Kom Vasojevićki
Activity: Hiking
Difficulty: Moderate
Category: Europa
Kom Vasojevićki,
tamo gdje počinju Komovi
Dolazak do Koma
Vasojevićkog
Do Koma
Vasojevićkog dolazi se regionalnim putem Kolašin – Mateševo – Andrijevica. Na
prevoju Trešnjevik skreće se desno, nakon čega, poslije prolaska kroz rampu,
asfaltiranim putem dugim oko četiri kilometra stiže do Eko katuna Štavna.
Oko 2,5 kilometra
prije katuna odvaja se desno put kojim se, preko grebena Štavne, može nastaviti
prema posljednjim kolibama ispod samog Koma Vasojevićkog. Nakon izlaska iz šume
put vodi vrhom prevoja Štavna, a iznad njega cijelo vrijeme dominira impresivna
kamena gromada Koma Vasojevićkog. Pogled na ovaj moćni planinski vrh jedan je
od najljepših prizora koji se mogu doživjeti u crnogorskim planinama.
O Komu
Vasojevićkom
O Komu
Vasojevićkom postoje brojna predanja. Jedno od njih govori da se oko 1857.
godine vrh raspukao, nakon čega je došlo do odlamanja i obrušavanja velikih
količina stijena niz njegove padine prema Međukomlju.
Prema istom
predanju, Kom Vasojevićki ranije je nosio različite nazive – Zlorečki, po
rijeci Zlorečici, Konjuški, po selu i predjelu ispod planine, te Božićki, po
katunu. U ranijem periodu ovaj se planinski prostor nazivao jednostavno Kom, a
kasnije su, u skladu s teritorijalnom pripadnošću i plemenskim područjima,
izdvojeni današnji nazivi: Kom Vasojevićki (2.461 mnm), Kom Kučki (2.487 mnm) i
Ljevorečki Kom (2.469 mnm).
Komovi tako
predstavljaju jedinstvenu planinsku cjelinu koju čine tri velika kamena vrha,
od kojih svaki ima svoju prepoznatljivu fizionomiju, ali zajedno stvaraju jedan
od najimpresivnijih planinskih pejzaža Crne Gore.
Uspon na Kom
Vasojevićki
Staza počinje kod
posljednjih koliba na katunu Štavna, na nadmorskoj visini od oko 1.800 metara.
U početku je travnata i vodi prema jugu, prolazeći kroz guste borovnjake. Nakon
toga ulazi u poduži sipar, a zatim se penje uz kosu padinu.
U nastavku trasa
prolazi kroz borovu šumu, uz nekoliko kraćih uspona na manja uzvišenja, nakon
čega skreće ulijevo i nastavlja gotovo pravo naviše. Staza je na pojedinim
mjestima djelimično eksponirana, ali je dobro markirana i na cijeloj dužini
nema postavljenih osiguranja.
Već na ovom dijelu
uspona počinju se otvarati izvanredni vidici. Desno se pružaju pogledi prema
Kučkom i Ljevorečkom Komu, dok se ispod nas nižu katuni Štavna i Ljuban. Kako
se visina povećava, tako i okolni pejzaž postaje sve impresivniji.
Nakon toga staza
izlazi na prevoj na visini od oko 2.250 metara. Na ovom mjestu nalazi se ploča
s nazivom „Verina previja“, postavljena u znak sjećanja na Veru Radović-Vincek,
koja je ovdje stradala nesretnim slučajem. Ovaj dio staze, naročito u
nepovoljnim vremenskim uslovima, može biti vrlo opasan i zahtijeva dodatni
oprez.
Od prevoja se
nastavlja ivicom grebena, sve do stijena ispod vršnog dijela. Staza potom
skreće udesno, prema zapadu, a zatim mijenja smjer prema jugu. Onda slijedi
nešto eksponiraniji dio na kojem treba biti oprezan. Obilazi se jedna stijena s
lijeve strane, nakon čega se izlazi na prostranu travnatu padinu kojom se, bez
većih teškoća, stiže do samog vrha.
Na vrhu
Vrh Koma
Vasojevićkog je kamenit, ali dovoljno prostran za ugodan boravak. Označen je
betonskom piramidom na kojoj se nalazi križ, a tu je i kutija s upisnom
knjigom.
Za uspon nam je
bilo potrebno oko dva sata, iako je na početnoj tabli navedeno predviđeno
vrijeme od 2,5 sata. Ukupna dužina našeg snimljenog tracka iznosila je oko šest
kilometara, uz savladanih približno 650 metara visinske razlike.
Nakon dolaska na
vrh preporučujemo kratku šetnju vršnim grebenom prema jugu. Nakon nekoliko
stotina metara stiže se do nižeg vrha Komova – Bavana, visokog 2.252 metra. Taj
kratki nastavak dodatno upotpunjuje doživljaj uspona i pruža nove poglede na
okolne vrhove.
Pogledi s vrha su
prava planinarska poslastica!
Pred nama se
otvara široka panorama masiva Komova, Kučkih planina, Planinice, Prokletija,
Visitora, Bjelasice i Moračkih planina. Ispod nas su katuni Štavna i Ljuban,
dok se u daljini nižu brojni vrhovi drugih crnogorskih planina.Kom Vasojevićki
nije samo cilj uspona nego i svojevrsna prirodna osmatračnica s koje se može
sagledati veliki dio planinskog svijeta Crne Gore.
Silazak
Silazak je istom
stazom. Tokom cijelog uspona i povratka susretali smo brojne planinarske grupe
i pojedince iz različitih država. To i ne čudi, jer je u toku glavna
planinarska sezona, a Komovi su jedna od najprivlačnijih visokogorskih
destinacija Crne Gore.
Nešto dalje od
vrha dvije Crnogorke počastile su nas domaćim specijalitetima. Bio je to jedan
od onih spontanih susreta zbog kojih planinarenje nije samo osvajanje vrhova
nego i druženje, gostoprimstvo i upoznavanje ljudi.
A onda, tokom
silaska, još jedno lijepo iznenađenje. Jedna grupa domaćih planinara, kada je
čula da smo iz Bosne, počastila nas je glasno odvrnutom pjesmom Halida Bešlića,
koja je ovog ljeta odjekivala čak i na američkim stadionima. Čašćavanje se,
srećom, nije završilo na pjesmi. Nastavljeno je i ručkom u restoranu Štavna, uz
još jedno prijatno druženje.