Ko preživi bez škrga u Sarajevskom moru, svaka mu čast.

Dragi naši, jeste li odmah pomislili na ono tamo gdje oni pjevači kližu, kako se zove? Zepra? Zetra? To nije za nas. To je namjenjeno vladinom sektoru, ministrima i ministricama. Mi NGO-i kližemo se tamo gdje nikada niko nije stao na klizaljke

Kao što smo obećali (?), evo ekskluzivnih slika sa prvog državnog takmičenja u ekstremnom klizanju  održanom na Lokvanjsko "lake", na olimpijskoj planini Bjelašnici. Tri NGO-a su (došla  tiho i ) ušla u legendu kao prvi zvanični ekstremci ovog tipa. Kvalifikacije su počele kod Međeđe Lokve pa preko Velike Vlahinje, pa na Malu Vlahinju...
- Pa doručak!!!
Prva davno bačena konzerva, pa druga davno bačena konzerva... (nisu, kažu, uznemiravali njihovo razgrađivanje) pa planinarski dom Sitnik u uilici Slučajnih prolaznika. E, u nastavku slijede finalne kvalifikacije sa pogledom na najvišu bosansko-hercegovačku planinarsku kuću, Hranisavu (slika)... 

Ko izdrži u ovom karantinu dva sata pod jakim svjetlom i visokom koncentracijom ozona, svaka mu čast

Kao pred svako značajno takmičenja izvedene su visinske pripreme, a bogami i karantin. Da bi se doguralo do takmičarske arene Lokvanjskog "lake" treba se prebacit preko Velike Vlahinje (2000+ m) gdje se na trenutak zastane kako bi se izgradila otpornost na visinu (nije problem u "altitude" već u višku kiseonika - sindrom ribe na suhom). Tu situaciju (slika) tumačimo ujedno i kao želju da se NGO-i unaprijed ograde od kritika zbog izbivanja od kuće i raje u cilju "probijanja leda" tj. klizanja tamo gdje niko nikada nije stao na klizaljke.

Da vidimo ko će osvojiti ono duplo srce dole Ko ne vidi nikakvo srce, e svaka mu čast.

Kao što vidite iz priloženog, sva tri NGO-a su se nakon teških kvalifikacija plasirala za završno takmičenje u ekstremnom klizanju na Lokvanjskom "lake", na olimpijskoj Bjelašnici.
- Čim je iz jednog kamenog amfiteatra provirilo planinsko jezero, tri zagorjela NGO-a, željna klizanja, nabiše noge na klizaljke (ili klizaljke na noge, više ništa nije jasno, sve je već legenda) i zavaljaše se niz sipar, podcrtao je profesor u izjavi za tisak.
NGO inače znači, koliko smo nezvanično obavješteni, Nova Generacija Olimpijaca, a neki kažu i NovoGodišnji Odbor... hm, vidjet ćemo

Jedino Keno može hodat po vodi, a da ne skvasi ni tabane, svaka mu čast.

Šta se desilo sa klizaljkama, nisu valjda...??? 
- Ama, eto, ne oštre se klizaljke na siparu. U svakom slučaju bilo je klizavo, i to ekstremno (otud ekstremno klizanje), a prema pravilima, koja su nalagala slijedeće: Ko zijani klizaljke može i bos!!!, sve opcije bile su otvorene, izjavio je profesor.
Dva-tri probna koraka kao provjera da li će led izdržati antropogeni uticaj i takmičari se otisnuše u neizvjesno. 
- U prirodi leda je da izdura kad se najmanje nadaš, zvučao je profesor pedagoški. Istovremeno je upućen verbalni zahtjev Olimpijskom komitetu u hibernaciji (hibernacija u prevodu = zimski san) o pokretanju hokejaške lige sa ekipama Stanari - Podgradina - Sitnik - Javornik kao stalnim članicama

Ovdje je neko ispod leda zvao u pomoć, e jest bio uporan, svaka mu čast.

Takmičenje u exstremnom klizanju na Lokvanjsko "lake", na olimpijskoj Bjelašnici održano je u mirnoj i svečanoj atmosferi. Tišinu su narušavala jedino grebanja i paranja u ledu, zvuci tijela koje doživljava bliski susret sa ledenom površinom i popratni komentari poznati kao pičkaranje. Međutim takmičari se nisu mogli oteti jezivom utisku da su posmatrani, i to zamislite, odozdo ispod leda. Očit dokaz su bili u ledu zamrznuti uzvici, krikovi, glasovi, šaputanja, možda navijanja i bodrenja, a nisu isključeni ni gorepomenuti komentari. Srećom, sve je ostalo zarobljeno u ledu, gdje će čekati otopljavanje, tako da će po svoj prilici krajem maja posjetioci imati priliku čuti sve  (Pazi bogati, pa sad nam je jasno ono što su neki bulaznili o onim neartikulisanim krikovima koje su pobrkali sa pucanjem leda)

Ko misli da, kao Talični, poteže brže od  "odraza", svaka mu čast! 

Napetost je kulminirala kad se na terenu pojavio "odraz", čak je i takmičenje bilo prekinuto zbog incidenta jer je "odraz", zbog drskog ponašanja, morao biti onesposobljen i odstranjen sa terena.
Paniku je izazvalo uvjerenje da se radi o posmatračima iz dubine, međutim brzo se ustanovilo da je "odraz" površinski fenomen i u principu je bezopasan, osim ako se ne upetlja u noge.

Jao, desetka za umjetnički dojam, svaka vam čast.

Komentari: 
- Elem, momci su otvorili sezonu 04/05, izjavio je jedan anonimni komentator, a baš sam slušao na radiju da klizanje na Zetri počinje tek polovinom januara. - Ovi na vlasti uvijek kasne, osim ako je u pitanju legalizacija nelegalnog, aludirao je drugi komentator na aktuelnu ekološku situaciju (ko nije u toku, bit će!) - U svakom slučaju, bilo je više klizača taj dan na Lokvanjskom "lake" nego na "Zepri", usudio se tvrditi treći, obaviješteniji komentator.
- Sezona će trajati sve dok ne dođe do zatopljavanja. Danom zatvaranja sezone klizanja počinje sezona plivanja, a pravila su jasna: Ko nema kupaće može i go. I tako ćemo sa zezone na sezonu, zvučao je optimistično u naknadnoj izjavi četvrti komentator.
Potrebno je samo proći kvalifikacije

Ovim proglašavam igre zatvorenim! Svaka čast organizatoru i sudionicima, a i vama na strpljenju, dragi gledaoci.

I tako, Lokvanjsko "lake" na olipijskoj Bjelašnici bilo je svjedok jedinstvenog događaja u novijoj povjesti olipijskog pokreta, sve dok se NGO-i nisu uhaaaakali (uhaaakali = pali s noga, kako ilustruje gornja slika), ali oduševljenje je bilo nemjerljivo. Nije se moglo mjerinti ni KM ni km m n/v, a ni onim srcima koje ste vidjeli na jednoj od prethodnih slika. Izrazitog pobjednika nije bilo, srca Bjelašnice i Lokvanjskog "lake" pripala su svima.

Poklopac budućnosti koji stavlja nauku u službu NGO-a i olimpijskog pokreta, svaka čast!

Nakon obilja pirueta i ostalih obaveznih stilskih elemenata, trojka se doklizala do plaže. 
- Na plaži smo naložili vatricu i ugodno ručali. Zamislite, samo tri stare konzerve i nekoliko plastikuša. Kako? Tako što nema auta, e neka nema, dabogda nikada na Lokvanjsko ne došla - izjavio je profesor rezignirano.
- Dabogda nikada na Lokvanjsko ne došla! pridružujemo se rezignaciji (šta znači rezignirano nemamo pojma, ali dobro zvuči).

NGO-i su došli tiho i ušli u legendu, svaka im čast.

- Iz magle došli, u maglu se vraćamo!
Sarajevsko more odjednom neodoljivo podsjeća na ledeno jezero globalnih razmjera. Tako je to kada se led i klizanje uvuku pod kožu (što kažu metuzalemi, lako se navići na fino). Kad samo pomislimo kako su ovim istim smogom ispunjena pluća kotlinskih ljudi, a ne mož' bit' da nisu, prosto nas strah spopadne. Čovjek se najradije ne bi ni vraćao kući ali, što kažu metuzalemi iliti đuturumi, što se mora nije fora.

Keno, Emir, Profesor, dec. 04.