Planina Vranica je, s obzirom da visinom prelazi 2000 metara, prilično pitoma i ugodna za hodati. Tako i ova tura od Brusnice do Vran kamena spada u lakše i pogodna je i za one sa slabijom kondicijom.
Malo kvari ugođaj 11 km makadamskog puta koji trebate proći da stignete do Rekreativnog centra Brusnica. Auto smo ostavili na velikom parkingu centra i uputili se uzbrdo, skijaškom stazom. Do Vran kamena, koji je bio naš krajniji cilj ima samo 4 km, pa nismo morali žuriti. Mogli smo cijeli dan uživati u lijepom vremenu, predivnim pogledima i ukusnim borovnicama.
Pravi ugođaj počinje, kad se prođe najviša tačka ski lifta i kad se izađe na greben koji vodi ka vrhu Matorac. Nažalost, ove godine su borovnice slabo rodile i bilo ih je teško nabrati puno, ali smo često pravili pauze tragajući za tim ukusnim bobicama. Planinarsku društvo Vranica ima jedanu pohvalnu aktivnost - prave drvene klupe na mjestima odalke se pruža lijep pogled. Jedna od njih se nalazi i na vrhu Matorac (1937mnv), pa smo tu napravili jednu kraću pauzu. Matorac je inače i najviši vrh u ovom grebenu Vranice.
Sa Matorca smo se lagano spustili do Vran kamena, stjenovitog vrha, koji nekako odudara od travnatog grebena. Legenda kaže da je nekada tim istim putem prolazio kurir na prekrasnom crnom konju vrancu noseći važnu poruku. Neprijatelji su ga pritjerali na jedan kamen, i zatražii mu sablju, konja i informacije. Sablja je bila njegov simbol moći i snage, vranac njegova vlast i ponos, a informacije koje je čuvao u sebi i koje, ni pod kakvim mučenjima ne bi odao neprijatelju, bile su njegovo dostojanstvo i njegov obraz. I ništa drugo, osim toga, nije ni imao. Pomilovao je jedanput vjernog druga, vranca, a konj zarže stavljajući mu do znanja da je shvatio, okrenu se na strmom kamenu, prope se i nestade u provaliji. Vrancu i njegovom kuriru draža je bila smrt nego li odricanje od svoje časti. Neprijatelji su sišli sa kamena, obišli čitavu okolicu uzduž i poprijeko u potrazi za njhovim tijelima, ali nisu pronašli ništa. U podnožju kamena, ostaše otiusci kopita i miris svježih borovnica, a Vran kamen tako dobi svoje ime. (legenda preuzeta sa merak.ba)
Sa Vran kamena smo se spustili nizbrdo, na makadamski put koji vodi nazad ka Brusnici, gdje smo popili stvarno dobar espresso za samo 1 KM :). Mada nije bilo borovnica koliko smo očekivali, na kraju smo bili prezadovoljni ovom turom na preljepoj Vranici
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
