Dok zvijezde otpadaju s neba od studeni, djevojkama je najtoplije utočište narandžasta kupola šatora. Eh, nek im bude kad hoće same... bez momaka...

Ana Marija Bojko, alias Ane i Mare, zonzon po ubjeđenju i opredjeljenju, bila je vođa Prve hrvatske ženske ekspedicije na jedan osamtisućnjak. U uvjetima kad su sve ostale ekspedicije zbog nevremena odustale od uspona na sam vrh Cho Oyu, čak pet djevojaka iz grupe probilo se bez kiseonika na vrh Tirkizne Božice (8201m). Pogledajmo dio toga iz Aninog ugla... ovaj, Marinog... Ne, Aninog... hm, svejedno...

Chupo: Ane i Mare, od srca čestitamo na izuzetnom uspjehu ekspedicije, za koji si ti, kao vođa, nesumnjivo zaslužna. Evo prvo pitanje, ima li frajera na tim ekspedicijama u Himalaje ili se mora povesti sa sobom? Kako se inače rješava problem grijanja?

Ane i Mare: Namaste!
Hvala! Ima frajera i više nego je potrebno. Neke ti je drago vidjeti, druge nije i onda se skrivaš po šatorima ili kao moraš na wc jer baš te danas proljevalo... kupiš dobru vreću ili si zemeš cimericu... postoje tu i svijeće koje dižu temperaturu u šatoru za nekoliko stupnjeva...

Stijena Cho Oyu preko koje vodi "Normal route" - četiri dana uspona u idealnim uvjetima.

Chupo: Ako bih ja morao, nedajbože, povest curu ili ženu na jednu himalajsku turu, npr. treking iznad 6000m ili, što da ne, osamtisućnjak, šta je jednoj ženi neophodno obezbijediti na takvim visinama gdje Visa kartica ne 'pali'?

Ane i Mare: Ouf! Nemoj mene to pitat. Ne razumijem ti ja taj dio ženskog bića. Oduvijek sam voljela spavati vani i provodit vrijeme u divljini, iskorištavat prirodne resurse za "preživljavanje". Čak sam, ko mala, iscenirala situacije i vikendom sam po cijele dane bauljala po šumi, spavalo se u kućici na drvetu... zapričah se i skrenuh s teme... meni je trebala samo dovoljna količina cigareta... 

Nakon Pudje, obaveznog budističkog vjerskog obreda, čovjek se osjeća prilično, hm... produhovljeno. Foto: Jele

Chupo: S obzirom da je čovjek na većim visinama bliže bogu, kako stoji stvar s religijom na ekspedicijama? Uz povećan faktor rizika, postaje li čovjek mrvicu religiozniji, ekstremno religiozan ili ogugla na sav taj budizam kome je izložen?

Ane i Mare: To su predrasude. Bog ne živi na nebu. Jednako si mu blizu i na Everestu i pod morem. Sve ovisi koliko ga sam blizu pustiš. Po budizmu, Bog je u tebi tj. ti si Bog... da se ne desi k'o u prethodnom pitanju, stat ću dok još mogu... Budizam rules! I inhalator. 

A, malo se i hodalo! Omaklo se! Pogled na C1 sa "puta" ka C2. Foto: Jele

Chupo: Osim Željinog šala, da li si sa sobom nosila još koju amajliju i da li i one funkcioniraju jednako dobro pri niskim temperaturama kao i plavi šalovi?

Ane i Mare: Pa sad, možda je tebi Željin šal amajlija, ja sam ga uzela sa sobom samo iz ljubavi prema ljudima koji su me molili da ga ponesem. I nije da nešto grije. Pogotovo jer ga moraš kopčat zihericom. Na tako niskim temperaturama, dolazi do simbioze metala i kože i zna biti vrlo bolno... 

Problemi tehničke prirode su riješeni, ovo je fotografija primopredaje Željinog šala u podnožju impozantne stijene Cho Oyu.

Chupo: Ovo je jako važno za navijače Sarajeva: Šta se desilo sa Željinim šalom?

Ane i Mare: Željin šal je ili negdje oko Ama Dablama (ako Bog da, bit će i na vrhu istog - javim čim saznam) ili je na putu za Ameriku. U rukama je strasnog navijača Želje koji ima doma sve moguće navijačke rekvizite, ali ne i ovakav šal. Naime, kod Naima je (Naim Logić, op. Z-2000). Ima i fotka sa primopredajom, ali to tek kad riješim neke probleme tehničke prirode...

Base Camp Cho Oyu - idilično za one koji podnose!

Chupo: Kad ste stigli u BC, stigla je do nas vijest da si se srela sa nekim "zonzonima" koji su bili na tajnom zadatku (niko nije znao da su tamo, niti šta rade). Možeš li nam odati više pojedinsti oko toga?

Ane i Mare: Jedino što mogu kazat, jedini su s kojima sam komunicirala iz ostalih ekspedicija. Znam da su, prije nego se Petar popeo na Everest, odlučili otić na Cho Oyu i popest se, kako bi Bosni dali "osamtisućnjak". Na žalost, vođa njihove ekspedicije je odlučio, nakon 8 dana kijameta, da je dosta i naredio evakuaciju sa brda. Oni su imali i problema na C1. Ostali su bez šatora. Naše cure su gledale kako ih vjetar razbacuje...

Na ekspediciji je čistoća pola zdravlja - druga polovica je prljavština.

Chupo: Onaj mali feninista što čuči u svakom od nas, pa i u tebi, da li se nakon ovog uspjeha definitivno opredjelio za pantolone? Kako djevojke inače reaguju nakon onakvog uspjeha, osjećaju li se ženstvenijim ili onako, više "mačo"?

Ane i Mare: Pred kraj sam razmišljala kako ću, čim dođem u civilizaciju, prvo obući suknju. I bi tako... U svakom slučaju, nakon 29 dana u bazi, dosta ti je svega i sanjaš o tome da se lickaš sa raznoraznim kremicama, nakon SVAKODNEVNOG tuširanja, nabaciš malo šminkice, haljinice, parfemi... ma znaš, da budeš dama... ali džabe, treba vremena odviknut se od prdenja, podrigivanja, psovanja, pljuvanja (jesu sve radnje na "p" tako...?)

Base Camp Cho Oyu - downtown!

Chupo: Šta je tebi, kao osobi, u svim ovim događanjima, naporu, neizvjesnosti, obavezama, odgovornosti itd... nedostajalo, nešto što ne možeš ponijeti od kuće?

Ane i Mare: Radio! Na završnom derneku nisam se mogla sjetiti tekstova pjesama koje su mi drage...

Nizvjesnost šta se dešava sa djevojkama na putu ka vrhu je ubitačna!

Chupo: Da li si doživjela, prepoznala ili bila svjesna trenutaka (a da možda niko drugi nije) koji su mogli dovesti do nesreće. Šta je inače bio najkritičniji momenat ekspedicije?

Ane i Mare: Ustvari, nije bilo takvog trenutka. Jedino, "usrali" smo se kada se druga grupa, nakon što su krenuli sa C3 na vrh, nije, zbog jakog vjetra, javljala cca 10 sati. Zadnje javljanje je moguće dolaskom na vršni plato, a na samom vrhu nema signala (po platou moraš hodat sat do dva do vrha - visinska razlika dvadesetak metara). Ako me ikad bilo frka u životu, bilo me tada... 

Tirkizna božica u večernjoj toaleti.

Chupo: Uz svu veličinu i značaj nekih momenata, često se u sjećanje ureže nesto sasvim drugo, naizgled beznačajno, ali nešto što nas izuzetno ispunjava, čini ono što radimo lijepim, vuče naprijed itd. Daj nam nekoliko takvih sličica.

Ane i Mare: Moram priznat da još nisam posložila sve u glavi. Još uvijek je platno relativno prazno. Svaki dan se sjetim nečeg novog i tako upotpunjavam sliku. Pitaj me ovo za jedno mjesec dana... Znam samo da sam na ekspediciji stekla drugove do groba i kroničnu upalu sinusa... 

Zbog ovkvog odnosa prema javnosti, jakovo zvono zavšilo je kao suvenir.

Chupo: Šta donosiš nazad u ruksaku tebi osobno najvrijednije sa ove ekspedicije, doslovno i, ono, figurativno - od opreme, suvenira, do iskustava. Kojih?

Ane i Mare: Kao prvo, iskustvo vođenja i sve ono što sam od Darka naučila je od neprocjenjive vrijednosti. Zauvjek ću biti zahvalna na tome. Kaj se opreme tiče, nisam niš kupila, još sam je i podjelila sherpama. A od suvenira, luk i strijele i yakovo zvono...

Jarac koji se smrzao u BC čekajući poboljšanje vremena. Ne, bio je to jak!

Chupo: Šta si u horoskopu i koja je tvoja karakterna crta bila presudna za ulogu u ekspediciji koja ti je dodjeljena?

Ane i Mare: Na žalost - jarac. Navodno su jarci dobri vođe. Ne znam, mislim da su me odabrali jer sam inicijator te cijele priče i jer sam znala skoro sve cure. U svakom slučaju, to nije bilo ono što je meni odgovaralo. Da mi je bilo biti samo penjač, vjerujem da bi se Željin šal dotepel na vrhu... 

"Blažen među ženama" - Ko je tajanstvena ličnost na slici?

Chupo: S obzirom da je Darko Berljak, jedini muškarac koji je krenuo s vama na put, po našoj ocjeni bio prilično medijski eksponiran, ne zato što je on to htio, već zato što su mediji vjerovali da bez jednog "ON", "ONE" ne mogu ništa uraditi, reci nam koliko biste same dosegle na ovoj ekspediciji u Himalaje?

Ane i Mare: Kao prvo, nije bio jedini. Bio je tu i Dubravko Marković - Dok, naš liječnik. Darko je osoba sa beskrajno mnogo znanja i iskustva vezanih uz ekspedicionizam. Zvala sam ga da pođe s nama jer nikada prije nisam bila na nekoj ekspediciji i bilo bi puno, puno teže odraditi sve ovo, da nije bilo njega sa svim njegovim poznanstvima i znanjem. Mislim da bi se ipak doteple, ali uz popriličan niz komplikacija. Darko je i odradio najveći dio posla u Nepalu i Tibetu. Ali, sad sam spremna sama nosit se sa ovakvim podhvatima... Samo, prvo da odradim jedan vrh za sebe...

Tahan halva je odigrala značajnu ulogu u ovom poduhvatu - na "astalu", kako u velikim, tako i u intimnim trenucima.

Chupo: Ane, ovaj... Mare... hm, svejedno, da li tahanhalva stvarno ima dobar učinak na tim visinama ili je i to još jedan mit?

Ane i Mare: Meni je bila i više nego dobra. Svakako je lako probavljiva i daje mnogo energije. Preporučam. U rangu je sa špekom i vratinom. Sherpe su oduševljeni... 

Doviđento!!! Se vidiamo!! Šmrc...

Chupo: Nećemo te pitati za planove, jer znamo da si sa nekim šerpama već ugovorila uspone u Himalajima iduće godine. Umjesto planova, daj savjet ostalim "zonzonkama" - kako najjednostavnije doseći Himalaje i onih famoznih 8.000 metara. Slušati roditelje, dobro učiti, moliti se bogu ili..?

Ane i Mare: Imati puno ljubavi prema nečem tako velikom... Tu nema civilizacije i komfora, nema dobre klope, nema dolične higijene, nema dragih ljudi koji ti pružaju utjehu kada si u totalnom k..., nema radia... (ali, ima sherpas oxigen ). Stvarno je potrebna ogoromna količina ljubavi prema prirodi i bespučima... i ogromna motivacija...
Jel to sve? A gdje su provokativna pitanja?

Chupo: Provokativna pitanja?!? Božek, ovih žena, kaj su se emancipirale...

K R A J