Januarski "filigran"...

Pošto je bila izražena sumnja, mi izričito zahtijevamo da se ovo smatra planinarenjem i zato mislimo da je ovim slikama mjesto na Zone-2000

Januar! Ciča zima! Minusi okovali Tajan. Sve je mirno, tiho, ukočeno, beživotno... Jedino pahuljice, koje prolijeću poput Kasperčića, čine da se nešto dešava... Ali i one padaju nekako beživotno, umiru u opštem bjelilu, tišini, bezbojnosti...
Tu filigranski izvezenu beživotnost apsolutno ništa ne može narušiti. Čak ni koraci, ni disanje, ni škripa snijega, ni zajebancija... Bježimo odavde!
Ili ne, čekaj!

Puf, pant, puf, pant...

Kažu: "Neki u nečemu vide ograničenja, neki mogućnosti" (Op.:Z-2000: Sličan je slogan jedne svjetske turističke agencije, ali nećemo o tome). Ganuti tom spoznajom, "atomci" donesoše jednoglasnu odluku (jedan glas je bio za): " 'Ajmo derat Tajan uzbrdo dok se mogućnosti ne preobraze u ograničenja. Kad se više baš nikako ne bude moglo "derat", ograničenja pretvaramo u mogućnosti. Ko je za? Niko! Ima li pitanja? Nema! Idemo!".

Pred zidom ograničenja...

Ko još u januaru, na minus nekoliko, sanja o nekim mogućnostima u planini (tanke su mogućnosti kad se nema na šta ni sjest i jest). Nakon poprilično "deranja", našavši se pred zidom ograničenja, "atomcima" je ostala jedina mogućnost - "derat'" nizastranu.
Nakon kuhanih jaja, luka, torotana, suhovine, "miješanog" vina ili (po želji) vruće vode obojene "nanom", kojom se proces žvakanja podigne na radnu temperaturu, a zatim postrojenje sjekutića i očnjaka obavezno okali ledenim "miješanim", direktno se prešlo na razmatranje transformacije ograničenja u mogućnosti. Kako?

(Mala pauza, samo da se presaberemo... ... ... )
Idemo, vadi čamac!!!

Onima koji nam se smiju poklanjamo veslo!

Čuuuuvaaaaaaaaaaa... ... aajjjjjj!!!!!!!!!!
To je to! Dok sav normalan svijet sjedi kući uz kakvu grijalicu ili "grijalicu", pokušavajući se uzalud oduprijeti minusima, kao komarcima, na Gostoviću je dernek. Kakva zima, minusi, mokre gaće, led, januar, djed mraz, baba zima, p.m... Kakva ograničenja, mi vidimo samo mogućnosti!!!!
(Op.: Z-2000: Pošto se niko nije izričito izjasnio o kakvim se mogućnostima radi, nemojte, kao i mi u prvi mah, pomisliti da se radi o reumi, temperaturi, upali zglobova, upali pluća, potresu mozga i smrzotinama drugog stepena. Neeee!).

Bonk! Dobro veslo! Bonk! Dobra kaciga! Bonk! Dobra leđa! Bonk...

Dok se sav normalan svijet vraća kući manje-više normalno (?!?), npr. na skijama, jakni, najlonu, sličurama, guzici itd... neki se, evo, vraćaju kući čamcem. Barijera ograničenja koju postavljaju zima, strana, snijeg, minusi, djed "M", baba "Z"...(a da nikog nisu pitali) na Tajanu puca poput zvučnog zida. Lomi se i mrvi kao i led koji hoće okovati rijeku. Ali kakva rijeka - takvi "atomci". Iako je nekad, kao kod svakog "probijanja"* malo tvrdo, pa puca, otpadaju bubrezi, paraju šavovi... "deremo" dok se mogućnosti opet ne preobraze u ograničenja. Pa sve tako..." (Op. Z-2000: Bože, ove raje?!?)

*"atomci" se izvinjavaju na izrazu

(Mala pauza, da se presabaremo... ... ...)
Ama, "deremo" još jednom, dok čamac nije ispuh'o?

Ekipa:
Kamera-suport: Slađo, za kamerom: Guli & Johnson, za veslom: Aldin i Ado, za volanom: Goran i Neso: za šparetom: Eka i Dženana... Jan. 05.