Kamešnica (1855m) i Buško jezero
Kumulusi, koji su u jednom trenu stvarno pretjerali u nastojanju da nam dekoriraju plavo nebo, počinju se raspadati. Sunce fino grije kosti pa na vrhu ostajemo gotovo sat vremena i uživamo u fantastičnoj panorami
Nakon gotovo 15 izleta na Velebit u prva 3 mjeseca ove godine napokon je kucnuo čas za promjenu! Već duže vrijeme u planu je bio Durmitor oko Uskrsa. Međutim iz razno raznih razloga to je na kraju otpalo. Misli su tada odlutale ka Triglavu. Spletom okolnosti i taj plan je propao. Pa neće mi valjda proći Uskršnji (školski) praznici a da se ne maknem, zavapio mi je prijatelj Nino dok smo promatrali autokartu i pogledom obilazili nebrojene Dinarske planine, sve potencijalne ciljeve. Pogled se ubrzo zaustavio na Čvrsnici! Hej, pa tamo još nismo bili, a nije nam daleko! Imamo 2 dana fore prije pogoršanja, hajdemo i na Vran usput. I tako smo skovali plan
Malovan (1826m) sa Duvanjskog polja
Nismo ni okom trepnuli i već se vozimo autocestom prema Splitu, pa preko Brnaza i Trilja do graničnog prijelaza Kamensko gdje ulazimo u BiH. Dan je prekrasan, srce tuče od uzbuđenja dok usput promatramo već probuđena zelena polja i bijele Dinarski planine i vrhove koji nas okružuju sa svih strana!
Tušnica (1697m) i Tomislavgrad preko Duvanjskog polja
Krško polje za krškim poljem; Dicmo polje, Sinjsko polje, Livanjsko polje, Duvanjsko polje. Sve jedno ljepše od drugoga i svako za jedan kat više. Ne možemo se nagledati Kamešnice i Buškog Jezera; kao da smo negdje u Alpama.
Čvrsnica (2228m) i Blidinje jezero
I tako polje po polje stigosmo mi i do Dugog polja. Ovaj bliski susret sa Čvrsnicom uvijek natjera adrenalin u sistem, posebno kada je ovako okovana! Još kad se u panoramu ubaci zeleno-plavo Blidinje jezero oduševljenju nema kraja. No, Čvrsnica će pričekati do sutra. Danas idemo na Vran.
Vran (2074m) i stećci
Zastajemo pokraj stećaka. I ma koliko bili intrigantni i zanimljivi kulturno uzdizanje nam ne ide u ovom trenu od ruke jer visinsko uzdizanje neodoljivo zove. Gledamo gore prema Vranu, analiziramo pristup i stanje snijega na ruti. Zbog nedostatka šume teško je povjerovati da do gore ima gotovo 900m visine za savladati.
Grudalište divova
Pošto mi je ruta otprije poznata ni ne pokušavamo tražiti marke već idemo ravno prema vrhu. Iako Sunce nemilice prži snijeg se dobro drži. Površina mu jest razmočena ali se uglavnom ne propada. Brzo dobivamo na visini
Prema Velikom Vranu, iza Čvrsnica (dio Risovac-Vilinac)
Raduša, Vranica, Bitovnja, Bjelašnica, Prenj, Biokovo, Dinara, Cincar, Stožer. Gdje god se okreneš nižu se planine poput snježnih otoka. Vidljivost je odlična. Ipak to nećete vidjeti zbog Noninih ograničenja :-) OK, može barem obližnja Čvrsnica, zvijezda ovog izleta, sa koje teško skidamo pogled.
Vršni greben Velikog Vrana (2074m)
Na vrh stižemo za nepuna tri sata uključujući nebrojena foto zastajkivanja. Kartice se lože naveliko. Pitam se što će tek biti sutra?! A i moj najdraži dio dana, kasno popodne, tek dolazi.
Čvrsnica (2228m) sa Velikog Vrana (2074m)
Kao naručeno kumulusi, koji su u jednom trenu stvarno pretjerali u nastojanju da nam dekoriraju plavo nebo, počinju se raspadati. Sunce fino grije kosti pa na vrhu ostajemo gotovo sat vremena i uživamo u fantastičnoj panorami. Naša zvijezda Čvrsnica sja punim sjajem. Studiramo trasu sutrašnjeg uspona. Tko će jutro dočekati?!
Čvrsnica (2228m) iz baznog logora na Dugom polju
Povratak sa vrha na Dugo polje bio je prava uživancija. Na cipelama smo odskijali do dole za nepunih sat vremena. Kao najlogičnije mjesto za bazni logor nametnuli su se stećci; ravna meka trava za šator, večera pripremljena i servirana na stolovima sa nesvakidašnjom patinom vremena, a uz sve to još je tu i sanjivi pogled na Čvrsnicu. Dobar tek!
Posljednje svijetlo na Čvrsnici (2228m)
I tako je do kraja došao ovaj vrlo lijepi dan. Laka ti noć Čvrsnice! Vidimo se ujutro. Temperatura je već blizu nule i vrijeme je za povlačenje u toplu vreću.
