Civilizacija na "kraju svijeta", gledano iz naše perspektive. Foto: Z. Kurtović

Inca Trail nosi u sebi elemente mističnosti. Staza djelimično prati tradicionalni Inca put na Machu Picchu i najpopularnija je planinska staza (hike) u Južnoj Americi

Pojam Inka civilizacije i sadašnje države Peru su nerazdvojno vezani, ali je Peru i mnogo više od toga. Obala Pacifika, Andi i peruanski Amazon, sa mnoštvom tradicionalnih kultura koje su preživjele špansku najezdu, bogatstvo folklora i ponosni ljudi, to je Peru danas.
Cuzco (3326 m n/v) je od 12 vijeka bio prijestonica Inka, sve do dolaska konkvistadora 1532. Vrhunac imperije je bio u vrijeme 9. kralja Inka - Pachacutec-a.
Početkom XV vijeka imperija se pružala od juga sadašnje Kolumbije, do sjevera sadašnjih Čilea i Argentine. Deset miliona žitelja sa tri fundamentalna zakona: Ne ukradi! Ne laži! i Ne budi lijen!
Cuzco danas je lijep, čist, šarmantan turistički centar sa prijateljski nastrojenim ljudima, koji rado dijele svoju istoriju i sadašnjost.

"Sveta dolina" rijeke Urubamba. Foto: Z. Kurtović

Prelijepa dolina rijeke Urubamba ili tzv. Sacred Valley leži sjeverno od Cuzca na 15 km udaljenosti (popularno zvanoj daljini kondorovog leta). Tu su dva poznata arheološka nalazišta vezano za Inka kulturu - Pisac i Ollantaytambo, sa nezaobilaznim lokalnim pijacama. Desetine vrsta krompira i kukuruza glavni su proizvodi živopisnih terasa na strmim andskim padinama.
Mi smo bili tu pred kraj kišnog perioda, kad vegetaciju odlikuje raskoš boja i plodova. Ostaće u sjećanju posjeta lokalnoj familiji u Ollantaytambo-u gdje "guinea pigs" (divlji zamorčići, Cavia porcellus) dijele isti zemljani pod sa ukućanima i gdje tradicionalni religijski ritualni Inka simboli krase zidove, odišući prošlim vremenima.

Fotografija: Eho Anda ćuti se u planinama koje smo usput dotakli. Foto: Z. Kurtović

Dobrodošlica i jutro u Andima obično počinju uz čaj od coca lišća. Za one ambicioznicije i za lokalne nosače služe se i u kesicama za žvakanje.
Trodnevni Inca trail sa završnim četvrtim danom provedenim na Machu Picchu ima u sebi i elemente mističnosti. Zbog ogromnog interesovanja peruanska država je uvela striktna pravila i regulacije. Broj dnevnih posjetilaca je ograničen, a samo organizovanim grupama je dozvoljen ulaz na stazu. Staza djelimično prati tradicionalni Inca put na Machu Picchu i najpopularnija je planinska staza (hike) u Južnoj Americi. Ukupna dužina staze je 43 km, a prelazi tri visinska prevoja, od kojih Warmiwanusqa (ili "Dead Woman's Pass") na 4198 m, uz obilnu kišu koja nas je izdašno natapala, trazi dobru volju i cijedjenje energije da se cilj i ostvari. >

Fotografija: Kolibri, atraktivan dio peruanske faune. Foto: Z. Kurtović

Kada bi kiša na trenutke prestala i oblaci se razbili ugledali bi snijegom prekrivene planine Veronica (5750 m). Naš tim od 8 osoba, mahom iz USA i Novog Zelanda, odisao je optimizmom i upornošću. Nismo vidjeli pumu, pa ni Andskog medvjeda, a sve je nadoknadio ovaj kolibrić koji je srtrpljivo pozirao i dozvolio mi ovaj najbolji foto njegove vrste ikada.
Machu Picchu se prostire na površini od oko 36,000 hektara peruvijanske džungle i krasi ga oko 200 vrsta orhideja i oko 300 vrsta drveća. >

Ljama zapriječuje prolaz na Inca trail-u. Foto: Z. Kurtović

Ljama je simbol Južne Amerike i bliski susreti obično prolaze bez incidenata. Sjećam se pouke da ljame ne treba maziti niti pretjerano "timariti". Pokušavali smo shvatiti razliku izmedju ljama, alpaka i vicunasa. Dodatnu zbrku usložnjava guanaco. Prvo je važno praviti razliku između pojma "ljama", životnje srodne kamili koja se vijekovima koristi za proizvodnju mesa i prenos tereta u Juznoj Americi i "lama" - učitelja tibetanskog budizma. Alpaka je, međutim, pripitomljeni srodnik ljama, poznat po kvalitetnoj vuni, materijalu od koga se izrađuju omiljene rukotvorine i nezaobilazni suveniri. Guanaco i vicunas su divlje životinje koje slobodno žive u prirodi. U Južnoj Americi živi oko sedam miliona pripitomljenih ljama i alpaka.

Machu Picchu iz perspektive kondora. Foto: Z. Kurtović

Kruna Inca traila je završni četvrti dan. Rano ustajanje, približavanje legendarnom Machu Picchu i "Gateway of the Sun" u svitanje dana iza istočnih obzora. "Stepenice sunca" su u šali nazvane "Gringo stairs". Naš vodič je insistirao na lekciji iz geografije - da je Amerika jedan kontinent, a stanovnici obje polovine su Amerikanci.
Sve je bilo impresivnije nego u mislima. Ova Inka rezidencija ili ljetnikovac, ako je to bio, zaista imponuje veličinom, skladom, balansom koji je uspostavljen sa okolnim planinama. Wayna Picchu u pozadini nadkriljuje Inka grad, a rijeka Urubamba zaokružuje strme litice. Magla, oblaci i kondori vode ples bez prestanka oko ovog savršenstva ljudskog duha, mašte i mnogo, mnogo napornog rada.

Machu Picchu i njegova kompleksna osnova, gledano izbliza. Foto: Z. Kurtović

Hiram Bingham, američki historičar, istraživač i profesor Yale univerziteta, otkrio je Machu Picchu 24. jula 1911. godine. Dvanaestogodišnji dječak Pablito je bio prvi lokalni vodič, koji je profesora doveo do ovog u rastinje zaraslog grada.
Grad se prostire na površini od 5 kvadratnih kilometara sa oko 200 kuća i ekscesivnim sistemom terasa za proizvodnju povrća, koje su mu davale neovisnost o kojoj moderni gradovi mogu samo da maštaju. Terase su pravljene i navodnjavane uz maksimalno racionalisanje raspoložive vode, a sistem, koji se nalazi izvan arheoloških nalazišta, i danas je u funkciji.
Machu Picchu je bio i spiritualni centar Inka, o čijoj duhovnosti i misterijama istorija i arheologija još nisu donijeli konačni sud.

Modernu post-Inka civilizaciju još odlikuje siromaštvo. Foto: Z. Kurtović

Po povratku u Cuzco obišli smo Inka muzej, koji obiluje brojnim eksponatima i nadopunjuje priču o ovoj civilizaciji i drugim pre-inka narodima. Izlet u peruvijanski Amazon bio je kompletno različita slika Perua. Kratki let do Puerto Maldonado, a onda vožnja čamcem uz Tambopata rijeku u srce amazonske džungle - svjetski najznačajnijeg ekološkog objekta. Bio je to dodira sa tropskom klimom, obiljem flore i faune, ujedno susret sa "plućima planete".
Naša grupa se više nego prepolovila. Većina je bila na putu ka kući, a mi preostali smo produžili ka gradu Puno i jezeru Titicaca.

Fotografija: Današnji asljednik Inka kulture.. Foto: Z. Kurtović

Ne znam zašto ali riječ "Titicaca" uvijek je imala neku čudesnu, golicavu moć, od prvog saznanja o postojanu ovog jezera na kraju svijeta. Titicaca se može smatrati i morem, po površini slično Jadranu. U govoru drevnog naroda Aymara "titi" znači puma, a "caca" zeleno. Pume (panteri) i zelene boja vode su nekad dominirali okolinom.
Na zapadnoj obali je grad Puno, centar folklora Perua, a istočna polovina pripada Boliviji, čiji se Andi naslućuju u daljini. Ako je šlag na kafu važan dodatak kulinarskom užitku, onda su nama taj dodatak bila tri otoka koja smo obišli u završnici: Taquile, Amantani i ploveća ostrva Uros naroda. Obični topli ljudi su nam otvorili svoje kuće i podjelili svoju bogatu tradiciju i neiskvarenost koju njeguju i održavaju. Završno veče je bio izlazak na vrh Amantani ostvra do hrama Pachamama i ispraćaj sunca nad ovom kolijevkom Inka civilizacije.

K R A J
Zijah Kurtović, maj 2012