kočanj-kuk-Volujak 2334
Papin do-Volujak 2334-Trzivka
Papin do-Ljubota-Veliki Vitao