Polazna tačka: Umoljani

Završna tačka: Lukomir

Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljanekod mosta. Tu skrenuti desno i putem koji vodi uzbrdo izači do Umoljana.

Opšte upute: Od Umoljana krenuti na sjeverozapad, putem prema katunima na Gradini. Nastaviti putem i prije Crvenog klanca se odvojiti lijevo (zapadno) markiranom stazom koja vodi uzbrdo na greben Oblja. Ići rubom grebena sve do vrha, a zatim se spustiti u Lukomir. Iz sela krenuti stazom koja u pravcu istoka ide iznad kanjona i prati ga sve do Studenog potoka. Tu skrenuti lijevo na livadu i uz potok sve do katuna na Gradina pa se spustiti u Umoljane.

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture

Vrlo je teško, skoro nemoguće u prirodi napraviti dvije identične fotografije, čak i ako ste na istoj lokaciji. Sve je živo i stalno se mjenja.

Često mi koji živimo u Bosni i Hercegovini nismo ni svjesni prirodnog blaga i ljepota koje nas okružuju. Nekada treba doći neko iz inostranstva da nas podsjeti šta to Bosna ima za ponuditi. Neke od tih atrakcija uzimamo zdravo za gotovo i skoro da ih ne cijenimo. Ovaj put smo imali planirano dvodnevno druženje. Prvo Lukomir, dan pauze, pa onda odlazak na najviši vrh Bosne i Hercegovine Maglić. 

Najdraže su mi iznenadne ture, pogotovo kad su radnim danom. Dosta turista koji posjeti našu zemlju a vole planinarenje, želi vidjeti Lukomir, najvisočije (skoro 1500 mnv) i najizolovanije selo u Bpsni i Hercegovini. Zimi, zbog visokog snijega skoro nemoguće doći do sela. Zbog surovih usova koji vladaju na toj visini, njegovi stariji stanovnici tu žive uglavnom od proljeća do početka zime. Oni mlađi su uglavnom odselili. 

Bilo mi je malo neobično posjetiti Lukomir radnim danom, ali to je bio jedini termin koj je odgovarao gostima iz Austrije. Planirana je bila ruta Umoljani-Obalj-Lukomir-Umoljani. Iako je u pitanju malo selo, priča o Umoljanima ima puno. Možda su to samo legende, a možda u njima ima i istine. U svakom slučaju lijepo ih je čuti. Prva počinje par stotina metara ispod sela, gdje se nalazi nekropola umoljanskih stećaka. Legenda kaže da su to nadgrobni spomenici dvojim svatovima. Jedni su vodili mladu, a drugi su pošli po nju, te su se tu sreli, sukobili i poubijali.

Pročitajte reportažu sa ove ture

Iako su cijelu sedmicu najavljivai kišu za nedjelju, činilo se da će dan ipak biti lijep. Dogovorili smo odlazak u Lukomir sa prijateljima iz Akademije borilačkih vještina Bushido i na našu sreću ovaj put su metereolozi pogriješili. Dan je bio ekstra, bez puno vjetra, a nije bilo ni pretoplo za hodati.

Poslije dva kišna vikenda, konačno je najavljeno fino vrijeme. Međutim, zbog privatnih obaveza, na ovu turu smo krenuli prilično kasno, tako da smo u Umoljanima bili tek oko 11 sati. Dan je bio dovoljno dug da bez problema možemo turu završiti prije mraka. Parkirali smo auto ispred planinske kućice-restorana na kraju sela i preko livade se uputili prema Gradini.

Tokom svake sedmice svi članovi naše grupe ponaosob planiraju sljedeću turu i na kraju večina odluči. Ova tura je planirana i željena puno prije. Jedan iskusniji član naše ekipe nam je obečao da će nas voditi najljepšim putem do Lukomira. Istina, tura je bila baš takva, cjelim putem jedinstvena priroda i prelijepi pejzaži kojih se čovjek ne može nagledati. Navećer smo se spakovali čak, i vodu nasuli u boce jer dan kratak,a tura je 17 km duga i moramo rano ustati.