Azerbejdžan je zemlja istočnog Zakavkazja. Zauzima područje  između južnih i istočnih obronaka Kavkaskog gorja, na sjeveru  graniči s Rusijom, na istoku s Kaspijskim jezerom, na jugu s Iranom, na zapadu s Armenijom i na sjeverozapadu s Gruzijom.

Eksklava Nakšivan (Nakhičevan) nalazi se jugozapadno od samog Azerbajdžana, a graniči s Armenijom, Iranom i Turskom. Sa Azerbejdžanom je povezuje koridor Zanzegur. Azerbajdžan unutar svojih granica uključuje regiju Gorski Karabah, koja je do 2023. imala pretežno armensko stanovništvo, a od 1988. bila je središte intenzivnog sukoba između Azerbajdžana i Armenije.

Glavni grad Azerbajdžana je drevni grad Baku (Bakı), sa najboljom lukom na Kaspijskom jezeru. Osim raznolikog i često lijepog terena, Azerbajdžan nudi spoj tradicije i modernog razvoja. O raznovrsnosti i bogatstvu pejzaža govori i činjenica da se od 12 različitih klimatskih tipova u Azerbejdžanu može naći njih 9. Ljudi u udaljenijim područjima zadržali su mnoge prepoznatljive narodne tradicije, kao npr u stočarstvu, tkanju ćilima, izgradnji kuća,... Zadnjih godina na živote stanovnika uveliko je utjecala ubrzana modernizacija, koju karakteriše ubrzan razvoj iskorištavanja energetskih resursa zemnog gasa i nafte, industrijalizacija i rast gradova u kojima danas živi više od polovice stanovništva. Industrija dominira, a raznolike djelatnosti nadopunjene su i zasnovane na iskorištavanju nafte, čiji je Azerbajdžan bio vodeći svjetski proizvođač već početkom 20. vijeka. Odlični konji i kavijar i dalje su neki od prepoznatljivijih tradicionalnih izvoznih proizvoda republike.

Mapa Azarbejdžana

Nakon uspona na Elbrus 2017, daljim istraživanjem Kavkaza, pojavio se interes za kavkaske lance  u Gruziji.  Sa suprugom sam napravio plan ture po Gruzijskom dijelu Kavkaza, kupljene su karte za Tbilisi za mart 2020., ali zbog epidemije korona virusa, svi letovi su otkazani, karte su vraćene i posjet Gruziji ostao za neka bolja vremena. Dalje na istok, Kavkaz pripada Azerbejdžanu, a nije mi poznato da je bilo organizovanih pohoda i bilo kakvih izvještaja o usponima iz našeg područja. Na padinama Kavkaza, u blizini vrha Šahdag, Azerbejdžan je unazad desetak godina napravio moderno skijalište, Šahdag SKI resort sa brojnim gondolama i ski liftovima, pratećim objeketima za smještaj i cjelokupnom infrastrukturom. Na skijalištu je održano svjetsko prvenstvo u turnom skijanju. Zakir Šogolj kao predsjednik komisije za turno skijanje pri PSFBiH je pogledao izvještaj o ovom prvenstvu i predložio da malo istražimo ovaj dio. PSD Zlatni ljiljan će biti organizartor uspona, a tehničku pripremu ću napraviti ja u saradnji sa lokalnim vodičem. Nije me trebalo puno nagovarati, s  proljeća ove godine, počele su pripreme za put na istok Kavkaza, u Azerbejdžan. Informacije do kojih se može doći su vrlo oskudne, a sve se počelo slagati nakon uspostave kontakta sa lokalnim vodičem i velikim zaljubljenikom u planine, Togrulom.                                                                                                                                 
PRIPREMA

Lanac Kavkaskih planina koji je počeo kod Crnog mora na zapadu, približavajući se obalama Kaspijskog jezera na istoku, nakon 1200km završava sa dva paralelna grebena postepeno gubeći visinu. Na južnom grebenu je vrh Tufan 4191m i najviši vrh Azerbejdžana  Bazarduzu 44Gm kojeg Azerbejdžan dijeli sa Dagestanom.  U sjevernom grebenu, malo dalje na istok je drugi najviši vrh i on u potpunosti pripada Azerbejdžanu. To je Šahdag, visok 4243metra. Nakon topografske analize konfiguracije terena i pristupnih puteva, moja ideja uspona na Šahdag je polazak iz Ski centra Šahdag. Dalje bi kroz selo Laza prošli pored vodopada i nastavili dalje kotlinom sa čije lijeve strane je QirmizDag sa vrhovima Ataturk i Heydar Aliev, a sa desne strane obronci Šahdaga. Prvi logor bi bio nakon izlaska iz kotline na 2500m. Drugi logor bi nakon aklimatizacionog uspona do 3400 bio postavljen u blizini Kapaš vodopada na 3100m. Uslijedio bi završni uspon i povratak u bazni logor.  Ovaj pristup je podrazumijevao uspon sa dva ili tri noćenja u planini, pomjeranje kampa i transport opreme uz pomoć konja. Nakon razgovora sa Togrulom, on je predložio da razmislimo o pristupu dolinom Araz. Iskreno, ovaj pristup nije mi bio opcija, jer sa mapa nisam mogao utvrditi postojanje bilo kakvog pristupnog puta. Togrul je objasnio da se koriste off road vozila kojim se iz sela Xinaliq (čita se Hinalig)  dođe sa jugozapadne strane vrha, na visinu od oko 2700m. Prihvatio sam njegovu sugestiju, napustio ideju uspona sa jugoistoka i od polovice marta smo se počeli dopisivati razrađujući sve detalje. U kratkim crtama, uspon je dogovoren ovako:

1. dan: prevoz sa dva kombija od Qube (čita se Guba) do Xinaliqa (60km, oko 2h vožnje). Nakon razgledanja sela Xinaliq, prelazimo u off road vozila: jedan ruski vojni GAZ-66 i jedan terenac 4x4. Nakon 2-3h vožnje postavljamo logor na 2800m. Aklimatizacioni uspon do 3100m
2. dan: ustajanje u 01h, polazak na Šahdag u 02h00. Dolazak na vrh za cca 6-8h, povratak u logor, pospremanje šatora, prevoz nazad u Hinalig i transfer u Qubu.  U cijenu su uračunate i ulaznice za NP Šahdag , kao i dozvole za kretanje u pograničnoj zoni. Proračun na bazi 15 osoba sa rentanim šatorima i podmetačima je cca 150EUR po osobi.
Dan određen za uspon je 05.08. a rezervni u slučaju lošeg vremena 06.08.

USPON NA ŠAHDAG                              

U petak 01.08. krećemo sa sarajevskog aerodroma preko Istanbula za Baku. Na aerodromu u Baku nas čeka dogovoreni prevoz do našeg hotela blizu gradskog centra. Nas je 20, u kombiju 20 mjesta, dio prtljaga smještamo između sjedišta

U subotu 02.08. nakon doručka u hotelu, čeka nas isti kombi za transfer u našu bazu za sljedećih 5 dana, a to je grad Quba u podnožju Kavkaza, udaljen oko 180km od Bakua. Unajmili smo dvije vile, svaka sa dnevnim boravkom, kuhinjom i 4 sobe. Jedna od vila ima i bazen. Grad Quba poznat kao postojbina tkanja vunenih ćilima i danas posjeduje jednu radionicu gdje žene ručno na tradicionalni način tkaju ćilime. Uz radionicu je i muzejska postavka posvećena ćilimu. Quba je danas  poznata po uzgoju jabuka, grožđa i oraha, a grad se sastoji od nizova niskih kuća i širokih ulica bez trotoara. Tek u centru grada, uz objekte regionalne administracije i banaka, postoji nekoliko višespratnih stambenih zgrada. Na ulicama dominiraju stare lade. Sjeverni dio Qube, odvojen rijekom, poznat kao crvena mahala, naseljen je isključivo azerbejdžanskim Jevrejima.

U nedjelju 03.08. iz Qube idemo u posjetu SKI centru Šahdag. Plan je vidjeti skijalište, malo se razgibati usponom do 2300m uz otvoreni pogled na Šahdag. Na putu do ski centra prolazimo kroz gradić Qusar (Gusar) koji je naseljen gotovo isključivo starim kavkaskim narodom Lezgi. Od Qusara još 30tak kilometara dobrim putem kroz živopisne predjele nas dovodi u SKI centar na 1440m. Karta za prvi ski lift košta 18 (AZN) manata i popne nas do jezera za vještačko osnježavanje na 1650m. Plan je nastaviti uspon šetnjom po tehničkom putu do gornje stanice gondole na 2350m. Malo livadama, malo putem dobijamo na visini, dan je vruć bez vjetra. Izlaskom na tehnički put, sustiže nas kamion, srdačni vozač nudi besplatni prevoz i većina grupe se penje na kamion. Kamion je ostatak grupe odvezao svojim putem u selo Laza, tako da su bili predaleko od cilja, te su nastavali šetnju okolinom sela Laza. Nas 4 nastavlja onako kako smo planirali, pješke do gornje stanice. Uživamo u prizorima, pogotovo kad se otvori pogled na dolinu i vrhove Šahdag i Bazarduzu. Na gornjoj stanici je lijep restoran pa iskoristimo priliku za osvježenje, cijene su pristojne. Za povratak koristimo vertikalni transport do početne stanice SKI centra. Popodne povratak u Gubu, poslednje nabavke i priprema za sutrašnji početek uspona. Sa našim vodičem Hasanom dogovaram polazak u 8h00. Hasan će u svom autu sa dopremiti šatore, podmetače i plinske bombice, te kupiti frišak domaći hljeb.

U ponedjeljak 04.08. ujutro ispred naših vila dolaze 2 kombija u dogovoreno vrijeme. Hasan dolazi iz Bakua i trebalo mu je tri sata vožnje. Vozači ne govore engleski, pa se do Xinaliqa upuštam u ugodan razgovor sa Hasanom. Interesuje ga otkud nam uopšte ideja da penjemo Šahdag? Obično svi koji  dolaze sa strane, za uspon biraju Bazarduzu, najviši vrh Azerbejdžana do kojeg je pristup malo duži, ali puno lakši. Još jedno iznenađenje za mene je to što će nas terenska vozila dovesti do samog kampa. U svim prijašnjm dopisivanjima, računao sam na bar 2-3 sata pješačenja do mjesta za postavljanje kampa. Put do sela Xinaliq prolazi nevjerovatno lijepim pejzažima gorja, planinskih pašnjaka, stijena i dubokih kotlina kojima potoci i bujice donose tone kamenja sa visokih strmih padina. Mostovi preko ovih potoka često stradaju usljed obilnih padavina i topljenja snijega, a čim padne novi snijeg ceste ostaju neprohodne sve dok se ne istopi. Na strmim padinama kojima vijuga ovaj put uopšte nema drveća, samo golet i planinska trava. Na kraju ovog puta je selo Xinaliq. To je najviše trajno naseljeno selo u regionu, koje i dalje živi svoj tradicionalni život. Stanovnici su autohtoni, govore posebnim jezikom i dijalektom, većinu vremena su potpuno izolovani od ostatka civilizacije. Planinskim stazama su  nekad bili povezani i robnom razmjenom okrenuti prema sličnim selima koje se sada nalaze u Ruskoj federaciji, tačnije u Dagestanu. Vrh Bazarduzu je dobio ime baš po tim susretima i robnoj razmjeni koja se stoljećima odvijala u njegovoj sjeni. Stanovnici se bave uglavnom stočarstvom, a zbog klime nešto manje poljoprivredom. Ovih dana je u toku priprema sijena za ishranu stoke. Planinske livade se kose benzinskim trimerima, a sijeno se skuplja ručno. Muškarci kose a djeca i žene skupljaju sijeno. Selo je na strmoj padini, unutar kuća od kamena i pečene gline nema prostorija ni namještaja, samo prostirke i police. Vlada Azerbejdžana je pomogla u postavljanju limenih krovova umjesto kojih su bili zemljani. Oko kuća su, uz prašnjave ulice naslagani zidovi od kravljeg izmeta koji se, zbog nedostatka drveta, suše i tokom zime koriste za ogrijev. Najveća zgrada u selu je novoizgrađena škola, a mjesni poštanski ured ima dvije prostorije i namještaj. U selu postoje dvije džamije. U jednoj od kuća je muzejska postavka koja se sastoji iz starina iskopanih u okolini sela, uključujući tu nakit i alate iz bronzanog doba. Hasan nam je organizovao prijem kod čovjeka koji će biti naš novi vozač za transfer do logora. Počašćeni smo čajem, medom, slatkišima i slatkom od višanja. Za to vrijeme, naš domaćin  dovozi ruski vojni kamion GAZ-66. Na kamion ubacujemo ruksake i opremu i nekako se smještamo na improvizovane klupe. Upozoreni smo da se čvrsto držimo cijelo vrijeme vožnje. Odmah nakon izlaska iz sela je ulaz u NP Šahdag za koji je Togrul već ranije poslao spisak i platio ulaznice. Put dalje vodi u pograničnu zonu sa Dagestanom gdje je kretanje ogranično. Već sam ranije poslao spisak učesnika kako bi dobili dozvolu kretanja, pa slijedi još jedna kontrola pasoša na ispostavi državne granične službe. Od ovog mjesta „put“ postaje sve izazovniji i strmiji, a vožnja se pretvara u neponovljivu avanturu. Fotografisanje s kamiona nosi rizik gubitka ili mobitela ili pad sa kamiona. Dobro smo se izubijali o naslonjače klupe nastojeći da ostanemo svi na okupu. Nakon uspona iz Xinaliqa slijedi spust u dolinu Araz zaposjednutu stadima goveda i ovaca. Bistri potok teče dolinom i nekoliko puta ga prelazimo na mjestima gdje je plitak i gdje postoji gaz. Nakon više od dva sata uživanja u pejzažima, naš GAZ  se zaustavlja na mjestu za podizanje logora. Visina 2950m!  Brzo postavimo šatore, ručamo i spremamo se za kraći aklimatizacioni uspon. Popnemo se do 3200m, Hasan mi pokazuje putanju uspona do vrha. Po povratku u logor, popijumo, neko čaj, neko kahvu, a potom probamo uhvatiti bar malo sna. Satovi su navijeni u 01h00. Od prvobitnih 15, za uspon se sprema svih 17, troje je već odustalo u Qubi.  

Galerija slika

Utorak 05.08.  Noć je vedra, nebo posuto zvijezdama. U tišini se spremamo, kuhamo čaj i kahvu ponovo. Nakon 45 minuta svi smo spremni za polazak. U koloni, s čeonim lampama, krećemo se uz potok za Hasanom. Čim postane strmije i brže dobijamo na visini, pojavljuju se prvi problemi. Mučnina, vrtoglavica, nesigurnost.... Svi zajedno donosimo razumnu odluku i četiri člana odustaju od  daljeg uspona. Meni jer sad psihološki lakše, jer prava iskušenja tek predstoje. Putanja ide uz potok koji se spušta dolinom na kojoj je doskora bio lednik. Povlačeći se, lednik je dolinu pretvorio u drobljeni kamen svih veličina. Sa strana lednika su oštre nazubljene litice ispod kojih su tone nataloženog kamena. Strme padine iznad potoka su sačinjene od nestabilnih sipara preko kojih nema ugažene staze. Kamen bježi ispod naših nogu kotrljajući se do obala potoka, a ono što je iznad nas samo naslućujemo. Prije svanuća prođemo taj najteži i najopasniji dio. Nastavljamo po izuzetno teškom terenu drobljenog, nestabilonog kamena. Ponekad se u kamenu mogu vidjeti okamenjeni fosili morskih puževa. Na visini od 3850m potok se izgubi, pa ovdje dopunimo naše boce. Pravili smo samo kratke pauze, grickali  suho voće i slatkiše onako s nogu, sad  već dolaze na red problemi s nedostatkom energije. Ipak iskustvom, voljom i međusobnim hrabrenjem prevazilazimo i ovaj problem. Na 4000m uspon postaje blaži. Pravimo pauzu od 15-20 minuta, sad već prilično sigurni da svi zajedno izlazimo na vrh. Ja se osjećam odlično, bez teškoća u disanju, bez glavobolje, sa dovoljno snage za još mnogo duži uspon. Izlazim sam na vršni greben, šiba hladan vjetar, vidim da je vrh Šahdag još nekih 200-300 m dalje. Vraćam se prema začelju da pomognem onima kojima je sad postalo teško. I zaista oko 9h15, naš vodič Hasan, naša draga prijateljica Lucija iz Zagreba i nas 12 stojimo na vrhu Šahdaga kao prvi Bosanci i Hercegovci. Abecednim redom: Ahmetović Zulfo, Berberović Kenan, Toplić-Berberović Suzana, Čengić Džafer, Hambo Fikret, Handukić Mevlija i Bekir, Herac Nedžada, Slinić Anesa, Talović Ahmet, Šehić-Durmišević Sead i  Zorlak Temima. Slijedi zajedničko slikanje za historiju sa državnim i planinarskim zastavama. Nakon obroka u zavjetrini krećemo nazad. Uspješno prevazilazimo probleme nastale obrušavanjem sipara u potok. U golu, strmu padinu usijecamo gazišta i oprezno prelazimo strma i opasna mjesta. Kad je opasnost već prestala, na zadnjem siparu prije spuštanja na pašnjake zabilježeno je nekoliko posklizavanja i padanja. Dobra dva sata prije dolaska kamiona smo u logoru. Ležimo na suncu s nestpljenjem osluškujći i čekajući zvuk našeg UAZ-a. U dogovoreno vrijeme u logoru su jedan terenac 4x4 i UAZ, svaki sa lubenicom! Nakon osvježenja se potrpamo na kamion i napuštamo prelijepi krajolik vozeći se prema Xinaliqu. U seluu, ponovo prijem sa čajem, slatkišima i slatkom od kajsija. Opraštamo se od ljubaznih domaćina i prije akšama smo u Qubi.

Koliko mi je poznato, ovo je bio prvi BH organizovani pohod u Azerbejdžan. Popet je najistočniji vrh Kavkaza koji visinom premašuje 4000m, a to je 4243 m visoki vrh planine Šahdag. Vjerujem da će u narednim godinama toga biti još i sve više, jer je Azerbejdžan je zemlje ogromnog potencijala. Divni, raznovrsni pejzaži, ljubazni i gostoljubivi ljudi, ukusna i jeftina hrana, veličanstveno gorje i gradovi su me oduševili. U pitoresknoj, mirnoj Qubi, ljudi traže kontakt kako bi vam se nasmijali i pozdravili vas. Užurbani Baku sa svojim širokim ulicama, trgovima i parkovima, spoj starog i modernog, arhitektonski savršeno usklađen, ne bez razloga dobio je ime Pariz istoka.  U planinama vas očekuje ogromni potencijal, zasad bez osnovne infrastrukture, planinarskih društava, domova i markiranih staza. O tome sam razgovarao sa Togrulom, istinskim zaljubljenikom u gorje i velikim radnikom. Togrul je oformio grupu i već su uradili 20 pješačkih staza širom Azerbejdžana. Do kraja naredne godine će biti završeno još 20 novih, a nakon toga slijedi markiranje planinarskih puteva, staza i transferzala. Paralelno s ovim radovima u toku je i institucinalno uvezivanje gdje se očekuje i pomoć države. 

U narednim godinama očekujem brze promjene u infrastrukturi i broju posjetilaca. Za vas koji volite osjetiti nedirnutu prirodu, vratiti se u mirnu prošlost, još nije kasno da pohrlite u Azerbejdžan!

Za sve dodatne informacije i kontakte vam stojim na raspolaganju.  Na kraju još nekoliko fotografija iz magičnog Bakua.