Selačka planina se nalazi zapadno od Nišičke visoravni, a južno od Vareša. U njenom podnožju je naselje Seoci, a jugoistočnim obroncima protiče rijeka Misoča. Najviši vrh je na 1232 mnv.

Zapadno od Selačke planine nalazi se Budoželjska planina, sjeverozapadno je Perun, na sjeveru Zvijezda, dok je od Čemerske planine na jugu odvaja kanjon rijeke Misoče.

Često kod planiranja ture veliki izazov bude dolazak do početne tačke. Loši makadamski putevi, neki potpuno zarasli, neki nanovo probijeni, a kod nas je do svježih informacija jako teško doći. Topo karte koje imamo stare su više od 50 godina, a ove online često su nepotpune. Zato se nekako snalazimo kombinacijom svih dostupnih karti i satelitskih snimaka.

Naša planirana početna tačka bila je marker „Ulazak u šumu“. Pored se na satelitskom snimku vidjelo i proširenje gdje možemo ostaviti auto. Za navigaciju do početne tačke koristimo Google Maps i prilično dobro odradi posao. Rijetko se desi da odabere loš put, ali ponekad nas iznenadi. :)

Iz Sarajeva do Breze, zatim desno preko Bukovika do Slivna. Tu se negdje sa asfaltnog puta skrene lijevo na makadam prema Neprivaju i Debeloj međi. Makadam polahko postaje sve lošiji. Vide se tragovi izvlačenja šume i prolaska velikih vozila, a onda na jednom proširenju put jednostavno nestaje, barem put pogan za vožnju. Do naše polazne tačke falilo je još nešto više od jednog kilometra.

Vidi se da je put dalje nekada postojao. Sada je to potpuno zaraslo, a duboke tragove guma vremenom je ispunila voda potoka Muhaševac. Negdje na nekom od putokaza pročitasmo da mu je ime Kaljavi potok, što mnogo više odgovara situaciji na terenu. Nakon probijanja kroz taj zarasli i blatnjavi put, nakon jednog kilometra izađosmo na dobar makadam i proširenje odakle smo planirali krenuti.

Ka jugu ide još jedan makadam, koji vodi ka vrhu, ali u širokom luku. Mi smo to skratili usponom kroz šumu i izašli na Gradinu. Od tog mjesta sve do vrha vodi makadamski put, koji izgleda friško napravljen jer se ne vidi na satelitskim snimcima iz 2025. godine. Put se završava na samom vrhu, livadom koja je okružena drvećem pa se horizont teško vidi. Na mjestu gdje se završava put nalazi se i najviša tačka planine, iako je trigonometar na drugom kraju livade.

Nakon malo duže pauze krenuli smo nazad. Ovaj put, umjesto kroz šumu, išli smo okolo putem, a onda kroz Kaljavi potok do auta.

Tek nakon ture na Google Mapsu smo vidjeli da smo, umjesto skretanja za Neprivaj, trebali produžiti još malo asfaltom ka Orahovu i došli bismo na onaj dobri put koji vodi do naše planirane polazne tačke, pa čak i do samog vrha. Ali, kao što rekoh na početku, zbog nedostatka informacija takve je stvari nekad nemoguće znati dok ne izađete na teren.

Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)