Legenda s kapom - Almir Imamović Dedo

Priča o Dedi, Vlašiću, Ilijinom smijeru i onom bez čega ni jedan bosanac ne može, o... Penjanju?! Ne! O čorbi i ćevapima?! Ama ne, o jaranstvu...

Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo? Prijateljstvo SE NE BIRA, ONO BIVA, KO ZNA ZBOG ČEGA, KAO LJUBAV...
A, ništa ja nisam poklonio tebi, već sebi... (Meša Selimović)

Dok vjetar pase travu, jaran Dedo je pod budnim okom jarana Hame

Svake godine ista slika! Godinama! Nas dvojica! Nekad nas bude više. Oni ostali, ma koliko ih ja volio, ipak... Dedo je Dedo! Autom do Babanovca, dalje pješke. Putem pričamo. Nismo se dugo vijdjeli. Dva bića, dvije sudbine, dva različita puta. Kaže: "Kuću je pokrio!"
Mislim: "Hvala Bogu, šteta je da kisne."
Zavist?! Ne, radujem se. Odmjeravam naše i moje prijateljstvo, za sebe...

Jaran Hamo, pod budnim okom jarana Dede...

Smijer se zove "Ilijin". Prva dužina je ca. 55 m. Postoje različite varijante; od IV do V+. Kršljiva je i ružna. Rijetko ko penje "Iliju" zbog te prve dužine.
Druga dužina je ca. 30 m, V+ po UIAA. Prelijepa, lijepa kao Vlašić. Markantan greben, ploča, oprimci tamo gdje ih čovijek treba. Smijer nema spitova. I ne bi trebalo da ih ima. Sidrište poslije prve dužine nije bilo uređeno (jedan stari klin). Sa dvije veće "gurtne" se moze "obgrliti" jedna kamena gromada, te napraviti sidrište. Za one koji te "gurtne" nemaju ili nisu dosijetljivi da ih npr. sa užetom naprave, ja sam ove godine (april 2006) zabio dva "vertikalca", te napravio pravi "štand"! 

Vlašić - Mjesto gdje pastorale prelaze u vertikale...

Vlašić je prelijepa planina. U svako doba. Svake godine drugačija.
Novopečeni milijoneri "turbo-folk-kapitalizma" buše, ruše, bacaju... Naravno ne oni, nego irgeti... Babanovac, smeće, jad i čemer, rak u tijelu ljepotice.
Volim ovo vrijeme. Rano proljeće. Još je mokro za nove građevinske "podvige". Vlašić se odmara. Od zime. I ljudi...

Čovjek koji sam sa sobom priča...

U Bosni kažu "Kad vidiš čovijeka da sam sa sobom priča, ili je "puko" il' kuću pravi". Dedo kuću pravi. Danas je s kapom na glavi. Normalno, nosi šljem, ali djeca mu šljem "zametnula". Al' Dedo je Bosanac. A svi Bosanci imaju... Šta? 

Djeco, zube treba redovno čistit koncem...

Gledajući sa strane čovjek ne vidi sve, al' vidi stvari drugačije. BiH alpinizam poslije rata, ovog zadnjeg... puno ljudi je u "pokretu". Neki dolaze, rijetki ostaju. Ko' svuda na svijetu. Penjanje nije šah, kako neki u početku misle (mada mu sliči).
"Hodaj sedam milja u čizmama indijanca, pa onda o Indijancima sudi". Dođeš u penjački vrt, obučen tako ko' da si upravo iz "Mammutovog" kataloga izašao i ne znaš gdje su smijeri. A daješ si za pravo sud o Indijancu davati? 

Evo, to je ta baklava...

"Ilija" je na izlazu prava poslastica. Baklava! Onda dođe par kršljivih metara. Zanemarljivo. Poslije "krša" dođe jedini spit u smijeri, na vrhu. Durmin (1996 ili 97).
Indijanci ostavljaju tragove. Drugi ih samo slijede ili ih pokušavaju naći. 

"Dijalog" s kamenom. Zar se ne vidi da Dedo kuću pravi...

A đ'e ti je kapa, junače! Trpi, bori se, hvataj se zubima za havu, a hava se ne da "zagrist". Ili što bi naš "Nailovamater", lik sa Foruma rekao: Haaammmoooo, povuci desnooooooo!!! Čuj meine... Povuci zelenooooooooooooooo.... 

Pada mrak, padaju oblaci, pada tenzija, pada Ilijin smijer...

Vlašić ko' lakmus papir. Indikator prijateljstva i penjačkog umijeća. Što narod kaže, ako bog da i slijedeće godine...

A svi Bosanci vole... Šta?