Lukomir (16.10.2011)

Tokom svake sedmice svi članovi naše grupe ponaosob planiraju sljedeću turu i na kraju večina odluči. Ova tura je planirana i željena puno prije. Jedan iskusniji član naše ekipe nam je obečao da će nas voditi najljepšim putem do Lukomira. Istina, tura je bila baš takva, cjelim putem jedinstvena priroda i prelijepi pejzaži kojih se čovjek ne može nagledati. Navećer smo se spakovali čak, i vodu nasuli u boce jer dan kratak,a tura je 17 km duga i moramo rano ustati.

 Već je polovina oktobra i vrijeme zna biti jako promjenjivo tako da nosimo ama baš sve od opreme što smo tada imali. Ustajanje, oblačenje, brza kahva i doručak, uzbuđeni, a pospani zaputili smo se ka selu Umoljani. Dok nismo počeli sa planinarenjem nisam ni čula za to selo, a sad nam je to važna polazna tačka. Ne znam jesam li sretnija ili uzbuđenija od svega što nas čeka, jer pomalo me strah da li ću to sve moći fizički izdržati. Stotinu puta sam pročitala sve o tome kuda, koliko, kako.. ali, iako malo, iskustvo nas je poučilo: nikad ne vjeruj u potpunosti dok sam svojom nogom ne kročiš i svojim okom ne vidiš.

Stigli smo na odredište, ali vrijeme je izgledalao jako loše, zgledali smo se šta učiniti. Ma spremni smo mi i za kišu ali ipak činjenica da idemo sa troje djece je dovoljna da čovjek dobro razmisli da li da ide dalje.

Ipak smo krenuli, a kao da je ona izreka da sreća prati hrabre nas poslužila, vjetar  je jako brzo otjerao tmurne oblake.

Uspon na vrh sela Umoljani tzv. Gradina dovoljan za zagrijavanje i prvo preznojavanje, malena pauza pa dalje prema Crvenom klancu i onda prema vrhu Obalj. Uspon i nije bio prelagan. Put je dobro markiran što je olakšavajuće s obzirom da taj dio puta onako jednom riječju zamršen. Kada smo prešli veči dio uspona i izašli na čistinu dočekao nas je onaj "dobri "vjetar što nam je otjerao mrke oblake.

Činilo mi se da nikad u životu nisam osjetila jači vjetar. Puhao je konstantno, koliko jako, e  to ću probati dočarati...

Trava  je polegla po zemlji kao i najmanja grančica. Na meni  su bile potkošulja,majica i vjetrovka, ali nedovoljno, morala  sam obuči i zimsku debelu jaknu koja me je gušila i na sve to i dodatno otežavala penjane. Definitivno ni ona nije  bila dovoljna  jer sam  vjetar osjetila  kao da je i nemam na sebi. Dok sam je oblačila vjetar je toliko trgao iz mojih ruku da mi je muž morao pomoći da je navučem. Sva sreća da su djeca imala adekvatne jakne. Tu smo naučili dobru lekciju šta znači "windproof" na deklaraciji. Svako u grupi  ko je imao onu tanku, laganu jaknicu sa zaštitom od vjetra bio je rahat. Mada je vjetar šibao po licu, gurao tjelo na stranu i svojom silinom otežavao kretanje do te mjere da smo najmanjeg  člana od 7g . bukvalno čuvali "da nam ga vjetar ne odnese".

Obalj je predivan,interesantan i prostran. Meni je tada bilo jako inetresantna nepregledna livada sad već požutjele trave na ovoj visini.Toliko me je fascinirala da sam trčala njom sa svojim sinom kao malo djete. To su mjesta na kojima čovjek oslobađa svu negativnu energiju koju nakuplja tokom svakodnevnog stresa živeći u gradu. To su mjesta na kojem se osječaš slobodno i zbog kojih definitivno vrijedi planinariti.

Greben kojom smo išli cjelo vrijeme pruža vidik na okolne vrhove Bjelašnice ,Visočice... i sela u podnožju, šume i livade kojima se čini nema kraja. I milioniti put konstatujemo Bosna nam je prelijepa, nismo toga ni svjesni.

U sred tog uspona po prelijepoj strani Oblja uz sav taj vjetar i uzbuđenje nismo imali vremena da pomislimo da stanemo. Kod nekog kamena smo se malo sakrili i napravili malenu petominutnu pauzicu, jer nas je vjetar, promjenivši smjer, jako brzo otjerao i odatle.

Uspeli smo se  na vrh, slikali brzinom svjetlosti dok nam je vjetar puhao u lice. Morali smo brzo nastaviti dalje.

Kako smo se počeli spuštati prema Lukomiru bilo je lakše. Lukomir smo vidjeli cjelim putem dok smo silazili sa Oblja. Samo selo je jako interesantno po svom položaju na samom rubu litice. Kućice koje su niske i sa malim prozorima ukazuju na surove uslove života na ovom području.

Kada smo sišli u selo nismo imali sreću da uđemo u novosagrađeni planinarski dom jer je bio zatvoren. Jedino mjesto gdje nije puhalo je bilo iza tog doma tako da smo tu prezalogajili, malo odmorili i već nakon nekih pola sata krenuli nazad.

Povratak je bio drugim putem i sigurno lakšim od onog kojim smo došli. Put vodi iznad kanjona Rakitnice, ali je ja nisam vidjela,vjerovatno od gustog rastinja.Ta kozja stazica, tako bi se moglo reči, je probijena kroz gusto rastinje, ali prohodna dovoljno da se može razviti dobar tempo. Par puta smo napravili pauzu. Dole nije puhao vjetar pa smo poskidali debele jakne i mogli smo konačno i razgovarati što je do tada bilo nemoguće, tako da je taj dio puta, mada dug, bio kao odmor.

Na domak sela Umoljani, kod one Gradine već je poćeo padati mrak. Premoreni,prašnjavi ,a sretni sjedamo u kola.... Ova tura se definitivno treba ponoviti.

 

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)

 

Tehnički podaci o turi:

Polazna tačka: Umoljani

Završna tačka: Lukomir

Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljanekod mosta. Tu skrenuti desno i putem koji vodi uzbrdo izači do Umoljana.

Opšte upute: Od Umoljana krenuti na sjeverozapad, putem prema katunima na Gradini. Nastaviti putem i prije Crvenog klanca se odvojiti lijevo (zapadno) markiranom stazom koja vodi uzbrdo na greben Oblja. Ići rubom grebena sve do vrha, a zatim se spustiti u Lukomir. Iz sela krenuti stazom koja u pravcu istoka ide iznad kanjona i prati ga sve do Studenog potoka. Tu skrenuti lijevo na livadu i uz potok sve do katuna na Gradina pa se spustiti u Umoljane.

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.

Rezervišite ovu turu !

  Klasifikacija ture:

Tehnička zahtjevnost ture:

1

Kondiciona zahtjevnost ture:

c 


Minimalna visina
1279 m
Maksimalna brzina
4.32 km/hr
Maksimalna visina
1863 m
Prosječna brzina
1.74 km/hr
Ukupan uspon
924 m
Ukupna udajenost
15.09 km
Ukupan silazak
927 m
Ukupno vrijeme
8h 41m 42s
# Nadmorska visina Udaljenost
1 Lukomir 1459 m 0 km
2 Obalj 1890 m 1.71 km
3 Studeni potok 1421 m 3.81 km
4 Umoljani Koliba 1358 m 5.04 km
Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0.

Ovaj track je preuzet 546 puta(s).

Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a.
openstreetmap
https://{s}.tile.opentopomap.org/{z}/{x}/{y}.png
© OpenStreetMap contributors
Udaljenost: {0} {2} Nadmorska visina: {1}
Udaljenost: {0} {2} Brzina: {1}
Udaljenost: {0} {2} Srčani ritam: {1}
Distance: {0} {2} Cadence: {1}
https://planinarenje.ba/media/com_gpstools/markers/02marker.png
https://planinarenje.ba/media/com_gpstools/markers/default.png
#0000FF
#0000FF
2
100
google.maps.MapTypeId.SATELLITE
1
0
1
0
0
0
google.maps.ZoomControlStyle.DEFAULT
google.maps.MapTypeControlStyle.HORIZONTAL_BAR
Udaljenost
Nadmorska visina
Brzina
Srčani ritam
km
kmph
m
km
mi
m
ft
mile/hr
ft/sec
km/hr
m/s

 

 

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Pročitaj više
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Prihvatam
Odbijam
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Prihvatam
Odbijam
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Prihvatam
Odbijam