Planinarski vodič nije isto što i vođa puta. Obojica imaju svoja zaduženja da planirani izlet protekne u najboljem redu.

Dužnost planinarskog vodiča je vođenje planinara na izletu tj. na turi, a vođa puta kreiranjem ture, u dogovoru sa planinarskim vodičem i organizacijom izleta: ugovara prevoz, noćenje, ishranu, prikuplja uplatu od učesnika, plaća nastale troškove i sl., te odgovara za ukupnu organizaciju izleta. Vođa puta se obično angažuje na višednevnim izletima. Na jednodnevnim izletima, naročito u obližnje krajeve, vođa puta je ujedno i planinarski vodič na turi.Vođa puta zavisno od broja učesnika izleta, angažuje jednog ili više planinarskih vodiča-pomoćnika.

 Planinarski vodič je osoba koja dobro poznaje područje na kojem se izlet organizuje i koje je prošao više puta iz raznih pravaca, u sva četiri godišnja doba. Prilagođava izlet meteorološkim uslovima, pomaže učesnicima izleta na lakšem savlađivanju poteškoća proisteklih na planinskom terenu, vodi brigu o zaštiti okoliša, biljaka, divljih životinja i kulturnim-istorijskim spomenicima. To je osoba koja se bavi planinarenjem duže vrijeme i školovana na kursu u organizaciji verifikovanog planinarskog saveza ili planinarskog društva, nakon kojeg mora provesti najmanje tri godine kao vodič-pripravnik. U tom periodu stažira tj. usavršava svoje znanje, detaljno upoznaje planine i planinarske ture, a na izletima asistira iskusnijem vodiču. Svi polaznici kursa za vodiče-pripravnike, moraju biti u planinarstvu najmanje tri godine, da nisu mlađi od 18 godina i da imaju završenu srednju školu, da posjeduju ljekarsko uvjerenje o zdravstvenom stanju, preporuku svog planinarskog društva i da položi prijemni ispit. To je uslov za upis na kurs, barem je tako kod nas u BiH. Trebalo bi dopuniti ove uslove i da kurs ne mogu pohađati osobe koje nisu završili “Osnovnu školu planinarstva“. Nakon provedenog stažiranja i provjere rada u tom periodu, pristupa se ponovnom ispitu, gdje vodič-pripravnik, postaje u početku vodič društvenih izleta, a naknadnim usavršavanjem stiče i druge kategorije i zvanja. Svi vodiči bi trebali biti u Vodičkoj službi, koju vodi Komisija ili Stanica za vodiče, njihov rad treba biti popraćen, a svake godine na dodatnim vježbama i ispitima, vodiči bi trebali produžavati svoje licence. Stalan i kontinuiran rad na stručnom usavršavanju, u individualnom, te u okviru planinarskog društva, treba da bude stalni zadatak planinarskih vodiča.

Prije polaska na izlet, potrebno je da se vodič obrati učesnicima, pozdravi, predstavi sebe i svoje pomoćnike, te izvrši prozivku, po spisku učesnika. Zatim treba da opiše pravac kretanja i plan za taj dan, naglasi težinu i vrijeme potrebno za uspon, odnosno povratak. Vrlo je važno pregledati obuću, odjeću i ostalu opremu učesnika primjerenu zahtjevima izleta, provjeriti nose li dovoljno vode i hrane, izvršiti određene korekcije ( napr. dotezanje ruksaka ili podešavanje visine štapova, izvršiti zaštitu od sunca i sl.) , a učesnicima postaviti jedno vrlo važno pitanje:“ Ima li neko u grupi ozbiljnijih zdravstvenih problema sa srcem , šećerom ili nekim drugim oboljenjem, a da to treba reći“. Ovdje je bitno, u samom startu, donijeti odluku da li neko napr. sa “anginom pectoris“ može krenuti na neku srednje ili tešku turu, kao i to, ako je stanje pod kontrolom, da se vodiču saopšti terapija koja se koristi, a u slučaju potrebe, gdje se nalazi i kako se koristi.

Planinarski vodič ima pravo „rukovođenja“ grupom, što podrazumijeva diskreciono pravo nakon lične procjene zdravstvene i kondicione sposobnosti učesnika. Naročitu pažnju, prije polaska na izlet, mora obratiti na fizičke i tehničke mogučnosti drugih, u šarolikom sastavu grupe. Može zabraniti polazak na izlet ili uspon na vrh pojedinog učesnika, zbog određenih zdravstvenih tegoba ili ne posjedovanje adekvatne obuće, odjeće i opreme, ali obavezno, imajući na umu da ga ne ostaviti „na cjedilu“ u planini, kao i pravo isključenja učesnika iz skupine, ako ga zbog toga neće dovesti u opasnost. Obično se te odluke donose na samom polasku neke urbane ishodišne tačke, gdje ovi što ne idu na uspon-ostaju. Kada se sve ove radnje urade, onda vodič saopštava da će se grupa kretati u koloni, da će on biti na čelu kolone, imenovat će pomoćnika koji će obezbjeđivati sredinu kolone i pomočnika, koji će biti na kraju/začelju kolone. Učesnicima treba reći, da niko ne može ići prije čelnog, odnosno iza začelnog vodiča. Dobro bi bili, kod složenijih tura, sa većim brojem učesnika, da vodiči budu uvezani radio stanicama. Iza vodiča bi trebali biti oni sa slabijom kondicijom, djeca, žene i stariji učesnici, koji bi svojim tempom određivali brzinu hodanja. Pravljenje većeg razmaka, često zastajkivanje, fotografisanje, doprinose da se kolona „razvuče“, te da oni na kraju/začelju, moraju dodatno ubrzavati i trošiti nepotrebno energiju. Učesnicima je potrebno skrenuti pažnju na pravilno hodanje u koloni, a naroćito zimi, kad se pravi u snijegu-prtina, odnosno, učesnike naučiti kako treba praviti pravilnu prtinu.

Planinarski vodič treba svojim autoritetom da ulijeva povjerenje kod učesnika izleta, da poznaje psihologiju ljudi, kao i sve ono što grupa u njemu treba da vidi. Prvenstveno, planinarski vodič je osoba koja dobro poznaje prostor u koji vodi ljude i spretan je u snalaženju na terenu, ima sposobnost vođenja i organiziranja grupe. Svaki vodič mora znati osnove topografije i orjentacije (čitanje karte), a na svaki izlet nositi kartu-mapu terena kojim se grupa kreće, kompas ili GPS, kojim dobro zna rukovati.

Glavni zadatak planinarskog vodiča je da se svi učesnici izleta vrate na broju, bezbjedno i bez povreda, a dužnost učesnika izleta je da poštuju sve odluke vodiča i da za vrijeme trajanja ture ne izgube ga iz vida.

Planinarski vodič je moralno i krivično odgovoran za grupu koju vodi, odnosno, odgovoran je za svoj rad po kodeksu ponašanja planinara propisanog od strane planinarskog saveza. Tako isto, svaki pojedinac na izletu, ide na vlastitu odgovornost i snosi odgovornost za svoje postupke. U slučaju nesreće, vodič je dužan organizovati pomoć i spriječiti širenje panike.

Vodič je ustvari službeno lice ispred planinarskog društva ili vodičke službe koje je organizovalo izlet i pred zakonom je on odgovoran za sve nastale nesreće, od trenutka polaska do trenutka povratka.
Planinarski vodiči djeluju amaterski, a svoje obaveze ostvaruju na profesionalan način. Potrebno je naglasiti, da vođenje nije rekreacija. To je aktivan i odgovoran posao, u većini slučajeva pripreman i planiran sa velikom pažnjom. Planinarski vodiči se organiziranjem izleta bave dobrovoljno, ali ne svojevoljno i zato učesnici nemaju pravo prigovarati i ogovarati. Učesnik grupe dolaskom na izlet automatski se obavezuje na grupnu disciplinu i poslušnost planinarskom vodiču.

Kada se učesnik/ci neodgovorno ili neadekvatno ponaša/ju, planinarski vodič upozorava učesnika/e o toj okolnosti, javno, pred grupom, skida odgovornost sa sebe za ponašanje pojedinih učesnika ili grupe.

Planinarski vodič ima obavezu i odgovornost, ali ima i svoja prava. To su pravo na vođenje i napredovanje, pravo na troškove (besplatan prevoz i noćenje u domu), pravo na određenu novčanu nadoknadu (za troškove hrane, habanje obuće, odjeće i ostale pl. opreme), pravo da sudjeluje u pripremi ture, da na početku ture upozore na težinu i zahtjevnost i da na osnovu toga one koji nisu spremni za takvu težinu ture isključi rad sigurnosti, da odloži ili prekine turu, ako je u interesu sigurnosti, ima pravo da odabere turu koju želi voditi i svog pomoćnika.