Polazna tačka: Pazarić

Završna tačka: Hranisava

Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapadni izlaz putem M17.Voziti sve do Pazarića. Na prvom skretanjiu ljevo ući u Pazarić, zatim skrenuti lijevo i vratiti se do džamije. Skrenuti desno prema Ljubovčićima i zatim ponovo druga ulica (makadamski put) desno. Voziti još par stotina metara tim putem i parkirati na proširenju.

Opšte upute: Od mjesta gdje ste parkirakl auto krenuti na jug preko starog JNA poligona prema Kradeniku. Preći preko potoka i nastaviti kroz šumu markiranom stazom do doma na Kraljevcu. Nastaviti dalje uzbrdo u pravcu juga putem koji vodi Na Hranisavu preko Ždrijela. Kada stignete na raskrsnicu Ždrijelo-Sajla skrenuti desno i ići još jedan sat tim putem do početka sipara i ulaza na ferratu. Po izlasku na vrh, krenuti rubom kleke u pravcu jugoistoka,a onda livadom, uzbrdo sve do vrha Hranisava. Povratak je preko sedla na sjeveroistočnu stranu putem kroz kleku, preko livada sve do grebena i vidikovca iznad Ždrijela. Spustiti se niz livadu do markirane staze u šumi koja preko ždrijela vodi na put ka Kraljevcu kojim smo i došli.

Oprema: Kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera). Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Prilikom penjanja Via ferrate obavezno je korištenje zaštitne opreme: kaciga, alpinistički pojas i ferata komplet (može i prusika sa dva karabinera).  Nema opasnosti od mina.

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture

Eto došlo vrijeme da se ponovi via ferrata preko Strugova. Prošla nam je ostala u prilično "mokrom" sjećanju jer nas je cijelim putem pratila kiša. Istina, i ovaj put je u popodnevnim satima neki meteorolog spmenuo mogućnost kiše i grmljavine, al ko još njih sluša :). Krenuli smo iz pravca Pazarića prema Kraljevcu. Vedro nebo i prilično topao dan. A što je najvažnije raspoloženje na nivou. Prvi dio puta, preko vojnog poligona smo bili na čistini i sunce nas je nemilosrdno pržilo. Samo što smo ušl u šumu, vrelinu sunca je zamjenila sparina i teško se disalo. Ipak, to nam nije uspjelo ukloniti osmjehe sa lica, i uz lagani razgovor kilometri su ostajali iza nas. 

4.40, rano je jutro, još nije ni svanulo. Tura na koju smo krenuli je prilično zahtjevna, a polazna tačka podaleko pa smo morali poraniti. Htjeli smo da u Divu Grabovicu dođemo što ranije. Diva Grabovica - Zli potok - Tise - Žlijeb - Diva grabovica. Oko 14 km udaljenosti nije puno, ali je trebalio savladati skoro 1400 metara razlike u nadmorskoj visini. Isplatilo se što smo poranili jer smo spremni za pokret bili tačno u 7 sati. Pred nama je bio dug proljetni dan

Vrlo je teško prenjeti svoje impresije i oduševljenje sa planinarske ture. Čovjek se ubi pričajući i pokušavajući nekom dočarati taj trenutak, ali uzalud. Tako smo mi ljetos, kad smo prvi put bili na Trebevičkoj ferrati ne Bijeloj stijeni pokušavali djeci objasniti kako sve to izgleda, ali uzalud.

Već smo sami sebi postali dosadni sa planiranjem ture na Hranisavu preko Djevojačkih stijena. Kiša nas ometa već treću sedmicu za redom. Prognoza i za ovaj vikend je bila prilično "mokra", ali postojala je mala nada. Najavljeno je razvedravanje oko 10 sati. Kada smo krenuli iz Sarajeva bilo je prilično tmurno, cesta mokra i kiša kao da je tek prestala. Auto smo parkirali u selu Ljubovčići i uputili se prema Kraljevcu sa onim "sreća prati hrabre" u mislima.

Za ovu nedjelju smo planirali izlazak na Hranisavu preko Djevojačkih stijena. Međutim kako smo se sa puta vratili prilično kasno i nismo imali dovoljno vremena da se spremimo donijeli smo odluku da ujutro malo duže odspavamo i odemo na Trebević na feratu. Kod Napretkovog doma smo bili tek negdje oko 12 sati, spakovali opremu i krenuli prema podnožju Bijele stijene.