Vučja planina se nalazi na prostoru središnje Bosne. Smještena je jugozapadno od Teslića, a sjeverozapadno od Zenice. Najviši vrh je bezimena kota sa1378 mnv.
Iako je u pitanju jedna velika visoravan, zavisno od lokacije, negdje se Vučja planina i Meokrnje (1425 mnv) smatraju zasebnim planinama, a negdje jednom planinom. Put Vučje planine krenusmo malo kasnije, a iz Sarajeva do nje ima oko 2 sata. Sa puta za Travnik se skrene ka Han Biloj, zatim prođe kroz Mehuriće i Gluhu Bukovicu. Nakon Gluhe Bukovice počinje makadam, voziti njime oko 5km i onda skrenuti desno, na put koji ide uz riječicu Krnu. Taj put prolazi južno do Meokrnja, obilazi planinu sa istočne strane i penje se skroz na visoravan. Auto smo parkirali tačno na sredinu puta između Vučje planine i Meokrnja.
Prvo smo krenuli na sjever ka najvišem vrhu Vučje planine. Cijelim putem se ide makadamom, a sam vrh je skoro neprimjetan, na jednom brežuljku, haman na sred puta.
Nakon fotografisnja, krenuli smo nazad prema autu, a onda ka Meokrnju. Vrijeme je bilo idealno, malo oblaka, malo vjetra, tek toliko da ublaže jako sunce. Od Vučje planine do Meokrnja vodi put blago uzbrdo. Kompletna visoravan izgleda prekrasno i na sve strane se pruža pogled od kojeg zastaje dah. Na Meokrnju se nalazi zajednički spomenik borcima JNA iz 2. svjetskog rata i borcima Armije BiH iz zadnjeg rata 92-96. Sami vrh također nije označen.
Sa Meokrnja opet nazad ka autu. Kad bolje razmislim, izlaskom skroz na visoravan smo turu skratili i više nego što treba. Bilo bi lijepo malo duže uživati u ovim predivnim pogledima
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
