Vran planina, gledano iz Dugog polja. Foto. Dž. Merdan
Vran planina je bosanskohercegovačka ljepotica smještena u duvanjskom kraju (općina Tomislavgrad), sa čijeg su najvišeg vrha, Velikog Vrana (2074 m n/v), vidici široki i nezaboravni
Sazrijevanje ideje "gdje otići za vikend" zna ponekad biti dugotrajan proces. Ovaj put razlog tome je kiša koja nam svaki vikend dođe u posjetu kao dosadni daleki rođak. Možete to nazvati ludošću, ali mi smo "morali" uzeti slobodan dan da bismo napunili baterije. Srijeda je odabrana kao idealan dan za jedan uspon na Vran. Sa osmijesima gledamo u jutarnje nebo bez oblaka i krećemo iz Sarajeva prema Jablanici, a onda put Doljana. Nakon laganog uspona pred nama se otvara ogromno prostranstvo - Dugo polje. S desne strane tog prostranstva uzdiže se Vran planina.
Preko puta Vrana, s druge strane Dugog polja, leži Čvrsnica. Foto. Dž. Merdan
Vozili smo se Dugim poljem (park prirode Blidinje) iz smjera Jablanice preko Sovićkih vrata do polovice glavnog puta gdje se nalazi motel "Hajdučke vrleti". Dočekao nas je oštar vjetar. Posljednje pripreme za penjanje su završene i krećemo, ostavljajući iza leđa Čvrsnicu i njen najviši vrh Počno, 2228 m n/v.
Vran (vraan) u hercegovačkom žargonu znači taman, mrk... Foto. Dž. Merdan
Pastirske priče kažu da je Vran dobio ime po jatima vrana koje su nastanjivale podnožje ove planine. Najviši vrh zove se Veliki Vran (2074 m n/v), zatim tu je i Mali Vran (2017 m n/v), te Bijela Glava (1990 m n/v). Podnožje planine obraslo je crnogoričnom šumom, dok je jugoistočna strana gola, bez šume. Iz tog razloga penjanje nismo mogli zapčeti odmah iza motela, već smo birali dio sa rjeđom šumom.
Vranski nakit: Zovin kaćunak (Dactylorhiza sambucina), kosmata mužica (Androsace villosa) i encijan (Gentiana verna). Foto. Dž. Merdan
Vran je građen od vapnenaca i dolomita. Pun je vrtača, udolina i plesana (koso položena zaravan). Iz životinjskog svijeta srećom ne naiđosmo ni na jedan primjerak iz meni ni malo drage porodice zmija, ali zato iz biljnog svijeta nije manjkalo predstavnika: kosmata mužica, zovin kaćun... i naravno encijani (Gentiana verna, Gentiana septemfida itd...).
Pogled iz padina Vrana na sjeveroistočni dio Dugog polja i Risovac. Foto. Dž. Merdan
Područje šume smo prešli, malo izgrebani od borbe sa borovim iglicama, ali zato smo maksimalno iskoristili priliku da se nadišemo čistog zraka. Pravimo malu pauzu, ne zbog potrebe za odmorom, već zbog potrebe da uživamo u pogledu. Ispod nas je Dugo polje, Čvrsnica i Blidinje jezero.
Pogled s Vrana na jugozapadni dio Dugog polja i Blidinje jezero. Foto. Dž. Merdan
Blidinje jezero je nastalo otapanjem snijega s okolnih planina i nalazi se na visini od 1184 m. Ljeti veliki dio vode iz jezera nestaje u ponorima, te razina jezera znatno opadne. Cijelo ovo područije iznimne je Ijepote i vrijednosti zbog prisutnosti mnogih endemičnih vrsta. Srećom pa je 1995. proglašeno zaštićenim parkom prirode.
U padinama Vrana. Foto. Dž. Merdan
Od podnožja planine do vrha potrebno je svladati visinsku razliku od otprilike 780 m. Dolazimo do kleke kojom je obrastao put sve do vrha. U glavi mi je samo jedna misao: Pogled sa vrha koji uskoro sljedi sigurno će me oduševiti, ko će popeti još ovih zadnjih 500 m, ne mogu dočekati da ugledam marku koja označava vrh.
Veliki Vran (2074 m) i pogled na masiv Čvrsnice. Foto. Dž. Merdan
Velik Vran! 2074 m nad morem! Pogled s vrha na Čvrsnicu ostavlja bez daha, taj pogled u daljinu sa sobom odnosi veliku prazninu svakodnevnice. Zadržim dah pri svakom udisaju i već lebdim u tom prostranstvu.
Preko Velikog Vilinca (Čvrsnica) moguće je razlikovati i neke od prenjskih vrhova. Foto. Dž. Merdan
Čvrsnica je jedna od bosanskohercegovačkih planina koju je teško posjetiti samo jednom i posvetiti joj samo jedan dan. Nemoguće mi je u riječi pretvoriti osjećaj kad god je gledam s nekog susjednog vrha, kao ovaj put s Vrana. Jedino mogu reći da se to mora lično doživjeti. Zato, ruksak na leđa, ovakva mjesta čekaju i na vas!
Planina Raduša i Ramsko jezero sa karakterističnim otočićima. Foto. Dž. Merdan
Okreneš leđa Čvrsnici i dočeka te jednako lijep pogled na Radušu i na Ramsko jezero, smješteno na području općine Prozor - Rama. Posebnu ljepotu Ramskom jezeru daju otoci i poluotoci. Nastalo je vještačkim potapanjem korita rijeke Rame. Mislim da će mi jedna od sljedećih tura biti uspon na Radušu, ali DEFINITIVNO!
Neki od vrhova u daljini pripadaju Bitovnji i Bjelašnici. Foto. Dž. Merdan
Nastavak ove priče je pogled u pravcu desne ruke, koji otkriva početak Dugog polja, dio Prenja i dio Čvrsnice. A u daljini pogled ti kaže vidiš li Lisin, vidiš li tamo dalje Bjelašnicu... e tamo ti je dom, tamo malo iza, tamo ti je tvoje Sarajevo. Ej, Sarajevo, najmiliji grade, tako si blizu, kao da te rukom mogu dodirnuti.
Duvanjsko polje s Vrana. Foto. Dž. Merdan
A na lijevom dlanu kao da mi piše: "U očima svojim možeš da vidiš planinu, Ljubuša se zove i tamo u daljini je polje, Duvanjsko..." Sa vrha Vran planine na koju god stranu se okreneš prizor je nevjerovatan. Bez obzira koliko dugo ostaneš na vrhu, ipak nisi spreman čuti riječi: "Idemo lagano, vrijeme je da se spuštamo". Pomisliš: "Ma, daj pusti me, samo još pet minuta..." Kao da je jutro i iz najljepšeg sna te bude
Blidinje jezero. Pastoralna atmosfera koja dopunjuje vranske panorame. Foto. Dž. Merdan
Naš mali uspon završava odlaskom do jezera Blidinje. U nekim gradovima tradicija je popiti vodu iz česme kako bi se ponovo vratili u taj grad. Umjesto toga ja umih lice jezerskom vodom, stavivši time "pečat" na izjavu da ću ponovo doći ovamo. Sa sigurnošću mogu još jedino reći "BATTERIES ARE FULLY CHARGED".
K R A J