Pl. kuća Vilinac, V. Kuk, Fratrova kapa i sipar pod Pešti brdom

Ledeno jezero na Čvrsnici i Pešti brdo koje ga nadkriljuje svojim grebenom su, nesumnjivo, dva dragulja u našim planinama. Uspon na njih je izazov iz više razloga, pogledajte!

S mojim prvim izlascima na Čvrsnicu i planinarsku kuću na Vilincu, duboko se urezala u sjećanju priča o Pešti brdu, tih 70-tih godina. Elem, nekada davno, neznano tačno kada, neki Aleksa Peštarac, odnekuda iz Makedonije, najvjerovatnije sa Pešterske visoravni, bijaše prvi koji se ispeo na vršni masiv Male Čvrsnice. Pa tako, nekada davno, vršni masiv prozvaše Pešti brdo, a najvisočiju kotu 2039 m - Aleksina ploča. Ali, priča se ne završava na tome.

Masiv Pešti brda, gledano iz pravca Vilinca.

Lani, ispred obnovljene kuće na Vilincu, kazuje mi svoju verziju o Pešti brdu veteran planinarstva i osebujnih planinarskih putopisa ispisanih u planinarskim glasilima, Sakib Kliko iz Jajca. Priču je navodno čuo od sarajevskih planinara. Kako masiv Pešti brda izgleda poput stisnute šake (pesti), po tome i dobi naziv - Pesti brdo.

Pogled na Vilinac sa Pešti brda. Prostor između koji treba preći nalik je lavirintu

Kada mu ispričah svoju verziju, ostaje malo zatečen i iznenađen. Komu vjerovati?
Vremenom Pešti posta Pesti, a Aleksina ploča osta samo Ploča.
A osta i još jedna nerazjašnjena stvar: Zašto brdo, a visina 2039 m. Baš čudno!
Podsjetimo i na to da je na starim topografskim kartama Čvrsnica upisana toponimom ČVRSTNICA.

Kako stići na Pešti brdo?

Od kuće na Vilincu se spuštate do Peharovih stanova, dobro markiranim putem. Odatle, lijevi markirani put vodi na bivak pod Velikim Kukom i drugi put nešto niže i desno na Međede i Radavu. Desni markirani put vodi na najvisočiji vrh Čvrsnice, Pločno (2226 m).
Od Peharovih stanova produžiti putem za Pločno. Nakon nekih 200 metara s puta treba skrenuti lijevo s glavnog puta, kroz prvi usjek. Pažljivo gledajte, odatle do Ledenog jezera postoje kamene piramide i dosta rijetka i izblijedjela markacija. Na jezeru prestaje markacija.

Nakon Ledenog jezera izlazi se na greben koji vodi ka Pešti brdu

Od Ledenog jezera (1780 m) iz amfiteatra idete desnim siparom uz stijene do izlaska na zaravan i klekovinu. Kroz kleku idite oprezno i dobro pazite na piramide. Kada se spustite na sedlo podno masiva Pešti brda, obratite pažnju, jer vas vidljiva staza vodi desno, ali vi idite pravo uz stranu na vrh brida. Može se i desnom stazom, ali je manje atraktivna, samo je iskusniji planinari znaju.
Poslije izlaska na brid glavice, spuštate se na manje sedlo, gdje treba ići malo udesno ispod kleke i lagano se dižući izbiti ulijevo, na sami brid. Odatle se ide bridom do pod Ploču.
Od kraja brida do vrha idete preko kamenih ploča po kojima je, vjerovatno, vrh i dobio jedan od naziva.

Lijevak u kome je smješteno Ledeno jezero viđen u posebnoj atmosferi

Satnica: Vilinac - uspon poviše Kulidžanovih stanova 1 sat hoda. Odatle do amfiteatra Ledenog jezera 1 sat hoda. Od jezera do Ploče 1,30 sati hoda.
Vodom se snabdjeti na izvoru Janječak, podno kuće na Vilincu, a na povratku vodu uzeti s izvora tik pored Ledenog jezera. Doduše, postoji manji izvor na pola puta, između Kulidžanovih stanova i Ledenog jezera, pored bivše žandarmerijske stanice, ali nije izdašan.

Prilaz Ledenom jezeru i Pešti brdu je u pravom smislu visokogorski, čvrsnički...

Prošle godine sam, početkom augusta, vodio na Pešti brdo Ivicu Bačića, Edu i Ajdina Jašarevića. Krenuli smo rano iz kuće na Vilincu. Na vrhu smo bili oko 10,30 sati. Stigavši na Ledeno jezero, iznenadio sam se vidjevši da je izvor prekriven velikom krpom snijega, taj prizor do sada nisam vidio. Njih trojica su se "trackala" zaštitnom kremom, sunce je pržilo nemilice. U gornjem dijelu masiva, Edo, Ivica, Ajdin i ja smo na par mjesta raskresali malim ručnim pilama dobro zaraslu stazu. U povratku s vrha vodim ih drugom stazom radi staništa runolista. Nalazimo tek nekoliko bokora. 

Usjek koji izvodi na rub "amfiteatra" u kome se nalazi Ledeno jezero. Obratite pažnju - markacija je stara i nepouzdana.

Pošto smo, silazeći s vrha, naglo gubili visinu i sišli dosta nisko ka jugu, Edo me zabrinuto upita: "A gdje je staza, kuda sada?". Rukom mu pokazah put, 50-tak metara poviše nas, laknu mu. Putem prema kući smo popravljali i postavljali kamene piramide.
U julu 2001. godine, kada smo bivakovali na jezeru Zdena Marić i ja, i tada smo kresali kleku poviše sipara. U augustu, iste godine, priječili smo Čvrsnicu: Zdena Marić, Sejo Pintul, Nebojša Manigodić i ja, pravcem: Plasa - Vilinac - Ledeno jezero - Pešti brdo - Težovnica - Petralj stanovi - Drežnica. I tada smo na pojedinim mjestima kresali stazu. Nebi bilo loše da i drugi planinari "mahnu" po koju kleku, usput. Rizik je inače, da izgubimo ovu prelijepu visokogorsku stazu.

Ledeno jezero sa sniježnikom koji se tu zadrži gotovo cijelo ljeto. Uspon ka Pešti brdu vodi od jezera desnim siparom

Ove godine, u augustu, sam vodio dosta šarenoliku ekipu, mlađi i stariji, djevojke i momci, hvale vrijednu, iz Fojnice, Sarajeva, Kreševa, Kiseljaka, Jablanice, njh 14. Ženski dio ekipe je izvanredno prešao cijelu turu. Krenuli smo iz kuće Vilinac u 7,15 sati a na vrh stigli u 10,45 sati. Kako je dan bio izuzetno topao, svi učesnici su uživali u krajoliku kroz koji smo prolazili. Slađo je neumorno snimao, svaki detalj iole vrijedan. Dolina amfiteatra Ledenog jezera ga je potpuno sludila.

Mjesto je, po tvrdnjama mnogih, jedno od najljepših u masivu Čvrsnice, najviše hercegovačke planine (podsjetimo 2228 m)

Mjesec dana ranije, gotovo ista ekipa, pojačana sa Samirom iz Visokog i Kadirom iz Kiseljaka, bivakujući pod Lončićem u Gornjoj Tisovici na Prenju, se ispela na Lupoglav. Na vrhu smo bili u 10,40 sati i uživali u pogledima na Prenjske vrhove i planine u daljini, posebno na Čvrsnicu. Poljica, amfiteatar podno Lupoglava su na njih ostavila dubok dojam. Složili smo se da su Poljica sa Lupoglavom i amfiteatar Ledenog jezera sa Pešti brdom na Čvrsnici dva posebna dragulja ovih čarnih planina.

Pogled sa grebena Pešti brda u pravcu masiva Visoke Čvrsnice.

Moj prvi susret s Pešti brdom početkom 80-tih godina prošlog stoljeća ostati će mi u trajnom sjećanju. Miroslav Soko, moj partner na mnogim planinarskim putešestvijama i Jurica Šimić su bili moji saputnici u pohodu na nedovoljno istražene prostore Male Čvrsnice. U povratku, iz amfiteatra bismo silazili niz golemi sipar i priključivali se na put koji vodi sa Međeda pravo na Peharov stan. Sada se i put s bivka pod Velikim Kukom ukršta, ispod Tumbeta, s ovim putem.

Runolist nije samo simbol alpskog visokogorstva. Na putu ka Pešti brdu može se takođe sresti. Čuvajmo ga!

Pohodite Malu Čvrsnicu ali je ne skrnavite, svoje otpatke snesite u dolinu a impresije zadržite kao rijetku svojinu.

"Tisuću zemalja ima svoja neba. Jedan predio na zemlji, siv i sjajan, gdje blješti krš pod zvijezdama, jedna Hercegovina, pustoš i raskoš, u svojoj kamenoj duši nosi svjetove i riječi što se nekad trpko, a nekad obilno otkidaju i smiruju u tajnovitim virovima ..." (Dragan Marijanović, Oslobođenje 15.09.2011.)