Svaki vrganj koji ne završi na tanjiru smata svoj život promašenim. Vrganj, (Boletus sp.) Foto: Nona

Umornoj i preeksploatisanoj oblasti kulinarstva dodajemo jednu novu dimenziju - Ishrana u prirodi. Neki će, garantovano, odmah pomisliti da se radi o ožderavanju uz roštilj, u prirodi, sjedeći na gajbi piva... Neeeeeee, nije to to

Prvo dobra, ili prvo loša?
Dobra! Dobro! Čujte i počujte! Priroda je fenomenalan izvor najkvalitetnije hrane! Sve što treba je malo znanja i umijeća, u nekim slučajevima i hrabrosti.
Loša, hm... Pošla Maša u pećurke, nabrala punu korpu slasnih šampinjona. Pošto su medvjedi hladno iskorjenjeni vatrenim oružjem, dijete se sretno vrati kući, te baci šampinjone na tavu. Vvvrrrriiiissss.... cvrče "njoni" na maslacu, a Maši vodopad iza zuba. Uto bahnuše Mašo i mašinica (tata Mašo i njegova žena, a Mašina mama). I tako se svi založiše slasnim pećurkama.
Šta je tu loše? Ako se baš mora reći, evo - svaka jestiva gljiva ima svog otrovnog dvojnika. Tako su, na žalost, Maša i njena mama i njen tata... (ali, ko razumije, shvatit će).

Srijemuš, divlji luk (Alium ursinum)! Kad ga ima, onda ga stvarno ima... Foto: Nona

Izvucimo pouku iz ovoga da ne bismo Mašu džaba žrtvovali za ljubav naših pupa (da ne kažemo guza ali, negdje se morala povući granica). Umornoj i preeksploatisanoj oblasti kulinarstva dodajemo jednu novu dimenziju - Ishrana u prirodi. Neki će, garantovano, odmah pomisliti da se radi o ožderavanju uz roštilj, u prirodi, sjedeći na gajbi piva, slušajući 'ladnu vodu potoka, izvodeći katu zalazećeg sunca sa masnim, katraniziranim dimom kao zamišljenim protivnikom... Neeeeeee.... nije to to. Da ne bi došlo do dr... brkanja pojmova, evo, pokušajmo etablirati novi pojam - Samoniklo jestivo bilje. Odlično! Šta je onda pouka?!? Pa pouka je da pored "the bright side of the ishrana u prirodi" postoji i "the dark side of the ishrana u prirodi". Jedna strana nam može pružiti neizmjeran užitak, druga nas može ubiti (samo hrabro!).
Sad, koja je prava strana? Slijedeća strana... 

Srijemuš (Alium ursinum) pod dirigentskom "palicom" dipl. ph A. Kofrčice. Foto: Nona

Držimo se podalje od gljiva i mina! (Sad za sad, a pobraćemo mi i to). Ima jedan zonzon među nama koji svakog ljeta (hajde, nije baš svakog, ali, eto...) odleži na Prenju mjesec dana proučavajući i usavršavajući tehniku ishrane u prirodi baziranu na samoniklom jestivom bilju (ime i adresa poznati redakciji Z-2000). Toliko je usavršio tehniku da gotovo ništa od namirnica osim soli, brašna i alkohola ne treba za tako dugi boravak na planini. I uvijek se vrati teži nego je otišao. Neki zlobnici kažu... Ama, nije bitno. U svakom slučaju vrati se iskusniji, a i to ima "težinu". Problem je samo kako doći do tog iskustva i pameti. U nadi da će taj zonzon izdati kakav priručnik ili zbirku savjeta poprženih na jednom CD-u, pozovimo se na kompetentne stručnjake iz oblasti ishrane u prirodi, bazirane na hlorofilu (da neko ne pomisli da se radi o krivolovu), koje imamo pri ruci. Riječ ima dipl. ph. A. Kofrčica.

Lukmira od srijemuša (Alim ursinum), sa dodatkom češnjevke (Aliaria officinalis), ukrašeno pčelinjom ljubicoma (Melisa officinalis). I ne pominjite više tsatsiki, ruske ili francuske salate... Foto: Nona

Za razliku od našeg prenjskog zonzona, kojeg vam nećemo odati da nas ne bi otjerao kamenjem kad se u sezoni mekih, slasnih izbojaka žare pojavimo na Jezercu (Prenj), dipl. ph A. Kofrčica će nam, bazirano na empirijskim eksperimentalnim metodama, otkriti "male tajne vilikih majstora kuhinje" (Pažnja, ovdje prestaje sva neozbiljnost).
- Prije nego zakuhamo, da ukratko definišemo šta je to što odvaja samoniklo jestivo bilje od običnog povrća. Dakle, biljke izložene težim životnim uvjetima imaju kompaktniju građu. To u praksi znači veću koncentraciju minerala, enzima, celuloze kao i širi i bogatiji mineralno vitaminski dijapazon.
- Dija... fazon"?!? 

Vvvvrrrriiiiiissssss..... Onomatopeja izljevanja uštipka na vruće ulje. Uštipak je, naravno, sa srijemušem. Mmmmm... Foto: Nona

- Hoćeš ti mene ovdje zezat ili..? nastavlja dipl. ph A. Kofrčica. Osnovna kulinarska vrijednost kojoj težimo u ovom slučaju, ili bolje reći koju bismo trebali iskoristiti nije konzistencija povrća ili okus kakav smo navikli kod kultivisanog povrća, već upravo to bogatstvo minerala, vitamina, mikroelementa i ostalog kod samoniklog jestivog bilja, kao i način spremanja pri kojem ćemo očuvati to bogatstvo. Težimo tome da pri boravku u prirodi unesemo u organizam što više samoniklog jestivog "povrća" baziranog na klorofilu. Zapamtite ova tri pojma: list, klorofil, zelenilo!
- List, klorofil, zelenilo. List, klorofil, zelenilo. Klorofil, list, zel... Znači, to su te vrijednosti.
- De, šuti!!! Tačno, pored "šumskog voća" koje većina poznaje, nužno je upoznati, brati i konzumirati zeleno lišće biljaka, klorofil sam po sebi nije toliko bitan, ali visoka koncentracija klorofila indikator je da je visoka koncentracija i ostalih vrijednih sastojaka od kojih nekih često ili gotovo da i nema u domaćem povrću, nastavlja se kofrčiti dipl. ph A. Kofrčica. 

Žara (Urtica dioica i Urtica urens) - kraljica divljeg povrća. U svakom smislu. Apsolutno... Definitivno... Foto: Nona.

"Zeeeleeeeno je bilo poljeeeee..."
- Što je bilo, bilo je...
Taman će večeras natjecanje "Djeca pjevaju proljeću", a ja bez hlorofila. Ubuduće, nikakav dernek bez hlorofila... Nabacim ti ja u glavi ritam, ono "Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne" i ožežem u - šumu. Po hlorofil!
Negdje u uglovima svijesti, osim lubenice, mjeseca i vlastitih koraka, odjekivalo je "zeleno, klorofil, list... zeleno, klorofil, list..." kao nekakav orijentir u sveopštem bunilu, ovaj, zelenilu.
Kroz svu tu "subkutanu" buku i kakofoniju, probijala se do onog (samo)mog "ja" i svježina šume okupane u proljećnu kišu, mekoća i vlaga, bujnost i život... pjev ptica... kosova... Kako samo kosovi znaju biti melodični u kasno proljećno popodne. Šuma miriše, ima neki duboki, vlažni i opojni miris... I pored sve te ljepote tu još čeka i obilje hrane za koju samo treba imati "nos". Sasvim sam ispunjen mirom i mirisom šume i pjesmom ptica i pitam se da li mi i treba više.

Divlja žara (Urtica dioica) u procesu pripitomljavanja. Sad ćeš mi platit za svu muku branja, pranja i sjeckanja... Foto: Nona

Puf! Pant! Puf! Pant! Dadoh se na pribavljanje jedinjenja baziranih na hemoglo... pardon, hlorofilu za hemijske sinteze u hemijskoj kuhinji dipl. ph A. Kofrčice.
Isučem mač i počnem sijeć, siječem lijevo, siječem desno, opet lijevo, pa opet desno, pa... Odsječem kauru desnu ruku, pa mu odsječem lijevu ruku, odrubim mu desnu nogu, pa mu odrubim lijevu nogu... Čekajder, a šta je bilo sa glavom, junače, pita radoznalo drugi crnogorac. Pa glavu je već neko davno odrubio, čoče, veli prvi crnogorac. I tako u tom ratu sa žarom, kad i sam gotovo da ostadoh bez ruku i nogu, ili bar osjećaja u njima, pogotovo u rukama utrnulim od mravlje kiseline kojom žara nemilice "siječe" i kroz najdeblju kožu, bacim se osvetoljubivo na nekoliko Aliaria officinalis koje su se kofrčile kraj puta, tek tako, da im pustim krv... ovaj, klorofil, a onda... 

Kukuruza, jedno od agregatnih stanja žare u kojem ova pokazuje svu svoju blagost i umilnost. Foto: Nona

Onda se predamnom otvori polje. Srijemuš!!! Na stotine kilograma srijemuša. E, njega kad ima, onda ga stvarno ima. Opet isukah mač i počeh sjeći, siječem lijevo, siječem desno, frcaju puževi, pauci, zunzare, gusjenice, ugašeni svijetlavci i slična bratija. Ko bi rekao da je toliko toga ovdje "na hrani". Sažalih se i ostavih im to carstvo, prisvojih tek toliko da ni oni mene, a ni ja njih nemam na savjesti, sve te beskućnike koje sam ostavio bez "lista nad glavom". Dosta, nazad! Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne...
U laboratoriji dipl. ph. A. Kofrčice prestaje sva neozbiljnost! Tu, gdje sve miriše na odmjerenost i cijeni kroz deci... centi... mili... mikro... nano... tamo... 'vamo... udaraju se temelji narodnom zdravlju i iznalaze novi modusi suživota sa prirodom u cilju njene... zaštite (ako išta ostane nepojedeno). Slijedi Eksperiment nr. 1. Uštipci sa srijemušem.

Supa od srijemuša (Alium ursinum) u kombinaciji sa kukuruzom od žare (Urtica urens) je kombinacija na kojoj bi zadrtim makrobiotičarima i vegi-ekstremistima krenuo vodopad iza zuba

Uštipci od srijemuša (slika na str. 5).
Eksperiment je pogodan za hapliciranje u prirodi, u skučenim iliti ograničenim uvjetima.
- Odokativno srijemuša - operi, isjeckaj (vidi sl. na str. 3)
- Odokativno brašna (oštre nule, ko ne zna za šalu)
- Odokativno soli
Pomiješaj sve u smjesu koja se da izlijevati kašikom na vruće ulje, a da se previše ne razlijeva u tavi. Obrni, okreni, vadi...
Konzumiraj!
Za zdrav život na turi potrebno je dakle malo brašna u kesi, malo soli u kesi, malo ulja u kes... flašici i malo nade da ćete naletjeti na srijemuš. Ako, pak, srijemuš izda, bilo koja mješavina divljeg zelja (pažnja: jestivog!) zadovoljit će i ukusom i sastavom. Prijatno! E, da, ne zaboravite tavu i šibicu.

Eksperiment nr. 2 - Kukuruza od žare (slika na str. 7, 8 i 9)
- Kukuruznog brašna jednu šolju
- Bijelog brašna istu tu šolju, inače će kukuruza biti suha i sipka
- Sira koji se neće topiti pri pečenju (čista lutrija)
- Soli
- Žare koliko god smjesa može podnijeti. Žaru prethodno operite, isjeckajte, pa umiješajte. Možete dodati ulja u smjesu. Na dobro podmazanoj tepsiji formirajte pogačicu i pecite. Koliko dugo? Odokativno! Konzumirajte!
Neki u strahu od žare isjeckaju i obare lišće, ali nije neophodno. Tačnije - šteta! Paše dobro sa lukmirom od srijemuša. Eh, da, da, potreba za rernom ograničava izvođenje eksperimenta u terenskim uslovima.

Češnjevka (Aliaria officinalis) Puterica, u svojoj kategoriji, naravno. Foto: Nona

Eksp. nr. 3: Zzzupa od srijemuša (slika na str. 9):
Prokuhajte vodu, litar otprilike i u nju dodajte maks. pola kesice supe, ostatak sačuvajte za još jednu supu s povrćem jer se supa iz kesice koristi više kao začin. (Pri prvim eksperimentima probajte ići sa više supe, a manje povrća dok ne oguglate). U međuvremenu operite i isjeckajte srijemuš (alternativa: mješavina divljeg povrća) i dodajte u ključalu supu. Kuhajte dok vam se ne svidi konzistencija povrća, ali ne pretjerujte. Konzumirajte! Eksperiment pogodan za terenske uvjete.

Eksp. nr. 4: Lukmira od srijemuša (slika na str. 4):
- Odokativno kiselog mlijeka (koliko se da izgrebati od seljaka, a da vas ne košta opreme i obraza)
- Odokativno srijemuša (Alium ursinum), ono, kao za običnu lukmiru. Operite srijemuš i isjeckajte sitno.
- Odokativno soli
- Malo listova češnjevke (Aliaria officinalis, vidi sliku gore). U nedostatku češnjevke može i češnjak, ako vam nije žao remetit prirodnu harmoniju. Što se tiče srijemuša, on nema alternative među divljim povrćem u ovom receptu. Pomiješati sve skupa i konzumirati rashlađeno. Haplicira se žlicom.
Neposredno ispod zone 2000m može se naći medvjeđa šapa (Heracleum sp.). Oguljene peteljke listova podsjećaju na krastavac/peršun, dodate u lukmiru, čine čudo (oprezno sa medveđom šapom, nema je na bacanje). Ovaj recept paše uz kajgane, suhomesnato, konzerve, kukuruze (zavisno šta ko od ovih poroka uživa u planini), a da ne pominjemo pite i đilipite...

Ekipa sa terena, poduprta stručnim znanjem dipl. ph. A. Kofrčice želi vam mnogo sreće (kako ne biste zamijenili srijemuš za mrazovac ili đurđevak) i hrabrosti (sve nebi li se odlučili za ovu interesantu alternativu konzervama i konzervansima na "putevima gospodnjim"). Zahvaljujemo na strpljenju.

Z. Tomić u saradnji sa dipl. ph. A. Kofrčicom, juni 2006