Grintovec, najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpi

Grintovec, najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpi Grintovec (2558 mnv) najviši je vrh planinskog masiva Kamniško-Savinjskih Alpi. Zbog blizine Ljubljane, ovaj je planinski masiv veoma popularno i posjećeno odredište planinara. Slikovita dolina Kamniške Bistrice, njen izvor i brojni visoki vrhovi u okolini pružaju pravi alpski ugođaj, na relativno malom prostoru. Uspon smo započeli iz doline s kamniške strane, nedaleko od izvora Kamniške Bistrice. Automobil se može ostaviti na parkingu pored samog izvora, gdje završava asfaltirana cesta i počinje makadam. Mi smo nastavili makadamom i nakon približno tri kilometra stigli do polazne stanice teretne žičare, gdje se nalazi besplatan parking. Na ovom mjestu nalazi se i putokaz prema Kokrškom sedlu i Cojzovoj koči, na kojem je navedeno vrijeme hoda od 2,5 sata. 1. dan – uspon do Cojzove koče i vrha Grintovec Uspon smo započeli oko 6.00 sati. Staza u početnom dijelu većinom prolazi kroz šumu i dobro je markirana, a uspon je gotovo neprekidno konstantan. U posljednjoj četvrtini staze izlazi se iz šume i nastavlja kamenitom stazom, s koje se cijelo vrijeme pruža pogled prema Kokrškom sedlu. Ova dionica duga je oko tri kilometra, uz savladavanje približno 900 metara visinske razlike. Za uspon nam je, uz dvije vrlo kratke pauze, bilo potrebno oko 2,5 sata, upravo koliko je i navedeno na putokazu na početku staze. Kokrško sedlo i Cojzova koča Izlaskom na Kokrško sedlo (1793 m) otvaraju se široki i veoma lijepi pogledi na masiv Kamniško-Savinjskih Alpi i dolinu Kamniške Bistrice. Kokrško sedlo ujedno je važno raskrižje planinarskih staza i jedno od glavnih polazišta za uspone na brojne okolne vrhove. Na sedlu se nalazi Cojzova koča, gdje smo imali rezervisano noćenje. Ovdje smo napravili prvu ozbiljniju pauzu. Istovremeno smo vijećali da li završni uspon na Grintovec napraviti istog dana ili ga ostaviti za sutradan. Vrijeme je bilo nestabilno. Neprekidno su se smjenjivali sunčani intervali i magla, pa nismo bili sigurni šta nas očekuje u nastavku. Ipak, odlučili smo nastaviti prema vrhu. Uostalom, po ovakvom vremenu barem ćemo izbjeći velike vrućine karakteristične za ovo doba godine. Prije nastavka uspona iskoristili smo priliku da višak stvari ostavimo u sobi i tako znatno rasterećeni krenemo prema Grintovcu. Uspon na Grintovec Od Cojzove koče staza nastavlja sjevernom stranom prevoja, odakle ubrzo skreće prema Grintovcu. Nakon toga slijedi relativno ravan dio trase, dug oko 800 metara. A onda počinje ozbiljniji završni uspon. Do vrha je preostalo više od 700 metara visinske razlike u svega oko dva kilometra dužine. Završna dionica vodi kamenitim terenom i siparom. Uspon postaje sve strmiji, ali nije tehnički posebno zahtjevan. Ipak, zbog velike visinske razlike na relativno kratkoj udaljenosti, zahtijeva dobru fizičku kondiciju i siguran korak. Tokom uspona saznali smo i za tragediju koja je tog dana zadesila bosanske planinare na Elbrusu. Svako od nas troje poznavao je neke od članova sedmočlane ekspedicije, od kojih se pet planinara, nažalost, nije uspjelo izboriti s ćudljivim Elbrusom. Vijest nas je duboko pogodila. Bili smo daleko od Bosne, na jednom od najviših vrhova Slovenije, ali su misli u tim trenucima bile usmjerene prema našim prijateljima i poznanicima koji su se nalazili u dalekoj Rusiji. Planina je istovremeno bila i lijepa i surova, baš kao što smo tog dana na Grintovcu posebno snažno osjećali. Nakon napornog završnog uspona konačno smo stigli na vrh. Grintovec – 2558 m Pogledi s vrha otkrivaju fascinantan planinski krajolik. Magla koja se tokom cijelog uspona pojavljivala i nestajala davala je svemu dodatnu dramatičnost. U trenucima kada bi se oblaci razmakli, otvarali su se pogledi prema Skuti, Kočni, Kalškom grebenu i brojnim drugim vrhovima Kamniško-Savinjskih Alpi. Na vrhu smo ostali gotovo sat vremena. Uživali smo u rijetkim trenucima kada se magla povlačila i otvarala pogled prema okolnim planinama, ali smo istovremeno bili svjesni da se vremenske prilike mogu vrlo brzo promijeniti. Još od Kokrškog sedla pratio nas je i vjetar. Nakon odmora krenuli smo istim putem nazad prema Cojzovoj koči. Usput smo primili mnoštvo poruka i telefonskih poziva iz Bosne i Hercegovine u vezi s tragedijom na Elbrusu. Vijesti su nas podsjećale na to koliko planina može biti lijepa, ali i koliko brzo može pokazati svoju surovu stranu. Za uspon od polazne tačke do Kokrškog sedla, zatim uspon na Grintovec i povratak do Cojzove koče na sedlu bilo nam je potrebno oko devet sati, od čega oko 5,5 sati čistog hoda, uz dužu pauzu u domu. Prema zabilježenom GPS tracku, ukupna dužina današnje trase iznosila je 8,5 km, uz oko 1600 metara uspona. U domu nije bilo telefonske mreže, a predvečer je počela padati i jaka kiša. Povratak u dolinu Sutradan je osvanuo sunčan dan. Nakon doručka napustili smo Cojzovu koču i spustili se preostala 3 km i 900 metara visinskih do polazne tački. Silazak do donje stanice teretne žičare trajao je nešto manje od dva sata. Po izlasku na makadam svratili smo do izvora Kamniške Bistrice. Nakon zahtjevnog uspona na Grintovec, povratak na ovo mirno i zeleno mjesto bio je najbolji završetak naše planinarske avanture. Grintovec nas je još jednom podsjetio zbog čega su Kamniško-Savinjske Alpe među najljepšim planinskim područjima Slovenije. Relativno kratka udaljenost od Ljubljane, dobro uređene i markirane staze, brojni visoki vrhovi i izraziti alpski pejzaži čine ovaj kraj izuzetno privlačnim planinarima. A uspon na njihov najviši vrh, Grintovec, predstavlja ozbiljnu i lijepu visokogorsku turu koju vrijedi doživjeti.