Bobovica, selo na rubu Visočice, je izgledalo potpuno napušteno. Dok smo parkiravali auto nismo vidjeli nikoga, čak nije bilo ni dima iz dimnjaka na obližnjim kućama.
Uska asfaltna cesta je do sela bila čista i suha, ali kako se uđe među kuće na njoj je bio debeli sloj leda. Jedino živo stvorenje koje smo primjetili je veliki pas u jednoj avliji. Krenuli smo makadamskim putem, koji počinje nedaleko od džamije ka jugu i podnožju Drstve. Koliko sam uspio primjetiti ovu stazu planinari je vrlo rijetko koriste. Ipak dobro je markirana jer se nalazi na trasi Crvene staze Vučko traila.
Staza prvih par stotina metara vodi kroz jednu vododerinu, a zatim ulazi u šumu i polahko se rubom grebena penje ka vrhu. Sa tog dijela se pruža lijep pogled na selo Bobovica, Bjelašnicu, Hojtu i Treskavicu. Kako se povećavala nadmorska visina na stazi je bilo sve više snijega, ipak, premalo za ovo doba godine. Poslije dva kilometra uspona kroz šumu izašli smo na jednu malu livadu, na kojoj je bilo nekih 30-40 cm snijega te je valjalo proprtiti stazu. Od tog mjesta ostaje još 300-400 metara uspona kroz šumu i izlazi se na greben Visočice, sjeverno od Drstve.
Oblaci su bili nisko i čitav greben je bio prekriven maglom. Povremeno bi je vjetar rastjerao i otvorio pogled ka kanjonu Rakitnice, Lukomiru i našem današnjem cilju Drstvi. Sa tog mjesta je ostalo još nekih 500 metara uspona grebenom do samog vrha. U momentu kad smo došli na Drstvu vjetar je rastjerao maglu, tako da se otvorio pogled na veći dio Visočice. Dobili smo priliku da snimimo ovu panoramu, ali to je vrlo kratko trajalo.
Magla se vratila, ali barem nije bilo vjetra pa smo napravili malo dužu pauzu za ručak. Dan jeste još uvijek kratak, ali kako tura nije duga bilo je dovoljno vremena. U Bobovicu smo se vratili istim putem. Iako je prognoza za poslijepodne najavljivala pogoršanje vremena nas je u selu dočekalo skoro potpuno vedro nebo i oko 10°C. Tek je počeo februar a nekako je već mirisalo na proljeće.
Izlazak na Drstvu preko grebena sa vrha Vito je sigurno jedna od atraktivnijih tura u našoj zemlji. Ipak, i ova staza iz sela Bobovica je lijepa i ne treba je zanemariti. Ukoliko u grupi imate dva vozila, ne bi bilo loše jedno parkirati u Tušilima, pa onda sa Drstve produžiti preko grebena na Vito i spustiti se u Tušila. Na taj način ova tura dobije dosta na atraktivnosti i ljepoti. Mi smo to uradili prije pet godina (Opis ture), ali nismo baš najbolje isplanirali povratak iz Tušila u Bobovicu (oko 7km), pa je valjalo moliti nekog od planinara u domu da nas odveze do auta.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1295 m
- Maksimalna brzina
- 4.68 km/hr
- Maksimalna visina
- 1844 m
- Prosječna brzina
- 0.94 km/hr
- Ukupan uspon
- 605 m
- Ukupna udajenost
- 5.88 km
- Ukupan silazak
- 629 m
- Ukupno vrijeme
- 6h 16m 59s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Bobovica
|
1300 m | 0 km |
| 2 |
Brvanjske Stijene 1621m
|
1598 m | 1.51 km |
| 3 |
Drstva
|
1821 m | 2.41 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 108 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
