Na ovoj turi smo bili prije nekih 7 godina, ali je bila zimska i kružna. Sada, kao da smo tu prvi put, sjetio sam se samo nekoliko detalja. 

Ovaj put smo je htjeli malo skratiti pa smo krenuli iz sela Mijakovići (u suprotnom pravcu) i vratili se istim putem. Dobar dio puta je moguće proći makadamskom cestom. Mi smo odlučili da prema vrhu idemo planinarskom stazom, a da cestu koristimo u povratku. Staza je markirana, ali na nekim dijelovima ima propusta tako da je vrlo lahko promašiti skretanje. Osim toga mjestimično je i potpuno zarasla. Naravno to nam ni u kojem slučaju nije pokvarilo ugođaj. Prvi dio puta, onaj sa najjačim usponom, je kroz šumu tako da je bilo prilično ugodno za hodati. Nkon nešto više od dva kilometra se izlazi iz šume, ali je uspon dosta blaži. Malo je zamorno jer se nekoliko puta staza spušta i ponovo penje i to skoro za 50% poveća visinsku razliku

U gornjem dijelu staze su padine obrasle borovnicama. Na desetine berača su ih vrijedno skupljali u kante i onda iste nosili nizbrdo. Nažalost to se radi sa češljevima koji znatno uništavaju biljku. Ispod kote Sridice smo naišli na izvor, koji nam je dobro došao da dopunimo zalihe vode u oba pravca. Kada je ovako toplo vode nikad dosta. 
Na vrhu smo napravili dužu pauzu, uz ručak i kahvu odmarajući se u "debeloj" hladovini.

 Kao što smo i planirali, vratili smo se istim putem. Ovaj put smo išli makadamskom cestom da izbjegnem spuštanje niz klizave strme dionice planinarske staze. U selo smo stigli nešto iza 6. Kako je dan dug, nismo morali žuriti i ograničavati vrijeme za pauze. Uživanje je bilo na 100% :).

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)