Nije b'a Chris nego ja! Bilo iznad vode ili ne, foliranje je foliranje.
(Jutarnja seansa, da ne bih ostao bez kože na leđima)

Šta je "deep water solo"? Možda niste znali, ta penjačka disciplina kod nas ima veoma dugu tradiciju, ali nam je cijelo vrijeme fokus ležao na pogrešnom - padu

Otkako su Chris Sharma & Co. ispenjali "Ring of Fire" (8b+, 13m) u Kornatima u Hrvatskoj, najtežu penjaču u kategoriji "deep water solo" ispenjanu do sada, i to još uz pomoć Osbourne juniora, pošto sami nisu imali dovoljno samopouzdanja i uvjerenja da će to medijski dovoljno snažno odjeknuti u svijetu sporstkog penjanja & rocka, dakle, nakon toga nekako se u čovjeka uvukao neki kao osjećaj da se sve to primaklo i da nema druge nego "baviti" se time prije nego nas počnu prozivati.
Ali, svijete, koči malo, stvari ne stoje baš tako kako neki misle.

Priljepak probija granicu 8b+. Uzalud, bez "leta" nema meraka!

Šta je "deep water solo" (bože, kojem besposličaru pade na pamet dati toj disciplini takvo ime, čekaj samo, naći ćemo mi domaći izraz, pa vi "soloing" ćaći svome)?
"Deep water soloing" je penjanje pri kojem se pad kažnjava ili nagrađuje padom u vodu, po definiciji - duboku. "Soloing" je imenovana zato što, bez obzira na sve one koji sa sigurnog odstojanja komentiraju: "Vidi one budale šta radi!" (eto, upravo tako su mene opisali, sa sigurnog odstojanja, bezbeli) čovjek je "solo", dakle sam. Sam u pokušaju da pronikne u tajne ove zavrzlame, kao i sam u pokušaju da svlada onih nekoliko metara prevjesa na koliko je "deep water solo" ograničen našom sposobnošću da otrpimo udarce, bilo vode, bilo onih komentara. (Ama, što pametovati, penje se bez osiguranja, eto.., a one ko j... hm...)

Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam... osam morskih ježeva! Brrrr....!

U čemu je atraktivnost ove zavrzlame? Ne znam da li Chris i kompanija, koji se foliraju po Kornatima da su "najprvi", "najneponovljiviji", "najglavniji".., znaju da se ta disciplina u nas etablirala u vrijeme koje čak ni Chrisov ćaća ne pamti. Možda nas nisu tjerali na to "soliranje" estetski razlozi kao Chrisa (uostalom, ko zna) već čisto praktični. Slušajte ovo (Dani, nr.423. 22.07.2005.), govori konjičanin Salih Fejzagić (94), veteran u skokovima u Kazan: "Ja sam skočio prvi put još 1928." Dobro, pazi sad: "PENJAO SE JA PO STIJENI, A KLIZAVO; VIDIM, ĐAVO ME ODNESE, RAZBIT ĆU SE - NEMA DRUGE NEGO DA SKOČIM..."
Možda nam je cijelo vrijeme fokus ležao na onom drugom - padu (tradicionalna sklonost "padovima" koje optimisti nazivaju letom), ali 

Kome ti to! (Na ovom zvjezdanu)

Sorry, Chris, ali nešto su mi šuhveli ti vaši estetski razlozi, ako su samo estetski (kome ti to?), ne vjerujem dok ne probam, u nas se čovjek uči na vlastitim greškama!
Ovo nema pretenzije da ugrozi tvoju titulu "najglavnijeg" već se radi o povratku vlastitoj tradiciji (kako je elaborirano na prethodnoj strani), radi se o ćeifu koji vi možete zvati i estetikom ako se bolje "prodaje". Dobro, da ne dangubimo, odadrimo!

Kontrolanti, zaj...banti i foliranti! Svi na jednom mjestu.

Za foliranje nad vodom angažujte obavezno jednog kontrolanta, ženu, jarana, dijete, može i majku i sl. koji već znaju da imate pamrave u g... (glavi) i koji će vas pratiti iz razloga što im je stalo da vas vrate kući u stanju u kakvom su vas zadužili, a ne da vam se smiju (olakšavajuća okolnost koja se ne računa pri ocjeni težina). Onda, treba vam jedan kamerman, može neko od predloženih kandidata, neko sklon čačkanju elektronike (zna se već ko). Obavezan rekvizit je plovilo koje se može angažovati bilo u vašem spasavanju, bilo u snimanju, bilo u cilju transporta do odabranog lokaliteta. Ja sam koristio pedalinu koja se kreće brzinom od 50 kuna/sat (derikože).

Kad ogulite prste, onda vam morska voda dođe kao kec na desetku.

Za razliku od Chrissa, koji za svaki pokušaj koristi nove, suhe penjačice i kesu sa talkom, vi ćete, pretpostavljam, kao i ja koristiti jedne, sandale ili, još izazovnije - ništa, a kesa sa talkom može vam, kao i meni, služiti jedino kao uteg kad se napuni vodom (osim ako je prethodno ne objesite na kanafu u stijeni, negdje oko najtežeg detalja).
Ne zaboravimo, ovdje se radi samo o ćeifu (guštu, na domaćem slengu), a ne probijanju granice 8b+. Ako se vaša idealna slika kosi sa ovim, onda ste se vi vjerovatno, za razliku od mene, probili na "next level".

Aaaa... u p.. m...!!!

Foliranje nad vodom je spoj elemenata "vatre" i "vode". Zašto, bit će vam jasno kad vam "engine" proključa na zidu, a znoj se, pomiješan sa vodom, počne skupljati u slanu mlaku u očima (ako ste tvrdoglavi i ne odustajete zbog sitnica). Onda, u sljedećem trenutku, neisprovocirano, neočekivano (kao obično), ničim izazvano, zalebdite... PLJUSSS!!!
Taj uzvišeni trenutak uspostavljanja ravnoteže suprotstavljenih kosmičkih principa "vatre" i "vode" (kaljenje) doživljava se kao neponovljiv: "Aaaaaa, u p... m..!"

Ima li kak'e veze plima i oseka u ovoj zavrzlami?

Kod foliranja nad vodom razlikujemo dva stanja: "suho" i "mokro". U svakom slučaju računajte da ste suhi toliko koliko traje "zamah krila leptira" i bolje da kao osnovu za "kalkulacije" uzimate "mokro agregatno stanje" kroz koje ćete se, eventualno, probiti u zonu u kojoj se javljaju "leptirovi" u stomaku od čarobnog spoja visine i dubine (čvrstine u podlakticama i fluidnosti zraka pri padu, ovaj... letu, sve same krajnosti). Svaki put, dok se izvlačite iz vode, opterećujući neki oprimak, iznadit će vas koliko je
taj oprimak težak, bolje reći koliko ste vi teški kad se nađete van vode, ne računajući onih nekoliko kilograma vode u gaćama...

U "Kome ti to", IV, 4 m

Uprkos lijepim stijenama oko "malog mista" u koje sam "pobiga" zbog ovih "pasjih vrućine", (gdje, nije bitno, ovo je i onako samo zaj...) našao sam jedan jedini pogodan detalj dovoljno visok za "foliranje" nad vodom (ne računajući priječenja).
Da bih kompletirao doživljaj, dao sam, fol, ime tom 4-metarskom zidu koji sam uspio samo jednom prepenjati ("Kome ti to", eto tako se zove). Uprkos lijepim user-friendly ljuskama na tom detalju (za razliku od ostatka obale), vjerovatno ona bezvoljnost koju nametnu vrućine, učinila je da se ova "degustacija" svela uglavnom na "letove". Fakat, nemam ništa protiv! Naprotiv! U tome je dobrim dijelom draž "deep wather soloing"-a.
Sad jedna mizerna činjenica: ocjena tog detalja nije preko četvorke. Chris, džonjaj mirno!

Ovo nije reprezentativan primjer, ali "zidova" za foliranje ima na pretek u kanjonu Neretve.

U nas bi se moglo naći lijepih detalja u slikovitom kanjonu gornjeg toka Neretve (a sigurno i južnije) gdje možemo čak spojiti rafting i penjaču. Ali, to bi zbilja bili ekstremni uvjeti, s obzirom na temperaturu vode. Brrrr.... Ipak, bez obzira na to, nadamo se da će se naći "foleri" koji će iz ovog dijela prijaviti neki običan, najobičniji ispenjan smijer nad vodom, ako ne i nešto teže što će već biti izazov. Hajde, da nas ne prozivaju, nas koji imamo tradiciju...

Fotografije: Nona
(Male fotografije skinute sa videa)