(Foto:Wikipedia): Gordi, narcisoidni Mt. Hood uhvaćen u trenutku dok se ogleda u vještačkom jezeru Trillium

Bilo kuda, Mt Hood svuda! Nije se nikako mogao izbjeći.
Sa svojih 3 429 metara Mt. Hood je najveća glečerska planina u američkoj državi Oregon i smatra se, nakon japanske svete planine Fujiyama, najposjećenijom penjačkom destinacijom na svijetu. Svake godine oko 10.000 ljudi pokuša popeti Mt. Hood. 

"Kući" skijalište Timberline u podnožju planine Hood slovi kao najpoznatije Sjevernoameričko skijalište.

Kada smo se moj kanadski prijatelj Jason i ja na noć prije uspona našli u podnožju Mt Hood malo smo se kolebali. Nije nam padalo na pamet da ignorišemo situaciju i potcjenjujemo planinu. Razmišljali smo čak da se uopšte ne pokušavamo ni penjati jer su užasan vjetar i tamni i teški oblaci slutili nevremenu i stanju "ni tamo - ni ovamo", kao kad ti "hoćemo li - nećemo li" zastane kao komad vruće pogače u grlu i kada se nemir kao dječiji strah pred nekim jezivim legendama iznenada pretvori u odvratnog uljeza koji bjesomučno osvaja snove i pretvara ih u nesanicu i košmare. Pošto je jutro uvijek pametnije od noći, odlučismo ipak da prespavamo tu. 

Mount Hood, Oregon - South Side Features

Krećemo u napad na, od ljepote razjarenog i gnjevnog, Wyeast-a (Mt. Hood)

Vjetar je dugo u noć hranio naše sumnje da ćemo uopšte i krenuti ka vrhu, ali jutro je ipak bilo druga priča. Sunce, prve naznake topline i tek malo vjetra - odluka da se ipak krene bješe jednoglasna. Krenusmo, ali opet oprezno, gledajući s nepovjerenjem na onu narodnu kako se po jutru dan poznaje, budući da je Mt. Hood čuven po vremenu koje se svakog trenutka može promijeniti. Nagli padovi temperature od čak i 15 stepeni u toku manje od jednog sata uopšte nisu rijetkost.
Postoji nekih trideset alpinističkih ruta koje vode do vrha Mt. Hood, a najpopularnija i relativno najlakša je "Južna ruta". Zanimljivo je da je to ujedno i ruta na kojoj se na Mt. Hood-u najviše gine, što se vjerovatno može pripisati činjenici da njom idu najmanje iskusni penjači, ali i oni koji tu "laku" rutu potcijene. Od sredine sedamdesetih godina na ovamo Mt. Hood je uzeo više od 100 ljudskih života. Glavni uzroci su, kaže statistika, hipotermija i padovi. 

Čeljust glečera Palmer (uvijek smrti gladna).

"Južna ruta" nas vodi preko Palmer glečera. Mt. Hood se inače nalazi u okruženju jedanaest glečera od kojih je sedam naročito izloženo topljenju, izgubiši čak i do pedeset posto svoje površine u zadnjih stotinu godina. I planine su, znači, uveliko počele plaćati cijenu globalnog zagrijavanja - zvuči opštepoznato, ali tek se u susretu sa glečerima doživljava konkretno i uvjerljivo. "The Daya after tomorrow" postaje naša stvarnost. Za nekoliko decenija se može desiti da upravo ova ruta koju smo Jason i ja penjali tog majskog dana bude "istorijska" i da se pretvori u uspomene na neko davno, toplije i sretnije vrijeme - vrlo ironično, ali naše vrijeme. 

Pogled u pravcu zapada od Triangle Moraine (Trokutaste morene)

Zapadno, nedaleko od Triangel Moraine (Trokutaste morene), koja leži na visini od 2 926 metara, nalazi se tzv. Illumination Rock. Danas je ova stijena trn u oku mnogih penjača slobodnim stilom, koji su česti gosti ovdje. Skijaši, oni najsmjeliji, pak, penju "Južnom rutom" do iznad Triangle Moraine da bi se zatim strmoglavo, no elegantno, spustili u podnožje Mt. Hood-a.
Nesagledive količine snijega koje su ležale oko nas s pravom su mogle da potvrde dobar glas Mt Hooda kao planine čija su skijališta otvorena tokom cijele godine, izuzev dvije sedmice u septembru. Grandioznost i mistiku okružja Timberline, koji izaziva strahopoštovanje, primjetio je i režiser Kubrick koji je 1980 godine izabrao ovu lokaciju za snimanje filma The Shining.

Kuloar The Hog Back (3 170 metara)

Najteži i ujedno najopasniji dio "Južne rute", naime, prolaz The Hog Back, zahtjeva upotrebu konopa zbog izloženosti grebena i mogućnosti pada i otklizavanja u pukotine. Ovaj dio je ujedno i najprometniji dio ove rute, no u toku našeg penjanja do vrha sreli smo samo jedan par, što nas je jako iznenadilo imajući u vidu statistike koje rangiraju Mt. Hood kao najposjećeniju planinu na svijetu

Dio uspona prije Pearly Gates - Bisernog prolaza

Ime Mt. Hood-a datira iz 1792 godine i dato je u čast britanskog oficira Aleksandra Arthura Hooda koji, da ironija bude veća, ovaj vrh nikada nije ni vidio. Prvi Amerikanci na vrhu ove planine, a neznajući za Britance, nazvali su ovu planinu Planina vodopada ili indijanski Mount Timm zbog, kako to samo ime kaže, velikog broja vodopada u bližem okružju.

Ispod Crater Rocka i pred ulazak u procjep Pearly Gates, 3 353 metara

Dok smo prolazili pokraj Crater Rocka, stjenovitog vrha u blizini samog vrha Mt. Hood, nastalog u zadnjoj od ukupno četiri zazbilježene erupcije u posljednjih 15 000 godina postojanja ovoga spavajućeg vulkana, bili smo omađijani miomirisima sumpora koji su dolazili iz pravca "Luciferove kuhinje" (Devil's kitchen). Naučnici predviđaju da bi ovaj trenutno uspavani vulkan Mt. Hood mogao da se probudi u toku narednih 75 godina. Meni se zaista tog dana s vremena na vrijeme činilo kao da se Mt. Hood na nekim mjestima bunio i silovito napinjao pod našim kramponima.

Jason na vrhu Pearly Gatesa (Bisernog prolaza)

Atraktivni Biserni prolaz (Pearly Gates), koji vodi ka vrhu Mt. Hood je u stvari "most" između prolaza The Hog Back i samog vrha Mt. Hood. Dok smo penjali kroz ovu bisernu kapiju, cijelo vrijeme sam u mislima imao šapmpitu, a ne na bisere. Snijeg koga je vjetar nabio i nalijepio po stijenama vjetrovitog grebena me neodoljivo podsjećao na čvrsto umiksani snijeg od bjelanjaca. Vjerovatno sam bio umoran i gladan.

Mt Shasta se, mislim (mislim, dakle postojim) nazire u pozadini

Poslije tehničkog djela penjanja kroz procjep Pearly Gates i nadljudskih napora da se konačno maknemo izloženosti visinama i glečerskim pukotinama i izađemo na blaži dio, odlučili smo da pred samim vrhom napravimo malu pauzu i podrobnije osmotrimo nemirne oblake i vrhove oko nas. Pokušavali smo da se orijentišemo, imenujemo, ali i u sjećanje ugraviramo neke od planinskih vrhova koje smo zadivljeno gutali očima.

Ponosni Jason na vrhu ponosnog Hood-a ili "Wendy, I'm home"

Na vrhu nas je dočekalo veliko, ali zubato sunce. Jason je iskoristio priliku, pošto je bila dobra vidljivost, bar u onom dijelu svijeta iznad oblaka, da ponovo sa ovog mjesta pokuša da na sjevernoj strani vrha upre prstom u planinske vrhove Mt. Adams, Mt. St. Helens i Mt. Rainer, i na južnoj strani vrhove Mt. Jefferson i Mt. Three sisters. U sve to je bila umiksana jedna legenda i novostečeno znanje o položaju Mt Hooda u odnosu na ove vrhove.

Uzeti srk prostora i veliki gutljaj sunca prije tabananja nazad.

Od malena sam mislio i starije uvijek pokušao uvjeriti da je toplije na planinama, pošto su planinski vrhovi bliže suncu. Već zadnjih par godina vidim da sam vođen naivnom dječijom logikom dugo godina živio u zabludi. U to sam posebno bio uvjeren ovdje, na ledenom i vjetrovitom Mt Hood-u. No, odanost zonzonkom pokretu i solidarnost prema drugovima zonzonima, koji se u ovom trenutku, kao i ja, smrzavaju na nekom od vrhova širom svijeta, ipak me ohrabrila tako da sam zbog fotografisanja sa zastavom ostao duže nego je sama "situacija" dozvoljavala.

Silazak i ponovno "rad sa užetom".

Iako nabijeni srkletom i nekakvom kao potrebom da što prije siđemo u podnožje planine, ipak smo bili dovoljno samosvjesni da mislimo na sigurnost. Ponovo smo se jednoglasno odlučili za upotrebu užeta kako se spuštanje "u leru" ne bi otelo kontroli. Bili smo već jako umorni. Dešava mi se često u planinama, kad sam na izmaku snaga, obično zadnjih par kilometara do samoga cilja, da pomislim kako bi mi dobro došla sva ona snaga iz zadnjih zalogaja koje sam uvijek odbijao da pojedem.

"Climbers, beware the Mt Hood triangle!". Hm, trokut je, kako god ga okreneš!

O trokutu! Kud god okreneš, oko planine Hood dočeka te trokut, kao npr. Trokutasta morena (Triangle Morani) trokut Južne rute, Trokutasto jezero (Triangle Lake) ili pak legenda o tragičnom ljubavnom trokutu, koju pomenuh na početku. Legenda indijanskog plemena Multinomah kaže da je Mt. Hood, u narodu bolje poznat kao Wyeast, u stvari bio jedno od troje ludo zaljubljenih. U klasičnom ljubavnom trokutu, braća Wyeast (Mt. Hood) i Klickitat (Mt. Adams) se zaljubljuju u ljepoticu Loowit (Mt. St. Helens) koja ne može da se odluči ni za jednog od njih. Ispunjena strašću i bijesom proisteklim iz dokazivanja svoje ljubavi prema ljepotici koja je uzdrmala njihov bratski odnos, drama ovoga ljubavnog trokuta završava se krvavim dvobojem nad čijim ishodom se otac Sahale zgrozi i u svojoj srdžbi i gnjevu zbog nezrelosti svojih sinova, sve ih poubija i pretvori u planinske vrhove.
Pošto je Loowit (St. Helens) bila najljepša, njen planinski vrh je daleko najljepši, simetričan i blago zasniježen. Wyeast (Mt. Hood) planinski vrh gord i uzdignute glave, pak, zrači ljepotom i ponosom. Klickitatovo (Mt. Adams-ovo) od tuge za Loowitom vlažno lice, ovjekovječeno je u planinski vrh pognute glave sa pogledom uprtim u pravcu ljepotice (Mt. St. Helens) zbog koje svi izgiboše i okameniše se. Ovom prilikom čusmo i "priču" jednog od vrhova tog trougla, naime Mt. Hood-a, ali sebi na glas obećasmo da ćemo uskoro skoknuti i do susjednih planina da iz prve ruke čujemo priče drugo dvoje zaljubljenih, ljepotice Mt. St. Helens i upihanog Mt. Adamsa.

PS: Vraga bi i Pitagora ikad izmislio trokut da nije bilo žene!