Pogled sa Načelja (1330 m) na zapane obronke Prenja, foto Miralem Krnjić

Uposlenik Direkcije šuma Sarajevo, sumarski inžinjer Slih Omanović, putovao je iz Sarajeva na ovu veličanstvenu planinu zbog posebne službene misije. Tamo se trebao zadržati više dana.

Bio je lijep julski dan. Sunce se je jutrom blago osmjehivalo i obasjevalo vrhove gole Bjelašnice i šumovitog Igmana. Krenuo je rano ilidžanskim vozom, došao u Ilidžu i odmah produžio prema vrelu rijeke Bosne. Tu je založio sviježe pečene pastrme, popio crnu kavu, uprtio puni ruksak i krenuo turističkim putem uz Igman. Udisao je sviježi vazduh zasićen mirisom mladog četinarskog drveća i šumskog cvijeća.

Došao je na Veliko polje, gdje je farma crnih lisica (Silberfuchs). Ima ih više primjeraka. One plašljivo gldedaju ili zure iz umjetnih jazbina. Neke se sunčaju na žičanim krletkama, a mlade lisice oko njih skaču i igraju se. Švabo Mozer hrani ih vrlo brižljivo. Svaki dan pribavlja im drugu hranu, jer promjena hrane utječe puno na kvalitet krzna. Pribavio im je za hranu: kunića, kokošiju, pilića, jaja, koza, goveda, starih konja, brašna. Hranu im kuha, jer sirovu hranu ne smije davati pošto od toga lako obole i ne daju sjajno (crno zagasito) krzno. Za odgajanje ovih lisica, kako mu je sam Mozer pričao, pogoduje vrlo dobra klima i jaka hladnoca (30 stepeni ispod nule prosječno za mjesec decembar, januar i februar, kada krzno ovih lisica dobija srebrnastu skupocjenu boju). Farma je osnovana kao dioničarsko društvo godine 1929, a sad je sam Mozer i vlasnik i odgajatelj ove skupocijene zvijeri. U Belgiji je kupljen jedan par za 60.000 dinara (muško i žensko) i od toga se je para dosada namnožilo preko stotinu komada. Radi dobre i brižne hrane svake godine okoti mu ženka po 6 mladunčadi, koji se već iste godine u zimu dobri za prodaju obzirom na njihovo skupocjeno krzno, koje se sad prodaje po 16.000 dinara po paru.

Da ne bi ženka, kad je ljuta, pojela svoje mlade, ugradio je mikrofone za svaku krletku i osluškuje kretanja tih lisica. Lisice za prodaju ne ubija iz puške, jer bi se oštetilo tako skupocjeno krzno, već ih hvata i tuče sa iglom u zatiljak. Bolje rksemplare ostavlja za priplod. U lanjskoj je godini utamanio i prodao nekih 24 komada.

Farma ovih lisica je vrlo unosna, ali treba puno vještine, rada a i financijskih sredstava. Mozer mu je pričao, da njegove lisice preko godine pojedu masu kunića, kokošiju, pilića, i jaja i po nekoliko komada starih koza, konja i goveda. Meso melje i kuha obično sa jajima, a živad baca žive, da ih lisice razderu i zvjerski pojedu.

Krenuo je dalje, ostavljajući ovu farmu, preko Javornika kroz guste sklopove četinjara i došao na Mehinu luku, nekada omiljeni lovački revir na divokoze, srne, divlje krmke i medvjede. Tu je u lovačkoj kolibi nešto pojeo i odmorio se od teškog puta. Nadnjim su se nadvili kameni ogranci Bjalašnica i Treskavice, kuda mu je proći da stigne do veličanstvenog Prenja, gdje će se zadržati više dana. Išao je vrlo dobro održanim lovačkim putem tzv. ,,Alborijevim putem,, nazvanim po bivšem poglavaru Bosne, generalu Alboriju. Uspinje se na vrhove ogranaka Bjelašnice i pred njim se pruža visoravan Prenja sa svojim čunjastim i zašiljenim vrhovima.

Od Prenja planine nema ljepše ni veličanstvenije. Ova je planina dubokim provalijama razdijeljena na više dijelova, vrhovi oštri i zubasti sa strmim odroncima, točilima i kukovima. Svi se vrhovi dižu iznad 2000 metara nadmorske visine.

Slikar i amater naći će na Prenju mnogo lijepih i zanimljivih motiva, koje samo ova priroda Prenja može pružiti. Tu su vam zubasti vrhovi, kukovi, gradine, škrape, jame, žljebovi, stabla omora, borova i vitkih jela. Sve to daje krasni materijal za umjetnika (slikara ili pjesnika). Romantičnost katuna sa kolibama, čobanima i čobanicama ima tu svukud na planini. Učenjaci i geografi našli bi tu mnogo predmeta za proučavanje i razmišljanje. Tu su vam ostaci glečera i morena prije diluvijalnog mora.

Ime Prenj potječe od albanske riječi, što znači ,,pašnjak,, Prema tome je naziv ostao iz onog doba, kad su ovdje živjeli Iliri i Kelti. Postoji naziva Prenj kod Stoca i kod Živanjskog dola u srezu nevesinjskom. Na Prenju su glavna četiri vrha: Cetin, Kantar, Ortiš i Taraš, a svi potječu još od Ilirskog jezika.

Na planini nema stalnih stanovnika, jer su tu samo preko ljeta planinštari iz južne Hercegovine kada izgone stoku na ispašu. Centralni masiv Prenja dug je 15 kilometara, a isto toliko je i širok. Tu su brda: Galić (2059 m), Lupoglav (2102 m), Erać (2021 m), Vjetreno brdo (2000 m), Vilina glavica (1922 m) i Zelena glava (2123 m).

U dubinama na planinskom masivu bila su nekada korita glečera. To su kotlina Crnoglava, Tisovica sa puno morena. Poljice su divna amfitetralna kotlina između Lupoglava i Kapljuča, koja se produžuje u glečersku dolinu Pritresa.