Gorje poznato kao Tien Šan je veliki planinski sistem srednje Azije. Njegovo ime na kineskom znači "nebeske planine"(planine bogova). Naziv Tien Šan je direktan prevod tradicionalnog kirgiškog naziva planine, Tengri Tagh ili Teñgir Too, što na kirgistanskom jeziku znači "Planine Boga/Neba".

Tien Šan je dio himalajskog orogenog pojasa, koji je nastao sudarom indijske i euroazijske ploče u kenozoiku. To je najduži planinski lanac u srednjoj Aziji i proteže se oko 2900 kilometara istočno, počevši od Taškenta u Uzbekistanu. Od zapada-jugozapada do istoka-sjeveroistoka, presijeca teritoriju drevnog Turkistana, a zatim se proteže granicom između Kine i Kirgistana. Masiv je širok je oko 500 km na mjestima na svojim istočnim i zapadnim krajevima, ali se sužava na oko 350 km u širinu u sredini. Da bi stekli dojam o veličini gorja, zamislite neprekidne planinske lance kroz BiH, Crnu Goru, Albaniju, Grčku, cijelu Tursku, pa sve do Teherana, širine između 350 i 500 km!

Tien Šan se prostire u pograničnom području Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana i Xinjianga u sjeverozapadnoj Kini. Pruža se sjeverno i zapadno od pustinje Taklamakan i sjeverno od Tarimskog bazena kojima je odvojen od Tibetanske visoravni. Na jugu se  preko lanaca Gissar i Alaj veže sa s gorjem Pamir, a na sjeveru i istoku susreće se s gorjem Altaj u Mongoliji.

Najviši vrhovi u Tien Šanu su centralna grupa planina koje stvara čvor, od kojeg se protežu grebeni duž granica između Kine, Kirgistana i Kazahstana; ovi vrhovi su  Džengiš Čokusu; (ruski, Pik Pobedy), koji je sa 7.439 metara najviši vrh u lancu, te kultni Han Tengri (Kirgiški, Han-Too Čokusu) na tromeđi Kirgistan -Kazahstan-Kina, visok 6995 metara bez snijega i leda, a sa snijegom doseže 7010m. To su ujedno i najviši vrhovi Kirgistana i Kazahstana. Planinari ih svrstavaju u dva najsjevernija vrha iznad 7.000 metara na svijetu. 

Reljef Tien Šana obilježava kombinacija planinskih lanaca, te međudolina i kotlina koje se uglavnom pružaju od istoka prema zapadu. Najdublja depresija u istočnom Tien Šanu je Turfan, unutar koje se nalazi najniža tačka u centralne Azije -154 metra ispod nivoa mora. Stoga su razlike u nadmorskoj visini u Tien Šanu ekstremne, prelaze 7 km! Glavne rijeke koje izviru u Tian Šanu su Sir Darja, Ili, Ču, Naryn, Tarim i Ak-say.

Planine su alpskog tipa, sa strmim padinama, a lednjaci se javljaju duž njihovih vrhova. Kontinuirani permafrost obično se nalazi u Tian Šanu počevši od nadmorske visine od oko 3500-3700 m. Isprekidani alpski permafrost obično se javlja do 2.700-3.300 m, ali na određenim mjestima, zbog posebnosti aspekta i mikroklime, može se naći i na visinama nižim od 2.000 m. Ledenjaci u planinama Tian Šan brzo se smanjuju i izgubili su 27%, ili 5,4 milijarde tona godišnje, svoje ledene mase od 1961. u usporedbi s prosjekom od 7% u cijelom svijetu. Procjenjuje se da će se do 2050. polovina preostalih lednjaka otopiti.

Zapadno od geografske dužine 84° E, istočni Tien Šan grebeni se račvaju, idući prema jugozapadu i sjeverozapadu, i zatvaraju veliku depresiju doline rijeke Ili  u Kazahstanu, koja se postepeno širi i gubi visinu kako nastavlja prema zapadu. Ilijska depresija je na jugu oivičena najvišim planinama u srednjem Tien Šanu—planinama Halik, koje dosežu visinu 6.811m, i Ketpen (Ketmen), koji se uzdiže do visine 3474m u srednjem dijelu depresije.

Jezero IŠIK KUL 

Jedna od znamenitosti Kirgistana je jezero u obliku oka, Išik kul, drugo najveće planinsko jezero na svijetu (iza Titikake u Boliviji). Smješteno je među lancima Tien šana u sjeveroistočnom dijelu Kirgistana. Dugo je oko 180km, a širina u sredini doseže 60 km. Voda jezera je blago slana, pa jezero nikad ne smrzava što je dalo i ime jezeru. Naime Išik kul na kirgiškom jeziku znači toplo jezero. Nadmorska visina jezera je 1609m i u njega se ulijeva preko 100 rijeka. Jezero je okruženo lancima Küngöy Ala-Too (sjenoviti Alatu) sjeverno od Išik kul jezera i Teskey Ala-Too (sunčani Alatu) južno od Išik kul jezera, rasponi takođe pripadaju sjevernom Tien Šanu. Sjeverne padine Teskey Ala-Too koji se se uzdiže do visine od oko 5.300 m su veoma strme i sa njih se brojni potoci i rijeke brzo spuštaju i ulijevaju u jezero, usput stvarajući čarobne pejsaže u erodiranim stijenama poput klanca Ak sai, kanjona Skazka ili Konorček.

ALA TOO 

Zapadno od jezera, niz se nastavlja 400 kilometara kao kirgiški Ala-Too, Ala-Too (Qyrghyz) i Talas Alataū odvajajući regiju Chüy od regije Naryn, a zatim Kazahstan od doline gornjeg toka rijeke Talas, čija je južna obala duž 200 kilometara predstavlja granicu lanca Talas Ala-Too (Ala-too je kirgiški način pisanja riječi Alatau). Ovi se lanci  uzdižu preko 4 000m, također pripadaju vanjskom lancu sjevernog Tien Šana. Postoji velika razlika u nadmorskoj visini između ovih vanjskih planinskih grebena i ravnica u njihovom podnožju. Potoci se stoga obično spuštaju niz planinske strane kroz duboke klance i, dok izlaze na ravnice, stvaraju goleme lepezaste naslage mulja i blata. Na plodnoj zemlji nastaloj ovim procesom nalaze se mnoge oaze i naseljeni gradovi, uključujući gradove Almaty u Kazahstanu i Biškek u Kirgistanu.

Šumoviti lanci Alataua, koji se nalaze na nižoj nadmorskoj visini u sjevernom dijelu Tian Šana, nastanjeni su stočarskim plemenima koja govore turskim jezikom.

Kirgiz Ala Too je je bio naš planinarski cilj zbog jednostavnije logistike i dobrih veza sa Biškekom.

NP Ala Arča se nalazi otprilike 35 km južno od glavnog grada Biškek i obuhvata dio  lanca Ala Too-a. Lanac se prostire pravcem Istok-Zapad, a NP Ala Arča obuhvata dio lanca i njegove sjeverne padine koje se spuštaju prema Biškeku.  Nadmorska visina parka se kreće od oko 1500 metara na ulazu do maksimalnih 4895 metara na vrhu Semenov-Tian-Shansky, što je i najviši vrhu u kirgiškom lancu Ala-Too. Unutar parka nalazi se više od 20 malih i velikih lednjaka, brojna lednička jezera i 50-ak planinskih vrhova. Ukupna površina ledenjaka u parku je 53,6 km2 . Ovi lednici tvore mnoga jezera i napajaju dvije manje rijeke Adygene i Ak-Sai, koje su sa svojim pritokama izdubile veličanstvene kanjone, a obje se uljevaju u rijeku Ala Arča. Ala Archa prolazi kroz Biškek u blizini čuvene stare  pijace Oš koja postoji još iz doba  puta svile.

Dvadesetak km istočno od kanjona Arče je takođe prelijepi kanjon rijeke Alamedin koja tvori klisuru i brojne vodopade, a zatim prelijepu alpsku dolinu obraslu travom, po kojoj slobodno pasu čuveni kirgiški konji. Od nevjerovatnih 2900km dužine lanca Tien Šan, tih dvadesetak km lanca između rijeka Arča i Alamedin je predmet našeg interesovanja u planinarskom  smislu.

U centralnom dijelu je klanac rijeke Ala-Archa, okružen planinama, a najznačajniji vrhovi su Ala Arča 4088, Studentski vrh 4279, Medik 4437, Manas 4306, Logvinenko 4361, Ak Duval 4421, Toktogula 4350.

U zapadnom dijelu je klanac rijeke Adygene, lijeve i poslednje pritoka Ala Arče u NP. To je  šumovita dolina sa slapovima, izvorima i obiljem pastrmke. U ovom sektoru su jezero i lednik Adygene kao i i planinski vrhovi Adygene 4393, Elektro 4079, Panfilova 4257, Lisenko 4020, Savatar baši 4080, Smena 4110, Uzlovaja 4194, Spartakiada 4220.

Najinteresantnije područje za planinarenje je Istočni sektor i područje desne pritoke,  potoka Ak Sai koji se napaja sa lednika Učitelj i Ak Sai. Vrhovi koji oružuju ove lednike su Pionir 4008, Ušasti 3976, Komsomolec 4204, Morozov 4512, Koševog 4280, Učitelj 4552, Baičečkei 4515, Skrjabina Jug 4753, Skrjabina Sjever 4654, Semenov-Tian-Shansky 4895, Korona 4860, Boks 4293, Teke tor 4479, Ak Too 4612, Slobodna Koreja 4777, Iziskatelj 4570, Frunze 4245, Kurgaktor 4502.

Nacionalni park Ala-Archa - jedno je od najljepših mjesta u Kirgistanu. Ovdje se na malom prostoru mogu vidjeti mnoge zanimljive prirodne znamenitosti - šume, pašnjaci, rijeke, vodopadi, lednici, stijene, kao i razne divlje životinje. Takođe Ala-Archa je jedno od najboljih i najposjećenijih  područja za planinarenje. Postoje stotine ruta različitih dužina i težine za svakoga. Arča je inače vrsta smreke koja raste na Tien šanu.

Galerija slika

UČITELJ 4552

Vrh Učitelj  jedan je od najviših vrhova na koji se može popeti bez korištenja tehničke opreme i užadi. Nalazi se u sjevernom dijelu lanca Ala Too pa je pogled prema Biškeku najbolji. Nadmorska visina je 4552 metara. Transfer od Biškeka do nacionalnog parka Ala-Arča - nadmorska visina 2200 m traje oko 45 minuta.

Sa parkinga počinje treking dolinom rijeke Arča. Prije ušća potoka Ak Sai u rijeku Ala Arču, pješačka staza ulazi u kratak šumski pojas skrećući prema istoku, penjući se na desnu obalu klanca Ak Sai. Potok Ak Sai se napaja sa dva lednika, Ak sai u Učitelj. Put do kolibe Racek na 3300m prolazi kroz slikoviti klanac - Ak-Sai. Napuštajući šumsku zonu, nakon 25 min dolazimo do stijene Razbito srdce 2380m, zatim još 20min na livade vidikovca "Tapša"2460m, odakle se otvara pogled na klance Ak-Sai i Ala-Archa.  Već odavde se vide vrhovi Komsomolec, Mariček, Koševoj, Učitelj.

Za narednih 1h dolazimo na 2665m ispod vodopada i crnogorične šume. U završnom dijelu rute očekuju nas tri dosta strma uspona. Od vodopada teren postaje strmiji i zahtjevniji. Staza se penje kamenitom morenom lednika Ak sai. Do kolibe je potrebno oko 2h30. Uz jednu pauzu na vodopadu, uspon do kolibe Racek  je trajao 4h. Nakon odmora odlazim kojih stotinjak metara više u razgledanje okoline i lednika Učitelj i Ak sai. Večera je obezbijeđena u kolibi, a spava se na drvenim palatama na dva sprata. Svaki ležaj ima dušek od spužve, a moguće je za 5 $ dobiti i vreću za spavanje.

Nakon kako-tako prespavane noći, uspon počinjemo u 6 ujutro. U početku se krećemo strmim padinama zasutim siparima od velikog kamenja. Staza prema Učitelju je ugažena i lahko se može pratiti do prvog sedla nakon 45 minuta. Dalje slijede veliki kameni blokovi preko kojih se penjemo koristeći i ruke, što bi alpinisti rekli lagana dvojčica. Nedostatak kisika nas usporava, pravimo kraće pauze u hodu.. Nakon izlaska iz stijena i 2 sata uspona pravimo pauzu za užinu. Snijeg koji je napadao prije dva dana nas odavde prati do vrha. Padine su strme i oprezno gazimo stvrdnuti snijeg. Niko od nas nije ponio dereze, slijedeći upute vodiča. (On ih je ipak ponio i korstio ih za silazak). Uspon je konstantan i težak, ali svi dobro napredujemo. Na 4250 metara strmina malo popusti i slijedi priječenje padine sve do vrha. Uspon je trajao ukupno 5h30minuta. Pogled prema dolini rijeke Ču i Biškeku na sjever, a na sve ostale strane lanci, vrhovi, lednici i klanci masiva Tien Šan. U povratku idemo oprezno jer je snijeg po kamenju malo omekšao i postao jako klizav. Ipak, bez većih problema, nakon 3 sata se spuštamo do kolibe Racek.  Poslije kratke okrijepe i umivanja, pakujemo u ruksake sve naše stvari i nastavljamo spuštanje do ulaza u NP Ala Arča. Uobičajeno je nakon povrataka u Racek prenoćiti još jednu noć i onda ujutro krenuti sa spuštanjem. Svjesni dodatnih fizičkih napora, mi nastavljamo dalje, kako bi dobili jedan dan za dodatno razgledanje Biškeka, klanca Alamedin i  šou sa orlovima.

Po riječima doajena BH visokogorstva i alpinizma Redžepa Grabusa, ovo je prvi zabilježeni uspon ekipe iz BH u ovom dijelu lanca. Sam Redžo je učesnik ovog uspona, pa iako u penziji, Redžo je ipak učitelj na Učitelju 😊. Treba istaći da je naš alpinista Dragan Ilić sa partnerim Željkom Rudanom u sklopu hrvatske ekspedicije 1987 godine penjao sjevernu stijenu vrha Slobodna Koreja kojoj se pristupa preko kolibe racek i lednika Ak sai. Za predane statističare i hroničare, evo spisak učesnika uspona na Učitelj od 14. 05.2024.  Abecednim redom:

1. Berberovoć Kenan
2. Berberović-Toplić Suzana
3. Budimlić Muhamed
4. Budimlić Tarik
5. Ćustović Haris
6. Grabus Redžep
7. Kalamujić Azhar
8. Kalamujić Mirela
9. Kapetanović Sanela
10. Klino Alma
11. Klino Ifet
12. Muratbegović Elmedin
13. Smajić Ismir