Kao jedan od najfascinantnijih prirodnih fenomena, grom je kroz najveći dio ljudske historije fascinirao i plašio čovjeka.

 Udar groma (fulguratio) nastaje povremenim, naglim i snažnim pražnjenjem električnog napona između oblaka i zemlje. Svjetlosnu pojavu koja pri tome nastaje nazivamo bljesak, a zvučnu grmljavina.

Od udara groma umire više ljudi nego što ih ubija tornado ili neke druge  elementarne nepogode, uključujući  zemljotrese, poplave, vulkane itd. Udar groma zapravo je masivni DC (direct current ) šok, tj. istosmjerni strujni udar ogromne energije. Visina napona može iznositi nekoliko stotina miliona V, jačine i do 200.000 ampera. Bez obzira na tako veliku energiju, udar groma je manje smrtonosan od udara „tehničke struje“ visokog napona, a nastala oštećenja pokazuju značajne razlike. 

Različitost je određena ovim činjenicama:

- grom je istosmjerna struja i time manje štetan od tehničke izmjenične struje, čija je opasna frekvencija usko povezana sa akcidentima strujnog udara

-  vrijeme kontakta groma sa tijelom je trenutačno, ekstremno kratko (1-100 milisekunde), dok je pri udaru tehničkom strujom kontakt često produžen zbog tetaničke kontrakcije muskulature, što je jedan od osnovnih uzroka teških oštećenja tkiva i organa u unutrašnjosti tijela. 

- u najvećem broju slučajeva energija groma prolazi samo površinom tijela. (poznato je da struja putuje samo površinom metalnih vodiča, pojednostavljeno možemo shvatiti da struja prolazi površinom tijela kao i kod ostalih vodiča).

Broj nastradalih je naročito velik na otvorenom prostoru jer sve više ljudi pokušava pronaći spas od svakodnevnih obaveza i gužve u raznim odmaralištima u prirodi.

Udar groma može biti direktan ili indirektan. Osobe koje se  za vrijeme oluje nalaze na otvorenim prostorima, naročito ako nose metalne predmete, mogu doživjeti direktan udar groma i tada više od 60% ljudi odmah izgubi život. Međutim, najčešće se strada sklanjanjem ispod drveća ili nekog drugog objekta. Takav indirektni udar groma nastaje kada istosmjerna struja prolazi npr. kroz drvo, koje ima veći otpor nego zrak između drveta i žrtve. Struja tada pronalazi put manjeg otpora i preko žrtve prolazi u zemlju. Opasan je i udar munje u zemlju; ako čovjek stoji u neposrednoj blizini, razlika potaencijala između razdvojenih stopala može biti dovoljno velika da struja preko noga ulazi u zemlju. (u elektrotehnici poznat je pojam „napon koraka“). Na takav način mogu stradati čitave grupe ljudi,  često na sportskim igralištima, javnim manifestacijama, zatim stada životinja itd. 

Broj unesrećenih u zatvorenim prostorima je zbog postojanja gromobranske zaštite manji. 

Moguće posljedice udara groma

Osobe koje su preživjele udar groma pokazuju uglavnom prolazne, neurološke, kardiovaskularne i druge poremećaje (gubitak svijesti, amnezija, pareze, tahikardija, bol u prsnom košu, vrtoglavica, itd.).

Na žrtvi od udara groma često se mogu naći jaki razdor odjeće i obuće kraj intaktnog tijela, ili opkotine gdje se znoj ili kapljice kiše naglo pretvaraju u paru, ili opekotine ispod ugrijanih ili istopljenih metalnih predmeta koji su se našli na putu prolaza struje (metalna dugmad, narukvice itd.) To se može protumačiti fenomenom prolaska munje samo površinom tijela. To jeste razlog što čak 70-80% osoba koje udari grom prežive akcident. 

Prilikom udara groma mogu nastati i blast povrede (povrede koje nastaju zbog prenosa visokog pritiska iz centra eksplozije zrakom, vodom ili čvrstom materijom). Munja može u djeliću sekundi ugrijati zrak do 8.000o C. Nastaje eksplozivno širenje joniziranog i ugrijanog zraka, da bi ubrzo naglo  ohlađivanje izazvalo sekundarni efekat implozije, sa svim posljedicama zračnog blasta na organizam (ruptura bubnjića čak u 50% slučajeva udara groma, frakture kostiju, zatvorene i otvorene povrede grudnog koša itd.). 

Na koži se mogu vidjeti opekotine različitog oblika. Opekotina koja liči na paprat položenu na kožu upućuje na udar groma, ali se mogu vidjeti i linearni i punktiformni (tačkasti) oblici zbog isparavanja kapljica. Ponekad se opekotine mogu uočiti tek nakon više sati od trenutka nastanka. U najtežim slučajevima dolazi do karbonizacije pojedinih dijelova tijela, uglavnom ekstremiteta.

Osobe kod kojih postoji spontani rad srca i disanja, naročito one koje su pokretne, uglavnom prežive udar groma. 

Postupci pružanja pomoći:

Kardiopulmonalna reanimacija: 

Masivni DC-šok istovremeno i potpuno depolarizira čitav miokard te se primarno javlja asistolija (zastoj srčanog rada). Fibrilacija ventrikula (trperenje srčanih komora) javlja se uglavnom sekundarno zbog hipoksije izazvane primarno respiratornim arestom.

Reanimacioni postupak se sastoji od masaže srca i vještačkog disanja.  Pravovremena primjena mjera reanimacije omogućava spašavanje u najvećem broju slučajeva respiratornog i kardijalnog aresta, tj. zastoja disanja i rada srca. 

Zbrinjavanje termičkih i mehaničkih povreda:

Treba obratiti pažnju na povrede glave i drugih dijelova tijela, koje mogu nastati direktnim djelovanjem udara groma, ili sekundarno zbog odbačaja i djelovanja zračnog blasta. 

Simptomatska terapija:

-Potreban je monitoring vitalnih funkcija (rad srca i disanja).

- Terapija poremećaja srčanog ritma

- Konvulzije (grčevi, trzanje) se liječe standardnim antikonvulzivima.

Zaštitne mjere 

Kada se osoba nalazi izvan prostora koji imaju tehnički dobro izvedenu gromobransku instalaciju, teško je preporučiti i propisati pouzdane mjere zaštite od udara groma. Općenita je preporuka, zauzeti bilo kakav zaklon, a za ovu aktivnost ostaje između 5 i 10 minuta nakon 

što se prvi put čuje slaba grmljavina.

Najbolji zaklon u takvoj situaciji predstavljaju automobil, željeznički vagon ili napuštena kuća. U mnogo slučajeva nemamo mogućnost potražiti sigurnost u zatvorenom prostoru. Tada se preporučuje pojedincu da "smanji" svoju visinu, tj. da čučne i skupi se,  kako ne bi postao mjesto udara groma. Također je dobro pronaći zaklon u nekom jarku. Odlazak  pod stablo je diskutabilan, posebno pod ono koje je osamljeno.

Posredno čovjek može stradati od groma ako se nalazi u blizini objekata koji imaju loše izvedenu ili uopće nemaju gromobransku instalaciju. Ako se nalazi unutar objekta koji uopće nema gromobransku instalaciju trebao bi stati u sredinu prostorije, podalje od zidova.

 mr.sc.  Adem Zalihić, MD

Hitna pomoć Kantona Sarajevo