A sad, aj'mo lagano... Idbar sa vrhom Cetina u pozadini

Najsrećniji je onaj kome se razigrana mašta pretvori u stvarnost! Upravo tako se nama dogodio Prenj, jedna interesantna ideja, koja se pojavila iznenada, razbuktala se u kontaktima putem interneta, telefonskih poziva, mejlova... do kontakta sa Harisom

Bilo kako bilo, poslije nekih malih odlaganja, grupa od deset planinara iz Beograda i drugih gradova je krenula put Bosne i Hercegovine, da bi se jednog sunčanog subotnjeg jutra stvorila u Konjicu, na obali Neretve.
Uz kafu i burek, poslije kratke pauze krenusmo do sela Idbar, a odatle zna se - dobro natovareni kroz suvo riječno korito u kojem se temperatura bližila koti +30°C, u pravcu Tisovice.

Planinska dolina Tisovica

Preko Bukovog laza, u rano popodne, otvori se dolina Tisovice pred nama sa lako prepoznatljivim Otišom i Zelenom glavom u daljini. Oduševljenje sa prvim bliskim susretom sa Prenjem niko nije mogao, a ni pokušavao da sakrije... Suncem okupana Tisovica otvorila se u svoj svojoj ljepoti, poželivši nam dobrodošlicu.

Šerpa, dobri duh

Na izvoru Novak se okrijepismo, pa podigosmo šatore i polijegasmo po livadi, uživajući u sunčanom danu.
Iako poprilično umorni i iscrpljeni ipak odlučismo da već istog popodneva krenemo na Zelenu glavu. Ubrzo po polasku, ispred nas ugledasmo siluetu čovjeka koji je išao u našem pravcu. Vjerovatno se pitate ko to sam luta po Prenju? Da, da, u pravu ste... To je dobri duh Jezerca... glavom i bradom Šerpa.

Dio ekipe na Vrhu Zelene glave

Preko sniježišta stigosmo do prevoja, a ubrzo i na vrh Zelena glava (2155m), gdje smo imali priliku da u sam smiraj dana, dok je moćni Prenj polako tonuo u san, uživamo u prelijepom zalasku sunca...
Svuda oko nas vrhovi Prenja, posebno su markantni oni u i oko Zone-2000: Velika kapa, Taraš, Zubac, Osobac, Sivadije, Botini, Lupoglav, Erač, Vjetrena Brda, Cetina...

Haris pored ostataka kuće na Jezercu

A poslije toga do kasno u noć sjedismo pored vatre uz po koje pivo ili po neku čašicu "razgovora"... Sutradan, u nedjelju, nekima ne bi dosta jedan izlazak na Zelenu glavu, pa ponoviše uspon, a ostatak grupe ode put Jezerca.
Nedjelja, dan za povratak nazad. Lagana kiša nas isprati, ali ne pokvari naše utiske o Prenju, koje još uvek dijelimo među sobom..

Još jedan osvrt na Otiš i Zelenu glavu prije polaska

Na kraju, jedno veliko hvala Sanji, Simari i Harisu koji nam uljepšaše ovaj boravak na planini i naravno čudesnom PRENJU.

Najljepši i najznačajniji put u životu i svijetu je onaj simbolični put koji strmim liticama i nad provalijama, preko okomitih strana i oholih glečera, kroz mir mraza i huku visokih vjetrova, pod suncem i nad ledom, vodi vrhu, najvišem i najširem pogledu... (Dragoš Kalajić, iz knjige UPORIŠTE)