Budite danas moji gosti, reče gospođa Treskavica. Uđite i obiđite moje sobe, i uživajte u njima cijeli dan. Bili smo mi već kod nje u gostima, prijatna, gostoprimljiva, ali zna se lahko i naljutiti i otjerati goste. To smo jutro poranili, auto parkirali u Dujmovićima i krenuli lagano put Barica. Mještani koji su nas sreli rekoše da bi moglo biti nevremena, ali nije bio imperativ izači na vrh, došli smo da malo prošetamo. Sam pogled u nebo, na kojem su se oblaci kretali nevjerovatnom brzinom nije baš obečavao.
Pokucasmo na prva vrata. Bujrum, uđite u moju proljetnu sobu, reče Treskavica. I stvarno, u njoj kao da je bilo proljeće. Snijeg se već otopio, žubore potoci, izvirile su prve visibabe... Od samog izlaska iz Dujmovića staza vodi preko livada i lagano ulazi u šumu. Nebo iznad nas je prekriveno oblacima, ali ih vjetar povremeno rastjera i ukaže se plavilo. Sa ulaskom u šumu počinje i uspon. Tu negdje smo naišli i na prvu planinarsku markaciju. Lagani uspon nas je vodio sve do Pazarišta, gdje smo presjekli makadamski put i nastavili uzbrdo. Odavde je staza markirana najlonskim trakama koje su zavezane za grane. Primjeti se negdje i občna markacija, ali je teško uočljiva.
Tragove prvog snijega smo vidjeli na Crvenoj kosi. Bilo ga je vrlo malo, ali dovoljno u kombinaciji sa lišćem tlo bude prilično klizavo. Na izlasku iz Crvene kose, u jednom usjeku postoji izvor. Zbog klizavog terena mu nismo ni prilazili, ali činilo se da vode u njemu ima vrlo malo.
Dođosmo do drugih vrata i pkucasmo na njih. Ovo je moja zimska soba, reče Treskavica. Uđite u nju ali budite pažljivi. Ono malo snijega koje je prekrivalo lišće se samo stotinjak metara iznad izvora pretvori u pravu zimsku turu. Sad je već valjalo prtiti, i praviti stazu kroz mokri i na nekim mjestima prilično duboki snijeg. Mjestimično smo propadali i iznad koljena. Malo nas je ohrabrilo što je na nebu bilo sve više plave boje, ali kretali smo se prilično sporo. Izašli smo iz šume i ugledali ispred nas jednu strmu padinu koju je trebalo prepriječiti. Srećom, sav snijeg koji se nalazio na obroncima iznad nje se već odronio, tako da po našoj procjeni nije bilo opasnosti od neke lavine. Ipak, za svaki slučaj, smo taj dio prošli sa oprezom i sa velikim razmakom između nas.
Ubrzo smo došli do Kućara ugledali malo planinarsko sklonište. Morali smo kopati da bi oslobodili vrata zatrpana snjegom. Dogovorili smo se da u njoj, u povratku napravimo pauzu. Do vrha nam je ostalo još nešto malo manje od dva kilometra i oko 300 metara razlike u nadmorskoj visini.
Pokucasmo i na treća vrata. Ovamo ne možete, reče Treskavica. U ovoj sobi je snijeg vrlo dubok, a vjetrovi hladni i jaki. Vratite se nazad! Domaćica pokaza da je ljuta i da je vakat gostima da idu kući. A gosti naopaki i da im je da još malo ostanu. Nekako nam se još ne ide i odlučismo da odemo bar do pećine Lednice pa ćemo se onda vratiti. E tih stotinjak metara što smo se odmakli od skloništa bi prava patnja. Propadali smo u snijeg do pojasa, borili se, pokušavali, i na kraju odlučismo da je vrijeme da odustanemo. Vratili smo se u sklonište i napravili jednu malo dužu pauzu. Vjetar se polahko pojačavao, tako da je bio problem i otvoriti vrata od kućice. Znali smo da smo donjeli ispravnu odluku.
Put nazad je bio puno lakši. Osim što se ide nizbrdo imali smo i prtinu tako da je lakše bilo kroz duboki snijeg. Brzo smo stigli do Crvene kose i trebalo je samo biti pažljiv da se neko ne oklizne prilikom silaska. Negdje na Pazarištu nas je uhvatila slaba kiša. Izgleda da je Treskavica odlučila da nas neljubazno isprati. Nismo bili daleko od auta i ubzali smo korak. Kako smo mi više žurili, kiša je sve jače padala. Do Dujmovića smo propisno pokisli. Javili smo se ljubaznim mještanima, koji su nas upozoravali na loše vrijeme, da ne brinu.
Osta nam još da se oprostimo sa našom domaćicom. Mi mislili da je ona ljuta, pa da nas tjera. Ne, ona nas je tjerala da ne budemo tu kada se naljuti, jer, kada smo iz auta, sa puta za Bjelašnicu, pogledali u Treskavicu vidjeli smo kako se namrštila, ogrnula gustim oblacima tako da se njeni vrhovi uopšte ne vide. Izgleda da su ipak gosti ovaj put na vrijeme otišli :)
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Dujmovići
Završna tačka: Kućare
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Prije policije na Bjelašnici skrenuti lijevo na put r442b koji vodi prema selima Šabanci, Dejčići, Ledići voziti sve do Dujmovića. Auto parkirati u selu na nekom od proširenja uz cestu.
Opšte upute: Iz sela krenuti na jugozapad, stazom koja vodi prema Pazarištu. Staza u početku nije nikako markirana, a i kasnije je markacija slaba i prilično izbljedila. Na Pazarištu preći preko puta i nastaviti stazom uzbrdo u pravcu juga. Na tom dijelu, kroz šumu, preko Crvene kose put je markiran najlonskim trakama privezanim za grane. Prođete pored jednog manjeg izvora, šumskim putem sve do priječenja jedne padine i izađete na Kućare.
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.
Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tehnička zahtjevnost ture: |
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Detalji putnih tački
|